| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Ožujak/Travanj, 2022 |
Posvećeni Gospodinov dom
|
Ključni stih: „Izraelci—svećenici, leviti i ostatak povratnika iz sužanjstva—radosno posvetiše taj dom Božji.“ Izabrani tekstovi: |
PROŠLO JE GOTOVO dvadeset godina otkako je Kir, kralj Perzije, izdao objavu da se Židovi vrate u svoju domovinu i obnove svoj hram koji je uništila babilonska vojska. Radovi na obnovi su sada obavljeni i hram je dovršen. Da nije bilo Božje pomoći u osiguravanju vodstva svećeniku Jošui i Zerubabelu, poglavaru Judinog plemena, kao i ohrabrenju proroka Hagaja i Zaharije, posao najvjerojatnije ne bi bio dovršen.—Ezra 6: 14
Slično tome, u bilo kojoj službi u kojoj bismo mogli služiti Gospodinu, sami po sebi nismo dovoljni da izvršimo zadatak. Mi, kao što je to činio Izrael, moramo tražiti od naših duhovnih vođa, Isusa i njegovih apostola, ohrabrenje i snagu da izvršimo djelo koje bi nebeski Otac htio da izvršimo. „Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.“—2.Korinćanima 3: 5
Isto tako, u našim svakodnevnim životnim iskustvima, moramo se osloniti na Božju pomoć kroz molitvu i preklinjanje. „Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!“ (Hebrejima 4: 16) Pavao je ovo uvidio u vlastitom životu. Kad je govorio o slabosti svoga vida, Gospodin ga je podsjetio: „Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.“—2.Korinćanima 12: 7-9
Naš ključni stih pokazuje da su se svi Židovi koji su se vratili iz zarobljeništva pridružili posveti obnovljenog hrama. Događaj je bio prepun velike radosti, zahvale i odraz toga što su uspjeli postići uz Gospodnju pomoć. Kako je božanska providnost htjela, završetak i posvećenje hrama poklopili su se s prvim mjesecom židovske vjerske godine. Tako je kazano: „Povratnici iz sužanjstva slavili su Pashu četrnaestog dana prvoga mjeseca. … I svetkovahu radosno Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana: jer ih je JAHVE ispunio radošću i obratio prema njima srce asirskog kralja da ojača njihove ruke u radovima oko doma Boga, Boga Izraelova.“—Ezra 6: 19, 22
Sinovi Izraelovi su s radošću posvetili hram. Kao dio obreda, prinijeli su „kao žrtvu za grijehe svega Izraela dvanaest jaraca—prema broju plemena Izraelovih“, ukazujući da je svih dvanaest plemena bilo zastupljeno među vraćenim zarobljenicima.—vss. 16, 17
Današnji Božji ljudi, Kristovi sljedbenici, također se trebaju radovati posvećivanjem svojih života Nebeskom Ocu. O crkvi se govori kao o Božjem obitavalištu, njegovom hramu. „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.“ (1.Korinćanima 3: 16) Budući da smo u ovom simboličnom stanju „hrama“, trebali bismo neprestano slaviti Gospodina, sudjelujući u njegovoj istini, njegovom primjeru, njegovim riječima i njegovom karakteru. Izrael je održao sedmodnevnu gozbu—sedam je označavalo potpunost ili savršenstvo. Naša slavljenje Gospodina je svaki dan, a cijeli naš život predstavljen je kao potpuna sedmodnevna gozba na „beskvasnom“ kruhu Istine.—1.Korinćanima 5: 8