Postojana Božja ljubav

Ključni stih: „Znajte da je Jahve Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.“
–Psalmi 100: 3, New American Standard Bible

Izabrani tekstovi:
Psalmi 100: 1-5

PSALAM 100 JE savjet da zahvaljujemo i hvalimo našeg voljenog Nebeskog Oca. Započinje riječima, iz NASB prijevoda, „Kličite radosno JAHVI“, izraz koji se nalazi u cijeloj Knjizi psalama. (Psalmi 66: 1; 81: 1; 95: 1, 2; 98: 4, 6) Takva se radosna pohvala traži od „sve zemlje.“ Ovdje je riječ „zemlja“ simbol koji predstavlja cijelo čovječanstvo.—Psalmi 22: 27

U 2. stihu naše lekcije psalmist nas upućuje da takve pohvale pratimo svojim djelima. On piše: „Služite JAHVI u veselju!“ Slično je zapisao prorok Jeremija: „Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao: riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje.“ (Jeremija 15: 16, NASB) Kao i Jeremiji, Božja riječ trebala bi nam donijeti našu najveću radost i trebali bismo se hraniti njegovim riječima. Osim toga, našu poslušnost u slijeđenju Gospodinovih uputa i načela, zajedno sa svakom službom koju bismo mogli pružiti njemu i njegovom narodu, treba činiti dobrovoljno i s radošću.

U 3. stihu smo upućeni da priznamo i da imamo potpunu sigurnost da je naš nebeski Otac jedan i jedini pravi Bog. Psalmist piše: „Znajte da je JAHVE Bog: on nas stvori, i mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.“ (NASB) Isto tako, Pavao je rekao onima u Ateni: „Bog koji stvori svijet i sve na njemu, … neba i zemlje Gospodar,“ i on „ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve.“ (Djela apostolska 17: 22-25, NASB) Koliko bi nas to trebalo učiniti poniznim pred našim Nebeskim Ocem, shvaćajući da on ništa ne treba od nas, niti smo mi neophodni da bi on ostvario svoje planove i namjere.

U podsjetniku na 3. stih psalmist izražava Božju postojanu ljubav prema onima koji mu nastoje služiti i slijede njegova načela. On piše: „Mi smo Njegov narod i ovce Njegove paše.“ (NASB) Kao što pastir bdije, štiti, vodi i s ljubavlju brine o svom stadu, tako i naš nebeski Otac čini za sve one koji nastoje slijediti ga.

Stih 4 nas upućuje da „uđemo s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama.“ Oni koji neprestano iskazuju zahvalnost Gospodinu za sva njegova milosrđa i blagoslove povedeni su da svoj sadašnji život ne smatraju dragim sebi, već da su s radošću spremni položiti svoje živote u božanskoj službi.—Djela apostolska 20: 22-24; Filipljanima. 3: 7, 8

Potpuno se posvećujući, njihova su srca puna hvale. Dakle, nebesko svjetlo i hrana koja im se daje iz Riječi Božje omogućuje im da se raduju, čak i u nevolji. (2.Korinćanima 1: 3-6; 7: 4) Bez snage i prosvjetljenja iz Božje Riječi, takve bi ih nevolje obeshrabrile. Međutim, budući da su ušli u poseban odnos s Nebeskim Ocem i traže „dragocjena obećanja“ koja je on dao, radosni su na svom kršćanskom putu. (Rimljanima 8: 17; 2.Petrova 1: 4) Kada završi njihovo hodočašće u sadašnjem životu i ako budu vjerni do smrti, primit će nebesko uskrsnuće i puninu radosti i ući će "u radost" Gospodina u punom i potpunom smislu.—Matej 25: 21, 23; Otkrivenje 2: 10