| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka dva | Rujan/Listopad, 2021 |
Kovčeg donesen u Jeruzalem
|
Ključni stih: „Tada unesoše Kovčeg JAHVIN i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred JAHVOM paljenice i pričesnice.“ Izabrani tekstovi: |
NAŠ KLJUČNI STIH slavi uspješno postavljanje Zavjetnog kovčega kralja Davida unutar granica Jeruzalema. Njegov progonitelj, kralj Šaul, poginuo je u bitci protiv Filistejaca pavši na vlastiti mač. Vijest o njegovom odlasku nije obradovala Davida, već ga je duboko rastužila. Ipak, David je sada bio jedini izabran od Gospodina. Kao takvi, ljudi iz plemena Juda prvi su ga pomazali za svog kralja, a on je uspostavio svoju vlast u Hebronu. Ubrzo nakon toga, Gospodinovu naklonost prema Davidu dodatno su posvjedočila i ostala izraelska plemena koja su ga proglasila svojim kraljem.
David je bio vođa velikog poštenja i čovjek po Božjem srcu. (1.Samuelova 13: 14) Vodio je Izrael u njihovim vojnim pobjedama, a Jahve ga je blagoslovio u košari i sačuvao. Bog mu je dao pobjedu u bitci čak i nad Jebusejcima u njihovoj navodno neosvojivoj tvrđavi na brdu Sion—u Jeruzalemu, Davidovu gradu.—2.Samuelova 5: 5-10
Kruna Davidovih postignuća sada bi bila donijeti Kovčeg saveza u grad Jeruzalem. Učinjene su velike pripreme. Trideset tisuća ljudi bliskih Davidu marširalo bi u velikoj povorci. Nova kola, vučena volovima, sagrađena su kako bi prenijela Kovčeg u novi dom. Spektakl je pratilo mnoštvo glazbenika sa svim vrstama instrumenata poput lira, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala. Bio je to zasigurno uzbudljiv trenutak za novog kralja, ali brzo je prekinut. Volovi su posrnuli, a Kovčeg se ljuljao. Uza je ispružio ruku kako bi ga smirio, a Bog ga je u svom bijesu ubio. Radosno slavlje naglo je završilo i David je bio ljut na Gospodina, možda posramljen što je njegov trenutak slave prekinuo Bog.—2.Samuelova 6: 1-9
Kovčeg je brzo premješten u kuću Obed-Edom. Davidovi neposredni planovi bili su uništeni, ali Bog nije završio s njim. Gospodina nije ljutilo što je David želio unijeti Kovčeg u Jeruzalem, ali nije bio zadovoljan načinom na koji je to učinjeno. Davidu je postalo očito da Kovčeg ne smiju prevoziti teretne životinje, već ljudi koje je Bog ovlastio da to učine—ne s kolima, već na svojim ramenima. Da je sada pravo vrijeme za donošenje Kovčega, potvrdili su čudesni blagoslovi koji su obasuli Obed-Edomovo kućanstvo. Nije nam rečeno kakvi su bili blagoslovi, samo da su bili toliko očigledni da se nisu mogli zanemariti. Tijekom tri mjeseca koliko je Kovčeg ostao ondje, Obed-Edomova obitelj i dom primili su iskaze velike Božje naklonosti.—vss. 10-12
Ta tri mjeseca u velikoj su suprotnosti s više od sedamdeset godina boravka Kovčega u kući Abinadabovoj. Nema zapisa o tome da su Abinadab i njegovo domaćinstvo bili blagoslovljeni prisutnošću Kovčega. Za nas je pouka da možemo posjedovati Božju istinu i duh, ali ako ga ne ustoličimo na pravi način u svom srcu, snoseći teret i privilegiju služenja njemu, mogli bismo spriječiti njegove blagoslove prema nama. Postavimo Božju prisutnost čvrsto usred svojih srca.