| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka jedan | Ožujak/Travanj, 2021 |
Prorok poput Mojsija
|
Ključni redak: „Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti JAHVE, Bog tvoj: njega slušajte!“ Izabrani tekst: |
Pronaći apostola kako govori o ispunjenju proročanstva velika je prednost u zaštiti od pogrešaka i nesigurnosti. Takav je slučaj kada Petar izgovara riječi našeg ključnog stiha i prepoznaje tog „Proroka“ kao Isusa Krista. (Djela apostolska 3: 20-22) Petar opisuje sličnost ovog proroka koji dolazi ne u obliku osobnosti ili prirode, već u prostranim odnosima položaja i djelovanja. Na ovu opću sličnost poziva se apostol Pavao kada kaže da su iskustva naroda Izraela pod Mojsijevim vodstvom bili primjeri, ili uzorci, za upute i opomenu onih koji će živjeti pod Kristovim vodstvom.—1.Korinćanima 10: 1-11
Prvo primjećujemo da je Krist prorok poput Mojsija kako je prikazano u Pashi. Uvođenje Pashe, zabilježeno u 2.Mojsiju 12: 1-28, opisuje kako su prvorođeni Izraelci „preskočeni“ od najavljene smrtne kuge i da su u ishodu oni i ostatak Izraelaca dobili novi život, oslobođen egipatskog ropstva. Apostol Pavao prepoznaje Krista kao najveće pashalno janje. (1.Korinćanima 5: 7) Podsjećamo da je krv ubijenog pashalnog Izraelskog janjeta trebala biti stavljena na dovratnike i nadvratnike njihovih kuća, kako bi se sačuvali životi prvorođenih. Dakle, bili su „otkupljeni“. (2.Mojsiju 13:15) To je bilo predstavljanje stvarnosti koja će kasnije doći dragocjenom krvlju Kristovom, izvorom istinskog otkupljenja. (1.Petrova 1: 18-20) Korištena janjeća krv sačuvala je život prvorođenaca i pružila Izraelcima bijeg iz ropstva, ali trebala im je i snaga za putovanje u pustinju koja je ležala pred njima. U ispunjenju ovoga, Isus je rekao svojim učenicima da je on istinski „kruh nebeski,“ izvor duhovne hrane koja će ojačati njegove sljedbenike u njihovom posvećenom putovanju.—Ivan 6: 27-58
Također vidimo da je Krist prorok poput Mojsija u odnosu na uskrsnuće. Nakon njihovog oslobađanja, Faraon i njegovo mnoštvo progonili su Izraelce. Zaustavljene u bijegu vodama Crvenog mora, Bog ih je spasio razdvojivši vode tako da su ljudi sigurno išli na suprotnu stranu po suhom tlu. Faraon i njegove vojske, pokušavajući ih slijediti, potopljeni su u more. (2.Mojsijeva 14: 1–31) Apostol Pavao kaže da su svi Izraelci bili „na Mojsija krstili u oblaku i u moru“ te dalje naučava da je krštenje znakovito i za smrt i za uskrsnuće.—1.Korinćanima 10: 2; Rimljanima 6: 3-5
Krist je prorok poput Mojsija kao i poveznica za postizanje života kroz Božji zakon. U tome je značajan redoslijed izraelskih iskustava. Nakon Pashe i njihova izbavljenja preko Crvenog mora došlo je davanje Božjeg zakona Izraelu. Tako je i s većim prorokom od Mojsija. Nakon Isusove smrti, velikog pashalnog janjeta, za otkupljenje ljudskog roda, uslijedit će uskrsnuće čitavog čovječanstva iz mrtvih tijekom njegova mesijanskog kraljevstva. Tada će doći davanje Božjeg zakona svim ljudima. Za Izrael je planina Sinaj bila mjesto „slave“ davanja zakona. U većem ispunjenju, planina Sion poprište je „uzvišenije slave“. (2. Korinćanima 3: 7-11) Pod Mojsijem je jedan narod, Izrael, bio oslobođen iz Egipta, a zatim odveden na planinu Sinaj da primi Božji zakon. Pod Kristom se svi narodi moraju izbaviti iz ropstva grijeha i smrti i odvesti na simboličnu goru Sion, da prime zakon našega voljenog nebeskog Oca.—Hebrejima 12: 18-24; Izaija 2: 2, 3