Kome služimo?

„Međutim, ako vam se ne sviđa služiti JAHVI, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo JAHVI.“ — Jošua 24: 15

JEDNA OD kvaliteta urođenih većini ljudi je želja za obožavanjem i služenjem nekom višem biću ili bogu. Danas su, kao i u prošlosti, poprimili mnoge oblike. Neki su se temeljili na religijskim vjerovanjima, drugi su nastali kroz mitologiju. Neki su promatrani kao osobnosti ili živa bića, a drugi kao beživotni predmeti. Neki na viša bića gledaju samo kao na produženje sebe s, moguće, više mudrosti i većim plemenitim svojstvima.

Bez obzira na prirodu „bogova“ u koje je čovječanstvo vjerovalo kroz stoljeća, jedna je zajednička tema da „vjernik“ osjeća da na neki način stječe određene uvide u djelovanje boga ili bogova koje štuje. Vjernik također može tvrditi da ta viša bića, bez obzira u kojem obliku bila, imaju moć utjecaja na njegov život, bilo u dobru, zlu, sreći, tuzi ili na neki drugi način.

Za one koji vjeruju u Bibliju i njezino učenje o jednom Vrhovnom biću, zbrka vjerovanja u mnoge bogove je uklonjena. Prorok Izaija, govoreći za Boga, napisao je pod božanskim nadahnućem: „Ja sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije!“ (Izaija 46: 9) Mojsije je odlučno rekao Izraelcima: „JAHVE je Bog naš, JAHVE je jedan!“ (5.Mojsijeva 6: 4) U Novom zavjetu, tijekom vremena u kojem je cvjetala rimska i grčka mitologija, apostol Pavao, posjetivši grčki grad Atenu, govorio je o mnoštvu bogova koje su praznovjerno štovali.

„Atenjani!“ započeo je Pavao, „U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: NEPOZNATOM BOGU. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem. BOG koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve. Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: Njegov smo čak i rod! Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.“—Djela apostolska 17: 22-29, Weymouth New Testament

DVA OPREČNA UTJECAJA

Sveto pismo nas izvješćuje da su od pada naših praroditelja u Edenu na zemlji djelovala dva snažna načela, jedno pravedno, a drugo zlo. Iza ovih načela bili su njihovi gospodari ili izvori utjecaja. Načelo pravednosti potječe i promiče ga Stvoritelj, jedan Bog spomenut u prethodnim odlomcima. Načelo zla promiče veliki Božji protivnik, pali Lucifer, u Bibliji različito nazivan kao Đavao, Sotona i „ta stara zmija.“—Izaija. 14: 12; Otkrivenje 12: 9; 20: 2

Čovjek je u svom izvornom savršenom stanju stvoren, kako je rečeno u Bibliji, na sliku Božju. (1.Mojsijeva 1: 26, 27) Stoga bi u takvom stanju bilo prirodno da više voli popuštati bogolikim utjecajima pravednosti i živjeti u skladu s njima. Međutim, zbog prvotnog Adamovog prijestupa, cijeli je ljudski rod rođen u grijehu. (Psalmi 51: 5; 58: 3) Stoga čovjek ima tendenciju da se odmakne od Boga i od visokih načela pravednosti pod njegovim pokroviteljstvom. Bilo ih je, međutim, kroz povijest nekoliko s kojima je Bog razgovarao i s kojima je posebno surađivao. Oni su se, ohrabreni ovim božanskim zajedništvom, borili protiv nazadnih i zlih tendencija kojima su okruženi i Božjom milošću bili su pobjednici.—Jakov 5: 10, 11

PLANSKI DOPUŠTEN GRIJEH

Stvoritelj je mogao spriječiti grijeh na zemlji, pod vodstvom palog Lucifera, ali u svojoj mudrosti vidio je da će unaprijediti ljudski rod dopuštajući mu da iskusi strašne posljedice neposluha božanskom zakonu. (Rimljanima 7: 13) Uz to, činjenica da su Sotona i načela nepravednosti većinom dominirali u poslovima ljudi još od Edena ne ukazuje na to da je Bog izgubio kontrolu nad situacijom, niti da je njegov duh ljubavi i pravednosti neadekvatan za borbu protiv sila zla. Jednostavno, on nastavlja dopuštati zlo kako bi svaka generacija ljudskog roda, zauzvrat, mogla iskusiti što znači Sotonino vladanje.

Kasnije, kad Sotona bude vezan i ne bude mogao više obmanjivati ljude, tisućljetno Božje kraljevstvo pravednosti počet će djelovati na cijeloj zemlji. Svi koji su umrli izaći će iz groba, a cijelom će se čovječanstvu pružiti prilika da se nauči pravednosti i izboru između dobra i zla. Tada će njihov izbor biti inteligentan, temeljen na stvarnom iskustvu, prvo sa zlom u ovom životu i s pravednošću tijekom nadolazećeg kraljevstva.—Otkrivenje 20: 1-3, 6; Matej 6: 10; Djela apostolska 24: 15; 2.Petrova 3: 13

U 1.Mojsijevoj 3: 14, 15 Bog nam daje naslutiti veliku borbu koja bi mogla nastati između onih koji bi mu služili i onih koji služe Protivniku. Objašnjava da će zametnuti neprijateljstvo [hebrejski: odbojnost] između ove dvije vrste, koje ovdje simbolično opisuje kao „rod“ žene i „rod“ zmije—vizualni prikaz Sotone. Rod žene koji se spominje u ovom izvješću kasnije se opisuje kao „nebeske zvijezde,“ u stvarnosti Krist ili Mesija obećanja, koji se sastoji od Isusa, „Glave“ i „crkve,“ njegova „tijela.“—1.Mojsijeva 22: 16-18; Galaćanima 3: 16, 29; Efežanima 5: 23; Kološanima 1: 18

Protivnik, međutim, to nije razumio u vrijeme Adamove neposlušnosti. Tijekom narednih vijekova Bog je, počevši od Abela, odabirao neke iz pale rase i pripremao ih za buduću službu u mesijanskom kraljevstvu. Sotona je iskoristio priliku da se i njima usprotivi, tako da su svi koji su služili Bogu i nastojali ispravno živjeti od Edena do sada osjetili posljedice njegovog neprijateljstva protiv njih. To će se nastaviti sve dok Sotona ne bude vezan i dok kraljevstvo ne bude uspostavljeno. Rečeno nam je da će tada „sramotu“ svog naroda Bog ukloniti s lica cijele zemlje.—Izaija 25: 8

OBA GOSPODARA ZAHTIJEVAJU POSLUŠNOST

Kad je u 1.Mojsijevoj 3: 15 Bog rekao da će zametnuti neprijateljstvo između onih koji su mu služili i onih koji nisu, nije mislio da će on biti stvoritelj razdora. Rezultirajući sukobi nezaobilazna su posljedica poslušnosti Bogu onih koji mu služe i popuštanja utjecajima zla onih koji služe, bilo svjesno ili nesvjesno, drugom gospodaru, Sotoni.

Bog je dopustio ovo ratovanje samo u smislu da je postavio visoki standard pravednosti za koji su pozvani oni koji mu žele služiti u tom cilju. Kao ispitivanje odanosti i vjernosti, Bog dopušta Protivniku da vrši svoje suprotne utjecaje nastojeći ih obeshrabriti. Međutim, Bog je s njima i ako izdrže ove kušnje gledajući Bogu i ako odluče nadvladati, osigurat će pobjedu njegovom čudesnom milošću i snagom.—Psalmi 22: 19; 46: 1; Hebrejima 4: 16

Božanski zakon, koji je bio kamen pravednosti, tijekom vjekova Božjeg plana pozivao je na poslušnost na mnoge i razne načine. Bez obzira na detalje, poticaj za poslušnost, kao i veliki cilj koji se njime mora postići, bila je nesebična ljubav. S druge strane, Sotona je utjecao na čovječanstvo zavodljivom sebičnošću. Svaki detalj zbunjene mase zabludama i obmanama kojima je šest tisuća godina odvodio ljude od Boga bio je dopadljiv osobnim interesima onih koji su pod njegovim utjecajem.

„Bog je ljubav“, kaže Biblija. (1.Ivanova 4: 8) On je pokazao ovo načelo koje pokreće sve njegove svrhe i kojim želi da utjecati na njegove sluge, dajući najdraže blago svoga srca, svog jedinorođenog Sina, da bude čovjekov Otkupitelj. (Ivan 3: 16) Sotonin duh sebičnosti i oholosti je otkriven biblijskim objašnjenjm da je pokušao uzurpirati Božji položaj u svemiru. To je taj isti duh traženja sebe kojeg je od davnina uspješno usadio u mnoštvo ljudi.—Izaija 14: 12-14

To nam pomaže u razumijevanju onoga što sačinjava Božji duh ljubavi, Duh Sveti, kao kontrast onoga što Sveto pismo govori o tome, i što govori o sebičnom i nesvetom duhu velikog Protivnika. Različiti aspekti Duha Svetoga nazivaju se Duhom Krista; svetosti; istine; obećanja; krotkosti; milosti; i proročanstva.—Rimljanima 8: 9; 1: 4; 1.Ivanova 4: 6; Efežanima 1: 13; Galaćanima 6: 1; Hebrejima 10: 29; Otkrivenje 19: 10

Razne manifestacije Sotoninog duha opisuju se kao duh straha; ropstva; drijemanja; svijeta; antikrista; i pogreške. (2.Timoteju 1: 7; Rimljanima 8: 15; 11: 8; 1.Korinćanima 2: 12; 1.Ivanova 4: 3, 6) Baš kao što sve različite manifestacije Božjeg Duha predstavljaju i u skladu su s djelovanjem ljubavi u jednom ili drugom obliku, tako su i svi ti različiti oblici zla u skladu s ohološću i sebičnošću.

BOŽANSKE OPOMENE POKORNOSTI

Mnoge božanske opomene sadržane u Svetom pismu kao vodstvo i ohrabrenje Gospodinova naroda odražavaju namjere dvojice gospodara koji pozivaju na našu poslušnost. Primjerice, jedna od takvih je iz našeg uvodnog teksta, Jošua 24: 15, u kojoj Jošua poziva na pokornost Izraela Bogu govoreći: „Danas izaberite kome ćete služiti.“ U ovom je slučaju trebalo odabrati između poganskih bogova kojima su služili narodi od kojih su Izraelci bili odvojeni i Jahve, istinskog Boga. Od trenutka kada je narod Izraela napustio Egipat, Sotona ih je nastojao odvesti od Jahve, najčešće prizivajući njihovu sebičnost. Bog je dopustio da ih se tako iskuša, a kušnje su gotovo uvijek povezane s materijalnim obiljem i ugodom.—2.Mojsijeva 16: 3, 8; 17: 2, 3

Bogovi koje je postavio Sotona, gospodar svih lažnih bogova, nisu uvijek oni od drveta, metala, kamena ili gline, kakvima su se od davnina klanjali milijuni. Doista, mnogi ljudi danas vjerojatno nisu u iskušenju da štuju fizičke predmete u onoj mjeri kao što je to bio slučaj u prošlim stoljećima. Ipak, čak i među ljudima koji su inače pobožni, umjesto da odaberu život u punoj odanosti Nebeskom Ocu, većina daje značajno vrijeme, snagu i utjecaj štovanju neke vrste simboličnog „zlatnog teleta“.

Rečeno je da su ljudi u gradu Uru, iz kojeg je Bog pozvao Abrahama, štovali boga mjeseca. Današnje Abrahamovo duhovno potomstvo nije u iskušenju da štuje takvo božanstvo, pa se Sotona priziva njihove sebične instinkte na drugi način. Nastoji ih odvući od pune predanosti pravednosti držeći pred njima „boga zadovoljstva“; ili „boga“ ambicije; ili oholosti; ili uzaludne slave. Bilo koji ili svi ovi mogu postati idoli koje bismo mogli postaviti u naša srca i obožavajući ih biti povučeni od pune predanosti pravom Bogu.

SVAKODNEVNI IZBOR

Nije dovoljno da smo se na početku svog kršćanskog puta odlučili služiti živom Bogu. Svaki dan od tog vremena nadalje, naš veliki Protivnik, na ovaj ili onaj način, stavlja pred nas priliku da služimo drugim „bogovima“. On vrši sav pritisak na nas što je moguće da bi nas odvratio od pune predanosti Nebeskom Ocu. Stoga ćemo svakodnevno i u svakom iskustvu smatrati potrebnim odabrati kome ćemo služiti. Naš uspjeh u prevladavanju sebičnih utjecaja različitih prijedloga i obmana koje nam se svakodnevno nameću uvelike će ovisiti o čvrstoći kojom odlučujemo slijediti pravednost. Oklijevanje i nesigurna neodlučnost gotovo će sigurno dovesti do poraza. Po tom pitanju Sveto pismo nas opominje: „Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!“—Jakov 4: 7; 1.Petrova 5: 8, 9

Glupo je pretpostavljati da kršćanin može uspješno služiti dvojici gospodara. To nam je jasno istaknuto u Luki 16: 13, gdje čitamo: „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ U ovom konkretnom slučaju gospodar Sotona poziva na našu predanost ljubavlju prema zemaljskom izobilju ili prema „bogatstvu.“ Međutim, isti princip vrijedi bez obzira na metodu koju ovaj „gospodar“ može koristiti u privlačenju naše sebičnosti. Apostol Jakov izražava isto načelo kada kaže da je „čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim!“—Jakov 1: 8

Ne samo da nas Sotona, gospodar nepravednosti, nastoji odvratiti od naše privrženosti istinskom Bogu izravnim pozivima na sebičnost, već pokušava i srušiti našu odlučnu predanost postavljanjem prepreka na našem putu koje otežavaju iznošenje našeg posvećenja. Na primjer, može donijeti progon, zajedno s primamljivim prijedlogom da bismo sve to mogli izbjeći tako što ćemo biti manje revni u službi istinskom Učitelju. On može prouzročiti gubitak naših prijatelja ili naše reputacije, i na mnogo drugih načina utisnuti nam mnoge nedostatke koji proizlaze iz onoga što on predstavlja kao glupost služenja istinskom Bogu. Sve je to dio neprijateljstva koje on očituje prema „potomstvu“ žene. Jedina nada Kršćanina da izdrži njegove napade je oslanjanje na Božja milosna obećanja da će pomoći u svakom trenutku potrebe.—Hebrejima 4: 16

TAMU ZA SVJETLOST

Pored privlačnosti i prepreka kojima Protivnik pokušava slomiti našu odanost Bogu, on također koristi metodu suptilne prijevare koju je apostol opisao kao umijeće „prerušavanja u anđela svjetla.“ (2.Korinćanima 11: 13-15) To jednostavno znači da pokušava učiniti da mu služimo, istinski vjerujući da mu se suprotstavljamo i služimo našem Nebeskom Ocu. Jedina zaštita od zavaravanja ovom obmanom je ona naše pune predanosti načelima pravednosti otkrivenim u Božjoj volji za nas. Veliki cilj Božjeg plana za svakog od njegovih sluga je da budu ispunjeni i kontrolirani njegovim duhom ljubavi. Možemo biti sigurni da mu služenje zasnovano na bilo kakvoj drugoj pobudi dolazi od lažnog, gore spomenutog, „anđela svjetla.“

Za kršćanina tijekom sadašnjeg evanđeoskog doba, velika provjera pokornosti načelu ljubavi je spremnost da se u božanskoj službi položi vrijeme, energija, pa čak i sam život ako je potrebno. U tome imamo Isusa za uzor. Ako naša predanost Bogu nije svesrdna i apsolutna, Protivnik bi nas mogao lako prevariti ukazujući na načine navodne službe koji ne zahtijevaju polaganje našega života u žrtvi.

Naše tijelo ne voli se žrtvovati. Zadovoljeno je kad mu se ugađa, kad se njeguje i kad mu je udobno, kad je gledano i hvaljeno. Svaka varljiva sugestija sračunata da nas natjera da vjerujemo da bismo tako udovoljili tijelu, doista će nas zavarati ako izgubimo iz vida uvjete našega posvećenja. Ako imamo na umu zahtjeve ljubavi i sjetimo se da uski put kojim hodamo dovodi do žrtve i smrti, a ne do spokoja i utjehe, Sotona neće moći utjecati na nas niti jednom od svojih zavodljivih doktrina.

Tama i svjetlost kao suprotnosti u Svetom Pismu usko su povezani sa sebičnošću i ljubavlju, koji su također suprotni jedno drugome. Kako je naš Nebeski Otac Bog ljubavi, on je i Bog svjetlosti; a kako je Protivnik bog sebičnosti, on je i bog tame. Uz ove suprotnosti povezani su i smrt i život. Stoga, kad razmišljamo o gospodaru, Sotoni, s njim povezujemo princip sebičnosti koji vodi u tamu i smrt. Suprotno tome, kad razmišljamo o Bogu, našem Nebeskom Ocu, s njim povezujemo misao o ljubavi, svjetlosti i životu.—1.Ivanova 4: 16; 1: 5; Psalmi 36: 9; Ivan 17: 3

Tama simbolizira sadašnju vladavinu zla popraćenu svim tamnim iskustvima straha, boli i konačno smrti. Nasuprot ovome je prekrasni simbol svjetlosti i blagoslova mira, sreće i na kraju vječnog života u nadolazećem mesijanskom kraljevstvu. Ti će blagoslovi biti dostupni svima koji se, kad im se pruži prilika, dovedu u poslušnost Bogu i velikom načelu ljubavi za koji se on zalaže i kojim moraju biti potaknuta sva njegova umna stvorenja koja žele vječno živjeti. Ističući ovaj kontrast, citiramo ove proročke riječi: „Večer donese suze, a jutro klicanje,“ jutro dana novog kraljevstva, kada će se pojaviti „Sunce pravednosti“ s „iscjeljenjem u njegovim krilima.“—Psalmi 30: 5; Malahija 4: 2

ISUS—NAŠ SAVRŠEN UZOR

Stoljećima je među ljudima bilo onih koji su kroz svoju sebičnu aroganciju, okrutnost i ponižavanje bili prikladni predstavnici Sotone. Isto tako, bilo je mnogo pravednih i plemenitih ličnosti, kao što su, na primjer, drevni vjerni muškarci i žene Staroga zavjeta. Oni su, kroz ljubav prema bližnjima i predanost načelima božanske pravednosti, na razne načine pokazali Božji karakter. Uz sav taj „oblak svjedoka“ postoji još jedan koji se ističe iznad svih, toliko iznad, da može reći svojim učenicima: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“—Hebrejima 12: 1; Ivan 14: 9

Ovo je bio Isus, savršeni, naš živi uzor onoga što je uključeno u služenje pravom Bogu. Isus je bio u potpunosti jedno sa svojim Nebeskim Ocem i u savršenstvu svoje slavne naravi pokazao je u potpunosti ljubav zbog koje ga je njegov Otac poslao na svijet kao čovjekova Otkupitelja. Čitamo: „U njemu je bio život; i život je bio svjetlost ljudima.“—Ivan 1: 4

Za Isusa se također kaže da je on bio Bog „očitovan u tijelu.“ (1.Timoteju 3: 16) To, naravno, ne znači da je Isus bio Bog, jer je sam Isus rekao: „Otac je veći od mene.“ (Ivan 14: 28) To znači da je najjasnije poimanje slavnog Božjeg karaktera koje imamo u današnje vrijeme ono što vidimo kao primjer u Isusovom životu. Svojom vjernošću polažući svoj život, Isus nam je otkrio istinsko značenje svih božanskih zahtjeva onima koji uzmu svoj križ da bi ga slijedili.—Matej 16: 24

Kad Sotona iznese svoje varljive teorije koje su sračunate da nas skrenu s uskog puta, trebamo samo pogledati Isusa i na njegovu primjeru naučiti kako je on protumačio božansku volju u svom životu. Tako možemo biti sigurni u ono što bi Bog htio da radimo. Isus je, dakle, naš živi uzor i kao takav, naš Učitelj, naš Učitelj u Božjim stvarima.—Matej 23: 8-10

KONAČNA POBJEDA

Neprijateljstvo između potomstva zmije i potomstva žene završit će potpunom pobjedom Boga i svih sila pravednosti koje on promiče i koje proizlaze iz njega. Crkvi će pobjeda biti dana po našem Gospodinu Isusu Kristu, a u Božje vrijeme i sam Sotona bit će vezan i više neće moći širiti svoju tamu i zlu vlast nad zemljom i njezinim narodom.

Kroz Krista će se raspršiti i konačno iskorijeniti zli utjecaji sebičnosti, tame i smrti. „Uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.“ (Izaija 26: 9) Spoznaja o slavi i ljubavi Božjoj ispunit će zemlju. (Izaija 11: 9; Habakuk 2: 14) Oni koji se u potpunosti prepuste njegovom utjecaju, i sami će se ispuniti Duhom Božjim—duhom ljubavi. Ne samo da će biti vraćeni do savršenstva, već će im se pružiti prilika da zauvijek žive među ostalim milijardama pripadnika obnovljenog i sretnog čovječanstva. Savršena ljudski rod bit će sretan jer će spoznati da je put ljubavi najbolji i jedini istinski put u život.