Davidova molitva

Ključni redak: „Jahve, nema takvoga kakav si ti, niti ima Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli.“
–1.Ljetopisa 17: 20

Izabrani tekst:
1.Ljetopisa 17: 16-27

PRIMIJETILI SMO, u prethodnim lekcijama, božansku Davidovu narav. U današnjem odlomku izabranog pisma čujemo Davida kako svjedoči da ništa što je učinio nije njegovo vlastito djelo, već samo Božje. Rado govori kako su blagoslovi koji su obećani Izraelu puno veći od onih za njega osobno. „Tko sam ja, o Bože JAHVE, i što je moj dom te si me doveo dovde? Pa i to je bilo premalo u tvojim očima, o Bože, nego si dao obećanja domu svoga sluge i za daleku budućnost i pogledao si na me kako se gleda na ugledna čovjeka, o Bože JAHVE!“—1.Ljetopisa 17: 16, 17, The Living Bible

Međutim, ovaj je čovjek po Božjem srcu shvatio da su obećanja Izraelu bila uvjetovana njihovom poslušnošću. Zbog čestih pobuna protiv Boga u prošlosti, možda se činilo vjerojatnim da će se Davidovi nasljednici na prijestolju konačno potpuno okrenuti od Boga koji ih je izbavio iz egipatskog ropstva. Doista, nešto više od pet stotina godina kasnije kralj Zedekija bio je posljednji kralj Izraela. Jeruzalem je opsjeo i svrgnuo Nabukodonozor, a narod je zarobljen u Babilonu.

Razumijemo da su buduće generacije vladanja obećane Davidu trebale imati svoje konačno ispunjenje u mnogo većem kraljevanju Krista, Davidovo potomstvo, u njegovom mesijanskom kraljevstvu. Dio anđelove poruke Mariji koju smo spomenuli u prošloj lekciji odnosi se na ovo veće kraljevstvo. Govoreći o Isusu, anđeo je rekao: „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“—Luka 1: 32, 33, New American Standard Bible

Mesijino kraljevstvo je s dobrim razlogom oblikovano kao „prijestolje Davidovo“. Ime David označava „voljenog“. David je ograničeno vrijeme sjedio na prijestolju Božjeg kraljevstva, kao i njegovi potomci. Veći David, Krist Isus, sjedit će na prijestolju kraljevstva Božjeg i uspostavit će ga zauvijek. „Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast: … Nadaleko vlast će mu se sterat’ i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav JAHVE nad vojskama.“—Izaija 9: 6,7

Isus će postati priznati vladar ne samo nad Izraelom, kao u Davidovoj vladavini, već nad svim narodima i rodovima na zemlji. „Jačanje njegove vlasti“ znatno će nadmašiti Davidovu. Neće ga ometati pobune ili sukobi bilo koje vrste. On će uspostaviti vječni mir, a njegovoj pravednoj vlasti neće biti kraja. Kad je Mesijino kraljevanje bude u potpunosti usavršilo sve te stvari, on će predati kraljevstvo Nebeskom Ocu, „da Bog bude sve u svemu.“—1.Korinćanima 15: 24-28

David je shvatio Božje svevladajuće providnosti u povijesti Izraela. Koliko li će se još više radovati kada nakon uskrsnuća u potpunosti uvidi da će Božja obećanja za Izrael tada biti proširena na sve ostale narode i rodove na zemlji! S još većom radošću David će ponoviti hvalu Bogu riječima: „Sve velike stvari koje si već učinio za mene nisu ništa u usporedbi s onim što si obećao učiniti u budućnosti!“



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“