| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Siječanj/Veljača, 2020 |
Božje obećanje Davidu
|
Ključni redak: „Jer kad se ispune tvoji životni dani i dođe vrijeme da počineš kod otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će biti između tvojih sinova, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će mi sagraditi dom, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek.“ Izabrani tekst: |
DOK JE NAROD IZRAELA napredovao pod Gospodnjim blagoslovom i bio uspostavljen kao moćan narod pod kraljem Davidom, vjerovao je da je šator u kojem je bio smješten kovčeg saveza inferiorniji njegovom pravom mjestu u Jeruzalemu. Bez sumnje, Uzahina pouka učinila je Davida pažljivijim poštujući sve što je učinjeno u vezi sa svetohraništem i njegovim službama, pa je potražio savjet svog prijatelja i savjetnika, proroka Natana. David mu reče: „Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg saveza Jahvina pod zavjesama!“ (1.Ljetopisa 17: 1) Nagoviješteni prijedlog da se sagradi „kuća“ za Kovčeg se Nathanu činio umjesnim i smjernim, pa ga je podržao.—vs. 2
Te iste noći, međutim, riječ Gospodnja dođe do Natana i objasni da Bog nikada nije tražio da se sagradi kuća za njegovo prebivalište otkad je izveo Izrael iz Egipta. Uputio je Natana da podsjeti Davida kako ga je vodio od mladog pastira do vođe Izraela i da se zalaže za pokorenje svih njihovih neprijatelja kako bi narod mogao živjeti u miru. Tada je Bog dao ovo veliko obećanje Davidu: „JAHVE će ti podići dom.“—vss. 3-10
Ovo nije bilo obećanje doslovnog doma, već je bilo jamstvo Davidu da njegova obitelj neće biti odsječena s prijestolja. Davidova je „kuća“ bila ovjekovječena Salomonom i nastavljala je kraljevsku liniju Izraela kroz pleme Judino nekoliko stoljeća. To, međutim, ne bi ispunilo konačnu svrhu Gospodinova obećanja. Iako David to nije shvatio, obećanje se trebalo izričito odnositi na budućeg Mesiju i njegovo kraljevstvo.
Primjećujemo da su se riječi našeg ključnog stiha odnosile na Davidovog sina Salomona, u doslovnom smislu, jer je on doista sagradio hram, ali težina obećanja ispunjena je kroz Krista, Mesiju. Iako Davidu nije bilo dopušteno graditi hram, njegova je privilegija bila skupljati materijale potrebne Salomonu za dovršavanje tog posla.—1.Ljetopisa 28: 9-21; 29: 1-9
Bog trenutno okuplja one koji će postati simbolično kamenje velikog Kristovog hrama, a to je blagoslov cijelog čovječanstva u Božjem kraljevstvu. Oni, kaže apostol Petar pristupiše k Isusu, „Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, i kao živo se kamenje ugradiše u duhovni Dom za sveto svećenstvo.“ (1.Petrova 2: 4, 5, J. B. Phillips New Testament) Priprema ovog kamenja će se nastaviti sve dok se svi pravilno ne uklope u duhovni hram.
Hram Božji u današnje vrijeme ne djeluje kao blagoslov čovječanstva. Blagoslov svih zemaljskih obitelji kroz taj duhovni hram i uz njihovog velikog vođu i kamena temeljca, Krista Isusa, započet će kada se svo „živo kamenje“ pripremi i od mrtvih podigne u „slavu, čast i neraspadljivost.“ (Rimljanima 2: 7) Budimo ohrabreni spoznajom da sva iskušenja koja dolaze pred nas predstavljaju zapravo klesanje nas samih kao kamenja, kako bismo bili postavljeni na pravo mjesto u hramu Božjega vječnog kraljevstva.