Bogu se treba služiti jednodušno

„Dat ću narodima čiste usne, da svi mogu zazivati ime JAHVINO i služiti mu jednodušno.“
— Sefanija 3: 9 —

Padom naših prvih roditelja u Edenu, čovjek se ubrzo uplašio svog voljenog Stvoritelja. Taj duh straha, potaknut od Sotone, Đavla, bio je plodno tlo u koje je posijao sjeme zbrke u vezi s vjerskim štovanjem, moralnim i socijalnim standardima te ideologijama među narodima i vladama. Kroz stoljeća ovo je sjeme klijalo i sazrijevalo u bezbroj lažnih i iskrivljenih vjerovanja. Danas su ljudi, unatoč prosvjetljenju svijeta po mnogim linijana, više nego ikad prije zbunjeni i podijeljeni u svojim konceptima vjerskih, političkih i društvenih neodlučnosti.

Bog je međutim svjestan čovjekovih prošlih i sadašnjih stanja te ima plan za objedinjavanje čovječanstva u razumijevanju božanskih načela po svim linijama. Riječ prevedena kao „čisto“ u našem uvodnom tekstu znači, prema strogim hebrejskim definicijama, „pojasniti“ ili „posvijetliti“. Zaista, Božji je plan prosvijetliti cijeli svijet u pogledu njegovih standarda pravednosti, istodobno uklanjajući lažne i zbunjujuće koncepte koji su tisućama godina podjelom mučili čovječanstvo. Samo takav plan može donijeti Stvoriteljev željeni rezultat da mu čitav ljudski rod služi „jednodušno.“

„ISTINSKO SVJETLO“

Jedini Božji Sin, Isus, je ta „istinska svjetlost“, „svjetlost svijeta“, koja će s vremenom prosvijetliti svakog pojedinca koji je živio na zemlji. (Ivan 1: 9; 8: 12) Tijekom svoje zemaljske službe, Isus je naložio svojim sljedbenicima da također budu svjetla u ovom sadašnjem svijetu tame. (Matej 5: 14) Božanska svrha ovih lučonoša nije bila preobratiti čitavi svijet na Krista tijekom sadašnjeg doba, već služiti kao svjedoci i pomagati u trenutnoj Božjoj nakani pozivanja svih „koji su zazvali ime njegovo.“—Djela apostolska 15: 14-17

Kako je ovaj posao napredovao u protekle dvije tisuće godina, Sotona je nastavio njegovati i promicati lažne religije, teorije i prakse među ljudima. Kad se neki od njih doimaju zastarjelim, on stvara nove verzije tame koja će izniknuti i procvjetati kako bi išao ukorak s društvenim promjenama. Kao rezultat toga, mnogi su okrenuti od božjih puteva, i poput Izraelaca u prošlosti, uveli su u svoje sredine različita stajališta, standarde i postupke koji nisu u skladu s pravednošću. Danas su ljudi širom svijeta, bez obzira na religijsko uvjerenje, podijeljeni u više grupa i nema „suglasnosti“ o tome što je ispravno ili pogrešno, moralno ili nemoralno, istina ili laž.

Pred kraj svoje zemaljske službe Isus je postavio pitanje hoće li ili neće pronaći „vjere na zemlji“ kad se vrati. (Luka 18: 8) Primjećujemo da nije ispitivao hoće li postojati vjerski zanos ili duh vjerske pobožnosti. „Vjera“ na koju se osvrnuo bila je vjera koja se odnosila na istinsko Evanđelje, koje je „prije propovijedano … Abrahamu.“ Bila je to sretna vijest da će Bog, u svoje vrijeme i na svoj način, putem potomstva obećanog Abrahamu, blagosloviti „sva plemena zemlje.“—Galaćanima 3: 8; 1.Mojsijeva 22: 18; Djela apostolska 3: 25

„NEPOZNATI BOG“

Općeniti pregled vjerskih, političkih, ali i društvenih uvjerenja i praksi kroz stoljeća, zajedno s uvjetima kakvim ih danas vidimo u svijetu pomaže čovjeku da shvati Pavlove osjećaje kad je stajao na brdu Mars i razgovarao s atenskim filozofima. Rekao je: „Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: NEPOZNATOM BOGU. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem“—Djela apostolska 17: 22, 23

Mogli bismo pretpostaviti da su Atenjani pohvaljeni zbog otvorenog načina na koji su ispovijedali svoje vjerovanje u boga koga nisu poznavali. Zanimljivo je i da su oni razmišljali o višim silama koje su, sukladno njihovom štovanju mnogih bogova, naizgled bile tu da ih vode kroz sva životne nevolje. Pa ipak, nisu služili niti jednom božanstvu „jednodušno“. Takav Bog im je, uistinu, bio „nepoznat“.

Među drvenim, kamenim i metalnim idolima diljem današnjeg svijeta nijedan ne može biti pripisan „nepoznatom bogu“ kao što je to bio slučaj u drevnoj Ateni. Međutim, možemo biti sigurni ako kažemo da u milijunima srca postoji slika boga ljubavi i dobrote za kojeg bi narod želio vjerovati da postoji. Takva je vizija vrhunskog bića koje je sposobno i voljno prihvatiti ovaj sadašnji zbunjeni svijet i iz kaosa stvoriti red, mir iz nemira i rata, razumijevanje i suradnju iz gorkih svađa i sukoba ideologija.

To je taj nepoznati bog o kojem ljudi razmišljaju kad često postavljaju opetovano pitanje: „Gdje je Bog u današnjem uznemirenom svijetu?“ Vrlo malo ih nudi bilo kakvo objašnjenje, a oni koji nude često daju vrlo plitke riječi poput „Bog kažnjava svijet,“ ili „To je ono što čovječanstvo zaslužuje.“ Međutim, postoji Bog koji je, stoljećima, bio nepoznat ljudima i koji je obećao, kako je i zapisano u našem tekstu, da će doći vrijeme kada će on narodima dati „čiste usne“, koje će omogućiti svima da mu služe „jednodušno.“

Vremenska identifikacija sadržana u ovom divnom obećanju nalazi se odmah nakon što je simbolična „zemlja“ „sažgana vatrom“ Božje ljubomore, kako je prorečeno u prethodnom stihu. On glasi: „Zato mene čekajte–riječ je JAHVINA–do dana kad ustanem kao tužilac; jer ja sam odredio da se sakupe narodi, da se saberu kraljevstva, da na vas gnjev svoj izlijem, svu gorčinu svoje srdžbe: u vatri moje ljubomore bit će sva zemlja sažgana.“—Sefanija 3: 8

VIĐENJE

Ljudi koji poštuju Boga stoljećima su bili ohrabrivani da čekaju Gospoda. Isto tako, u svakoj generaciji bilo je onih koji su se pitali zašto Bog i dalje dopušta zlo. Habakuku je Gospod rekao: „Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!“ (Habakuk 2: 3) Pavao citira ovo proročanstvo i primjenjuje ga na drugi Kristov dolazak.—Hebrejima 10: 37

Stoga nema pogreške u vremenu primjene Božjih riječi upućenih Habakkuku. To je vrijeme nakon Isusova povratka, tijekom njegove nevidljive prisutnosti u upravljanju zemaljskim poslovima. Ispunjavanje mnogih proročkih znakova ukazuje na to da trenutno živimo u tom razdoblju. Viđenje sada „govori“ pružajući iskrenim učenicima Biblije razumijevanje vremena u kojima žive. Između ostalog, značenje velikog „vremena tjeskobe“ koje danas vlada svijetom je uvjerenje da je vrijeme čekanja pri kraju. (Danijel 12: 1; Matej 24: 21) Bliži se vrijeme kada će Gospodin srušiti nepravdu i uzvisiti pravednost na zemlji.

Viđenje je govorilo i o tome što sada vidimo da su narodi okupljeni, da je simbolična vatra Božje ljubomore nad njima i da će, kad taj aspekt božanske intervencije postigne svoju svrhu, čiste usne biti dane narodu. Tada će im se objaviti prethodno „nepoznati“ Bog, i srcem će se radovati jer će mu ujedinjeni služiti jednodušno, a njihove pjesme hvale ispunjavat će zemlju njegovom slavom.

Pavao je objasnio Atenjanima neke karakteristike nepoznatog Boga koji „stvori svijet i sve na njemu.“ On „ne prebiva u rukotvorenim hramovima“, rekao je Pavao. Bio je to pristojan način kako reći Atenjanima da nepoznatom Bogu nisu potrebni takvi hramovi kakve su imali u Ateni za mnoge druge njihove bogove. (Djela apostolska 17: 24) Danas bismo mogli dodati da Bog također ne živi u kraljevskim palačama, dvoranama predsjednika i premijera ili dvorcima diktatora i fanatičnih vladara.

Nepoznati Bog, Pavao nastavio je objašnjavati, „Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo.“ (vss. 26-28) Apostol dalje objašnjava da, budući da smo djeca Božja, njegova stvorenja: „ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.“ (vs. 29, International Standard Version) Kako li čudesno Pavao, dakle, uspoređuje istinskog Boga sa svim ostalim bogovima.

SUDNJI DAN

Glede općeg neznanja čovječanstva o „nepoznatom Bogu“, Pavao kaže da „ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.“ (Djela apostolska 17: 30, 31) Naredba za pokajanje izišla je kroz evanđeosku poruku, i iako je naviještana po cijeloj zemlji, do sada je broj koji je poruku čuo na razumljiv način bio vrlo mali. Stoga, kao i za većinu čovječanstva, Bog se još uvijek „ne obazire“ na njihovo neznanje ili prelazi preko njihovog neznanja dok nastavlja pripremati njihov nadolazeći blagoslov.

Taj će im blagoslov doći kroz prosvjetljenje. Primijetite kako Pavao uspoređuje „vremena neznanja“ s činjenicom da je Bog odredio nadolazeći „Dan suda“. Apostol Petar pojašnjava da ovaj sudnji dan neće biti dugačak dvadeset i četiri sata, već razdoblje od tisuću godina. (2.Petrova 3: 7, 8) Apostol je znao da je to u skladu s Božjim planom, jer je prorok Izaija napisao: „Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.“ (Izaija 26: 9) Isto tako, psalmist je zapisao, „Sudit će svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj.“ (Psalmi 96: 13) U prizoru dana suđenja koji je za nas prikazan u Otkrivenju „knjige“ su „otvorene“, simbol otkrivenog znanja i razumijevanja.—Otkrivenje 20: 12

Nakon prethodne Izaijine izjave da će se narod naučiti pravednosti kad se Božji „sudovi pojave na zemlji“, slijedi proročko upućivanje na druge „gospodare osim tebe“, za koje kaže da su „gospodarili nama“. Oni će, Izaija tvrdi, svi tada biti „mrtvi“, „neće oživjeti“, pa će čak i spomen na te bivše bogove biti „zatrt.“ (Izaija 26: 13, 14) To će biti omogućeno prosvjetljenjem sudnjeg dana, kao i činjenicom da Sotona više neće moći varati čovječanstvo, jer će biti okovan. (Otkrivenje 20: 2) Na ovaj će način svim ljudima biti omogućeno da jednodušno uče, obožavaju i služe jedinom „Bogu živomu i istinskomu“.—1.Solunjanima 1: 9

Pavao objašnjava da će ovo buduće djelo prosvjetljenja i suda biti u Isusovim rukama i da je Bog svim ljudima pružio uvjerenje time što ga je uskrsnuo od mrtvih. Prorok Izaija predstavio nam je obrise svojstava ovog budućeg suca čovječanstva. Isus je proročanski prepoznat kao „mladica iz panja Jišajeva, izdanak“ koji bi trebao izbiti iz njegova „korijena“.—Izaija 11: 1

O tome Izdanku, Izaija dalje piše: „Na njemu će duh JAHVIN počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha JAHVINA. Prodahnut će ga strah JAHVIN: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit’ ubogima i sud prav izricat’ bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit’ bezbožnika.“—one koji se namjerno suprotstave novom kralju i sudu. „On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.“—vss. 2-5

Ishod ovog pravednog Kristovog vladanja i suda Izaija je opisao simbolično: „Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pásti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pásti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.“—vss. 6-9

ČISTE USNE

Zemlja će se tada ispuniti „znanjem JAHVINIM“, jer će on dati ljudima „čiste usne“, ili poruku koja će „pomesti utočište laži“, zablude i izobličenja koja su zbunila umove padajuće i umiruće rase. (Izaija 28: 17) Tada će biti prosvijetljeni u jedinom istinskom Bogu i naučit će mu služiti s „jednodušno“, to jest, svi ujedinjeni. Na to neće biti prisiljeni, ali naučit će ljubiti svog Stvoritelja, jer će biti podučeni o njegovim karakternim osobinama mudrosti, pravde, ljubavi i moći. Naučit će kako se njegova ljubav očitovala i kako je zadovoljena njegova pravda kroz njegovog ljubljenog Sina koji „sebe samoga dade kao otkup za sve.“ (1.Timoteju 2: 6) Vidjet će njegovu snagu koja se očituje u uskrsnuću. Napokon će shvatiti njegovu mudrost u dopuštanju zla i u njegovu planu punom ljubavi za oporavak palog poroda.

U svojim riječima Timoteju, Pavao objašnjava da je Božja želja da se svi ljudi spase i „dođu do spoznaje istine“. To će znanje, usredotočeno na „otkup za sve“, biti „u svoje vrijeme dano svjedočanstvo“ svim ljudima. (vss. 4, 6) „Vrijeme“ je određeno vrijeme tijekom kojeg će svijetu suditi pravedni sudac, Krist Isus. U vezi s tim danom prorok Mihej je napisao: „Jer će sa Siona zakon izaći, riječ JAHVINA iz Jeruzalema.“ (Mihej 4: 2) „Sion“ se ovdje koristi kao simbol nebeske mijene Kristovog kraljevstva. S Kristom na gori Sion bit će „malo stado“ koje ga je vjerno slijedilo, sve do smrti. (Luka 12: 32; Otkrivenje 14: 1, 4; 2 :10

Jeruzalem, kako je prikazan u Mihejevom proročanstvu, simbolizira zemaljsku mijenu kraljevstva. „Knezove na cijeloj zemlji“ Bog će imenovati zemaljskim predstavnicima za izvršavanje Kristovih uputa. (Psalmi 45: 16) Iz njih će proizaći „riječ JAHVINA“—riječi pouke, „čiste usne“, koje će prosvijetliti cijelo čovječanstvo i tako pružiti punu priliku svima da se okrenu nebeskom Ocu.

Od ovog smo vremena uvjereni, da „smrti više neće biti.“ (Otkrivenje 21: 4) Narod, podignut iz mrtvih, naučit će temeljnu istinu koju je Pavao tako davno izjavio: „Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.“ (Rimljanima 6: 23) Čovječanstvo će se radovati shvativši da će prihvaćanjem životne obveze stvorene Kristovim otkupiteljskim djelom i poštivanjem zakona njegova kraljevstva živjeti zauvijek. Život će vječni živjeti nakon što u potpunosti iskoriste priliku za sudjelovanjem u simboličkom „stablu života“ i „vodi života“ koja će, u Kristovom kraljevstvu, poteći s „prijestolja Božjeg i Jaganjčevog.“—Otkrivenje 22: 1-3, 14, 17

Doista će postojati jedna svjetska vlada, utemeljena na ispravnim zakonima i osobinama prepunim ljubavi jedinog istinskog Boga. Zakoni Božji neće biti samo naučeni, nego i zapisani u srcima ljudi, uvjerava nas Biblija. Tada nitko neće trebati reći susjedu: „Spoznajte JAHVU!“, jer svi će ga poznavati, i malo i veliko. (Jeremija 31: 33, 34) Tako će doći do radosnog ispunjenja iz našeg uvodnog teksta, kada će svi „moći zazivati ime JAHVINO i služiti mu jednodušno.“