| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka četiri | Studeni/Prosinac, 2019 |
Oprost utemeljen na vjeri
|
Ključni redak: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.. … A on reče ženi: Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!“ Izabrani tekst: |
Riječi naših ključnih stihova Isus je izgovorio slijedom prispodobe o vjerovniku i dva dužnika. Pripovijedao je prispodobu u kući farizeja po imenu Šimun, koji je slušao Isusovo propovijedanje, i pozvao ga u svoju kuću na objed.—Luka 7: 36
Dok su Isus i Simon jeli, žena iz grada, za koju se znalo da je grešnica, došla je u kuću, očito saznavši da je Isus bio tamo. Sa sobom je donijela alabastersku posudicu finih pomasti. Izvješće se nastavlja, iznoseći da „stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.“—vss. 37, 38
Kako je Šimun farizej svjedočio onome što se dogodilo, u sebi je rasuđivao da bi Isus, ako je uistinu prorok, trebao znati da je žena grešnica i ne bi joj trebao dopustiti da ga dodiruje. Isus je opazio njegove misli i vidio priliku da pruži lekciju. Rekao je Šimunu: „Šimune, imam ti nešto reći. A on će: Učitelju, reci!“—vss. 39, 40
Isus je tada Šimunu izgovorio ovu prispodobu. „Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?“ (vss. 41, 42) Farizej je odgovorio da pretpostavlja da bi onaj koji ima najveći dug najviše volio vjerovnika. Isus je potvrdio da je ispravno prosudio.—vs. 43
Međutim, pouka koju je Isus želio prenijeti nije time završila. Ukazao je Šimunu na činjenicu da, iako je bio gostoljubiv pozivajući ga u svoj dom na obrok, nije mu pružio vodu za noge ili ulje za glavu, niti je pokazao posebnu bratsku naklonost prema njemu. A ona mu je žena, nasuprot tome, suzama oprala noge i mazala ih pomašću. U nježnom činu poniznosti, čak mu je poljubila noge.—vss. 44-46
Isus je nastavio pokazivati kako je prispodoba opisala povezane položaje Šimuna i žene. Svojim djelima, rekao je Isus, „ljubljaše mnogo“, dok je Šimun samo „malo“ volio. Isus je ukazivao na ženina djela jer će samo kroz njih Šimun moći vidjeti dokaz njene vjere. U našim ključnim stihovima Isus je izjavio da je ženina velika ljubav razvijena spoznajom njezinog grešnog stanja i iskrenom željom da se od toga oslobodi. Rekao joj je: „Oprošteni su ti grijesi. … Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!“(vss. 47-50) No u stvarnosti, naravno, upravo ženina vjera dovela ju je do oprosta, a ne njezina djela.—Efežanima 2: 8, 9
Oni Božji ljudi koji ga vjerno služe, naći će se ispunjeni istinskom ljubavlju prema njihovoj „Glavi“, Kristu Isusu, i svim udovima „tijela“. (1.Korinćanima 12: 12-14; Efežanima 4: 15, 16) Temelj njihove ljubavi, kao i u slučaju žene, nalazit će se u velikom uvažavanju vlastitih nesavršenosti i Božjeg milosrđa, kao i u Božjoj milosti spram njih u opraštanju njihovih grijeha. Ovi će se uvjeti sigurno očitovati, kao i ženini, poniznim služenjem pred nogama Učitelja, „mirisom ugodnim, … ugodnim Bogu.“—Filipljanima 4: 18