| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka dva | Studeni/Prosinac, 2019 |
Vjera na djelu
|
Ključni redak: „Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je JAHVE rekao preko svoga sluge Ilije.“ Izabrani tekst: |
Događaji zabilježeni u Prvoj knjizi o Kraljevima, u 17. poglavlju, odnose se na službu proroka Ilije. Bog ga je izabrao da obavijesti izraelskog kralja Ahaba da na zemlji nekoliko godina neće biti ni kiše ni rose. (vs.1) Do toga je došlo zbog Ahabove zle vladavine nad Izraelovim deset-plemenskim kraljevstvom. (1.Kraljevima 16: 29-33) Zlo kraljevanje izraelskih kraljeva, čiji je potomak Ahab, nastavilo se do danas, a u zapisu se kaže da je „Ahab učinio više da razljuti JAHVU, Boga Izraelova, od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega.“
Nakon što je Iliji rečeno da će suša doći na zemlju, Bog ga je uputio da se okrene prema istoku i da se „sakrije na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.“ Bog je također rekao proroku da će gavrani biti poslani tamo da ga hrane. Ilija, u želji da bude vjeran Božjoj riječi, učinio je kako ga je Gospodin uputio. (1.Kraljevima 17: 2-5) Bog je izvršio svoje obećanje da će za Ilijev opstanak osigurati hranu koju donose gavrani i osigurati da potok Kerit ne presuši.—vs. 6
Nakon nekog vremena, potok je presušio. Gospodin je tada uputio Iliju da ode u Sarfatu, rekavši mu da je uputio udovicu koja je tamo živjela da mu pomogne. (vss. 7-9) Došavši na svoje odredište, Ilija je zamolio ženu vode za piće i kruha za jelo. Ovo je bio veliki test vjere i velikodušnosti udovice, i činilo se kao da je Ilijin zahtjev besraman, pogotovo imajući u vidu da je suša stigla i do njenog mjesta.—vss. 10, 11
Prvi udovičin odgovor jasno je pokazao njezinu nevolju. „Ona odgovori: ‘Živoga mi JAHVE, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.’“ (vs. 12, International Standard Version). Siromašna je udovica bila zamoljena da daruje ono za što je pretpostavljala da će biti posljednji obrok nje i njenog sina.
Iako je bila poganka, udovica je očito imala poštovanja prema Bogu, jer kada joj je Ilija dao Gospodinovo obećanje da će imati dovoljno hrane za svoje kućanstvo dok ne završi suša, ona je vjerovala i ispunila je prorokov zahtjev za kruhom. Njena je vjera bila nagrađena. Izvješće navodi da „za mnoge dane imadoše jela, ona, sin njen i kuća njena“, sve dok suša nije prestala. (vss. 13-15) Kao što je napomenuto u našem ključnom stihu, mala količina hrane koju je imala nije se „iscrpila“, niti joj je ponestalo ono malo ulja što je imala. Sve je to bilo „po riječi JAHVINOJ.“
Ilijin zahtjev da prvo pripremi kruh njemu, prije nego što je udovica osigurala hranu za sebe i sina, s njegove strane nije dolazio zbog pohlepe ili sebičnosti. To je, naime, bio dio pouke vjere koju je Gospodin želio pokazati. Baš kao što je udovičina vjera ispitana, Gospodin slično ispituje i našu vjeru. (Jakov 1: 2-4) Naše zalihe mogu se ponekad činiti malenima, ali Bog to zna i gospodarit će i našim duhovnim, kao i svjetovnim dobrima ako mu vjerujemo. Posebno duž duhovnih puteva, budimo uvijek zahvalni što nam naš nebeski Otac osigurava životni kruh i ulje Duha Svetoga da nas pomogne svakog dana.—Ivan 6: 35; Efežanima 1: 12-14