| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka jedan | Studeni/Prosinac, 2019 |
Pokorna vjera
|
Ključni redak: „Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi JAHVE, Boga svoga, što vam ih dajem.“ Izabrani tekst: |
Bog je svojom savršenom mudrošću odredio da izabranom narodu, narodu Izraela, pruži razne zakone i odredbe po kojima bi oni trebali živjeti. Pojedinosti mnogih ovih zakona zabilježene su u poglavljima Knjige Izlaska (2.Mojsijeva) od 20 do 24. U poglavljima od 25 do 30 date su Božje upute koje se odnose na izraelsko svećenstvo i izgradnju Prebivališta.
Odredba ovog Zakona saveza nastala je nakon što je Bog ispunio svoje obećanje da će Izraelce izbaviti iz egipatskog ropstva. (2.Mojsijeva 3: 7, 8; 14: 30, 31) Sada kada su bili slobodni ljudi, bilo je potrebno da imaju skup zakona koji će ih voditi u svakodnevnom životu, kao i u njihovoj vjerskoj službi Bogu. Pridržavanje Božjeg zakona kod Izraelaca počelo je dok su putovali prema obećanoj zemlji svome praocu Abrahamu. Kad je Bog pozvao Mojsija da vodi Izraelce, rekao mu je: „Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, … u zemlju kojom teče med i mlijeko!“— 2.Mojsijeva 3: 17
Sjećamo se Gospodinove prvobitne izjave Abramu o još neviđenoj obećanoj zemlji. „JAHVE reče Abramu: ‘Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.’“ (1.Mojsijeva 12: 1) Abram je slijedio Božje upute i zbog svoje vjernosti u tome bio nagrađen s mnogo zemlje i stada. (1.Mojsijeva 13: 14-17; 24: 34, 35) Njegovo ime Abram, što znači „uzvišeni otac“, Bog je kasnije promijenio u Abraham, što znači „otac mnoštva.“ (1.Mojsijeva 17: 5 ) Do Mojsijeva dana Izraelci su tvorili to „mnoštvo“ koje je potjecalo iz Abrahamovih slabina, i oni su sada putovali u zemlju koja bješe obećana njemu i njegovu potomstvu nekoliko stoljeća prije.
Ponovno se vraćajući vremenu izbavljenja Izraela iz egipatskog ropstva, Bog saopći Mojsiju kako je on taj koji će biti zadužen za oslobođenje naroda. Reče mu: „Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu.“ (2.Mojsijeva 3: 10) Nakon što je proveo četrdeset godina u zemlji Midian, brinući se o stadu svoga tasta, Mojsije je postao vrlo ponizan. Spoznao je krotkost i nepovjerenje u vlastite sposobnosti. Međutim, takav je stav bio upravo ono što mu je bilo potrebno kako bi bio oruđe u ostvarenju Božijih ciljeva.
Poput Mojsija, moramo shvatiti da Božji ciljevi spram nas nisu u skladu s našim djelima, snagom ili sposobnostima, već onim Božjima. Svi oni koji se žele pridružiti njegovoj službi, moraju naučiti lekciju sadržanu u ovim Učiteljevim riječima: „Bez mene ne možete učiniti ništa.“ (Ivan 15: 5) Svatko od nas treba pažljivo paziti na vođenja božanske providnosti, kako je i Mojsije to naučio, shvaćajući da samo u suradnji s Bogom možemo postići bilo što.—1.Korinćanima 3: 9
Naš ključni stih ukazuje nam na to da u suradnji s Bogom trebamo samo slijediti njegove zapovijedi, a ne nastojati vršiti svoju volju. Zabilježeno je da je Mojsije, kad je Bog iznio svoj zakon Izraelu, „prihvatio Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročitao, a narod je uzvratio: ‘Sve što je JAHVE rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo.’“ (2.Mojsijeva 24: 7) I mi moramo živjeti od vjere i pouzdanja u Boga i shvatiti da je poslušnost njegovim zapovijedima od vitalnog značaja dok nastojimo biti posvećeni u mislima, riječima i djelima.—1.Samuelova 15: 22