Mojsije posreduje za narod

Ključni redak: „Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde.“
–4.Mojsijeva 14: 19 New International Version

Izabrani tekst:
4.Mojsijeva 14: 11-20

NAKON PRIPOVIJESTI Nakon pripovijesti iz prošlotjedne lekcije, čitavo je vijeće Izraela razgovaralo o kamenovanju Jošue i Kaleba. Tada se Jahvina slava ukazala ljudima i Bog je rekao Mojsiju: „Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio? Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega.“—4.Mojsijeva 14: 10-12

Mojsije se založio za narod i rekao Gospodu: „Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će: JAHVE je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao.“ Tada je Mojsije sažeo Božji lik, rekavši: „JAHVE je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava.“ Mojsije je tada izgovorio riječi koje nalazimo u našem ključnom stihu.—vss. 15-19

Bog je Mojsiju odgovorio: „Opraštam po riječi tvojoj.“ Nastavio je, međutim, govoreći: „Ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti.“ „Tako ja živ bio, objavljuje JAHVE, [onima koji su vjerovali desetorici uhoda] kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti. U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.“—vss. 20-23, 28, 29

Bog je tada rekao Izraelu: „Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju—dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu—ispaštajte svoje opačine četrdeset godina.“ Zatim, desetorica uhoda koji su dali zao izvještaj, „bijahu pomoreni.“ (vss. 33, 34, 37) To je jasno pokazalo svim Izraelcima Božju nezadovoljstvo desetoricom uhoda. Sveto pismo nam govori: „Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.“ (Izreke 14: 12) Koliko li je to bilo istinito za deset uhoda i njihov klevetnički izvještaj koji je utjecao na Izraelce.

Gospodin je nastavio govoreći: „A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao.“ (4.Mojsijeva 14: 24, NIV) Kaleb je zajedno s Joshuom u potpunosti slijedio Gospodina davanjem dobrog izvješća. To su učinili govoreći Izraelcima: „S nama je JAHVE! Ne bojte ih se!“ (vs. 9) Dok su gotovo svi ostali Izraelci bili uplašeni i sumnjali, Kaleb i Jošua su više vjerovali u Boga nego u ljudske snage.

Kao i produhovljenim Izraelcima, Bog nam je također dao i ovo jednako važno obećanje da je s nama. „Ne, neću te zapustiti i neću te ostaviti. Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem.“ (Hebrejima 13: 5, 6) Neka su nam uvijek u mislima predivna Božja obećanja i potpuna vjera u njega.—Efežanima 6: 10; 2.Timoteju 1:7; 1.Petrova 5: 7