Anina molba

Ključni redak: „Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila.“
–1.Samuelova 1: 17 New International Version

Izabrani tekst:
1.Samuelova 1: 9-20

PRIJE VREMENA kada je Izrael imao kraljeve, postojao je čovjek po imenu Elkana koji je imao dvije žene, Peninu i Anu. Penina je imala djecu, dok Ana nije imala nijedno. Svake godine Elkana je vodio svoju obitelj u Šilu kako bi se klanjao i prinosio žrtvu Gospodinu, darujući dio žrtve svakom članu svoje obitelji. Elkana je dao dvostruku porciju Ani zbog velike ljubavi prema njoj. Penina se, međutim, rugala Ani jer nije imala djece, a ta okrutnost ponavljala se iz godine u godinu, zbog čega je Ana plakala i nije jela. Napokon jedne godine, Ana se tiho molila Bogu i zavjetovala se govoreći: „JAHVE Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i spomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati JAHVI za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.“—1.Samuelova 1: 1-11

Bog je čuo Aninu molitvu i sljedeće godine rodila je sina te ga nazvala Samuel. (vss. 19, 20) Zavjet koji je dala Bogu, ne dopuštajući britvi da prijeđe preko glave njezina sina, bio je nazirejski zavjet. To je bio „poseban zavjet, zavjet posvećenja JAHVI“. Kao dio ovog zavjeta, osim što se nije šišala kosa, nije se smjelo piti vino, niti se jelo išta od vinove loze. Onaj koji bi primio ovaj zavjet nije smio biti u dodiru niti s jednim mrtvim tijelom, uključujući i članove uže obitelji.— 4.Mojsijeva 6: 1-21

Kroz čitavo vrijeme koje se osoba stavljala pod nazirejski zavjet, ta je osoba bila „posvećena Jahvi“. (vs. 8) Vrlo je malo Izraelaca kroz čitav svoj život uzelo nazirejski zavjet. Biblija bilježi samo troje ljudi—Samsona, Samuela i Ivana Krstitelja. (Suci 13: 5; 1. Samuelova 1: 11; Luka 1: 15) Slično tome, posvećeni Gospodinu su tijekom evanđeoskog doba opominjani: „Budi vjeran do smrti.“—Otkrivenje 2: 10

Ime Ana znači „milost.“ Gospodinovi sljedbenici rekoše: „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.“ (Efežanima 2: 8, 9) Ana je živjela molitvenim životom. Molila se kad je bila u nevolji. Molila se i kad je bila zahvalna, kao na primjer kad je predstavila svoje dijete Samuela glavnom svećeniku Eliju.—1. Samuelova 2: 1-10

Pavlovo uvjeravanje glasi: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu—molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem—očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“ (Filipljanima 4: 6, 7) Moramo se potpuno nadati i vjerovati Bogu, imati duha radovanja. i neprestano se moliti, moliti se u skladu s njegovim obećanjima. Tako ćemo imati Božji mir i biti u stanju „zahvaliti se u svemu“, kolikogod njegove providnosti dopuštaju.—1.Solunjanima 5: 16-18

Ana je dala veliku žrtvu Bogu. Posvetila je svog sina Samuela da živi nazirejski zavjet potpune posvećenosti Gospodinu, svih dana njegova života. Danas su posvećeni Kristovi sljedbenici također učinili cjeloživotni zavjet potpune posvećenosti Bogu, uključujući odvajanje od „mrtvih stvari“ ovog sadašnjeg zlog svijeta. Oni, umjesto toga, „zaodjenuti Kristom“, razvijaju plodove i milosti Svetoga Duha.—Galaćanima 3: 27; Efežanima 4: 24; Kološanima 3: 10-17