Viši zakon

Ključni redak: „Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.“
–Matej 5: 23,24

Izabrani tekst:
Matej 5:21-26

Prinošenje žrtava bila je važan dio izraelskog štovanja Jahve. Donošenje različitih žrtava svećenicima u hramu u Jeruzalemu bilo je uvjet za tri godišnja slavlja. Svaki sposoban židovski muškarac hodočastio je na Blagdan beskvasnog kruha ili Pashu, na Blagdan sedmicâ ili na Pedesetnicu i na Blagdan sjenicâ.— 5.Mojsijeva 16: 16

Imajući na umu važnost tih žrtava, Isus je uputio poruku Židovima kako je zabilježeno u našim Ključnim stihovima, a koja je uvela više mjerilo od Saveza Zakona. Pozivajući se na zakon protiv ubijanja, Isus je kazao židovskom narodu da postoji viši zakon od onoga danog Mojsiju. Svi su Židovi znali da je ubojstvo zločin, ali Isus je izrazio novo načelo. Rekao im je - ako su hodočastili u hram kako bi ostavili darove za svećenike kao žrtvu, a zatim su se sjetili da su bili ljuti na bilo koga od svoje braće – kako bi trebali ostaviti dar „pred žrtvenikom,“ i najprije otići izmiriti se sa svojim bratom. Tada bi se mogli vratiti u hram i na prihvatljiv način pokloniti svoje darove.—Matej 5: 21-24

Ovaj viši zakon bratske ljubavi razrađuje Apostol Pavao mnogo puta u svojim poslanicama. Na primjer, u Galaćanima 5: 13, 14 kaže: „Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!“ Isus je objavio ovo dublje poimanje kao odgovor na pitanje farizeja koji je upitao: „Koja ja zapovijed najveća u Zakonu?“ Isus je odgovorio: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.—Matej 22: 37-40

Prva zapovijed koju je Isus spomenuo u svom odgovoru zapravo je služila kao ukor Židovima jer nisu shvatili da je sve što je Bog učinio za njih utemeljeno na ljubavi, te da moraju biti vjerni u vraćanju te ljubavi njemu. Druga zapovijed bila je podsjetnik da će visoki poziv nadolazećeg evanđeoskog doba zahtijevati od Kristovih sljedbenika da si međusobno služe u ljubavi. Isus je to pokazao kada je noć prije umiranja oprao noge svojih učenika u sobi za večeru. Njegove riječi te noći trebale bi nas nadahnuti da ljubimo jedni druge kroz služenje Bogu.

„Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih. Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!“ (Ivan 13: 12-17, NASB) Upražnjavajmo dakle viši zakon ljubavi služenjem našim bližnjima, a još više našoj braći. Time ćemo biti bogato blagoslovljeni.