| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka jedan | Srpanj/Kolovoz, 2019 |
Ispunjavanje Zakona
|
Ključni redak: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.“ Izabrani tekst: |
Kad je Isus započeo svoju službu nakon svoga krštenja na rijeci Jordan, učinio je to kao Židov. Stoga je bio dužan držati se zapovijedi Mojsijevog zakona kao i svi njegovi rođaci. Naš ključni stih, međutim, kaže da je došao „ispuniti“ zakon.
Savez Zakona dodan je Abrahamovom savezu zbog grijeha. (Galaćanima 3: 19) Bog je objavio uvjete Saveza preko Mojsija na brdu Sinaj govoreći: „Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet.“ (2.Mojsijeva 19: 5) Međutim, savršen je čovjek trebao čuvati Savez. Govoreći o toj slabosti zakonskog sporazuma, apostol Pavao kaže: „Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh.“—Galaćanima 3: 21, 22, New American Standard Bible
Zakon je bio privremeni dogovor, trebao je trajati do dolaska obećanog potomstva. (1.Mojsijeva 22: 18; Galaćanima 3: 1, 19) U tom razdoblju svaki je Židov po Zakonu bio zarobljen u grijehu. Ovo odgađanje ponudilo je Izraelu priliku da spozna prirodu grijeha. Apostol to opisuje na ovaj način: „A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha!“—Rimljanima 3: 19, 20, NASB
Zakon je također dan kako bi osigurao važne uzore koji su ukazivali na Krista. Navodeći jedan od brojnih primjera, apostol Pavao ističe da su stalne žrtve koje je Aronovo svećenstvo nudilo u ime grijeha naroda, sjene boljih stvari koje dolaze. Kaže da je Isus bio veliki svećenik po redu Melkisedekovu. O tipičnom žrtvovanju apostol kaže: „Krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ,“ ali Isusova žrtva odnijela je grijeh „jednom zauvijek,“ nakon čega je bio uzvišen da sjedi „s desna Bogu“. —Hebrejima 5: 1-6; 8: 1-6; 10: 1-18
To su bile stvari koje je Izrael trebao tražiti prema Savezu Zakona. Međutim, kao narod nisu uspjeli uvidjeti da je duh zapovijedi bio utemeljen na ljubavi, a ne na pukom sjećanju. Neuspjeh da se shvati to načelo zamaglio je njihovu viziju kada je Isus stigao kao dugo očekivani Mesija. Apostol Pavao kazao je ranim židovskim obraćenicima: „Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu.“—Galaćanima 3: 24-26
Ova promjena od djela do vjere ono je što je Isus postigao ispunjavanjem Zakona. Budući da Zakon nije mogao trajno oduzeti grijehe, bila je potrebna nova i bolja žrtva. Apostol Pavao opisao je taj proces u Kološanima 2: 13, 14: „I vas… on oživi zajedno s njime. Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.“