Kršćanska deklaracija

„Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.“ — Ivan 8:36

Tijekom kasnog osamnaestog stoljeća, među trinaest britanskih kolonija na američkom kontinentu razvila se sve veća želja za odvajanjem od tadašnje vladavine matične zemlje i uspostavljanjem slobodne i neovisne države. Među čimbenicima koji su pridonijeli tom cilju bio je i autoritarni stav engleskog kralja Georgea III., a posebice praksa britanske vlade da „oporezuje bez zastupanja“. Takvu dominaciju ljudi koji su mnogo žrtvovali kako bi počeli život iznova i pobjegli od ugnjetavanja Starog svijeta, nisu mogli dugo trpjeti.

U skladu s time, američke kolonije sazvale su 1774. godine Kontinentalni kongres kako bi razmotrile moguće pravce djelovanja. U roku od dvije godine imenovan je odbor od pet istaknutih kolonijalnih vođa koji će sastaviti službenu izjavu o neovisnosti koju će ratificirati sve kolonije. Thomas Jefferson dobio je zadatak sastavljanja dokumenta. Rezultat je bila povijesna izjava koja je postala poznata kao Deklaracija o neovisnosti.

Ovaj je dokument, donesen u majstorskom i jezgrovitom jeziku, iznio neke od osnovnih potreba i želja svih ljudi diljem svijeta. I školska djeca i državnici jednako su oduševljeni nekima od istaknutih promišljanja: „Mi držimo ove istine očiglednim: da su svi ljudi stvoreni jednaki, da su obdareni od strane njihovog Stvoritelja određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i težnja za srećom. – U cilju osiguravanja ovih prava, vlade ustanovljene među ljudima, izvode svoje zakonite moći iz saglasnosti onih nad kojima se vlada.“

Nakon što su detaljno navedene preostale pritužbe protiv britanske krune, u dokumentu se nalazi posljednji odlomak koji započinje ovim riječima: „Dakle, mi se kao predstavnici ujedinjenih država Amerike, okupljeni na generalnoj skupštini, obraćamo najvišem sudu svijeta: naše su namjere čestite i iskrene i sprovodimo ih u ime i pod autoritetom dobrog naroda ovih kolonija; svečano objavljujemo i izjavljujemo, da ove ujedinjene kolonije imaju pravo biti slobodne i nezavisne države; … I u cilju podrške ovoj Deklaraciji, sa snažnim oslanjanjem na zaštitu od strane božje providnosti, obećajemo jedni drugima naše živote, našu sreću i našu svetu čast.“ Deklaracija je potpisana od strane pedeset i šest članova Kongresa.

UMANJENA VJERA

Mi koji danas čitamo ovaj i druge dokumente koji se odnose na prvobitno utemeljenje naše nacije, ne možemo a da ne budemo impresionirani duhom pobožnosti u kojem su pisani. Većina naših osnivača duboko se oslanjala na svemoćnu Božju providnost i to pokazivala u svojim životima i riječima. Mnoge kolonije osnivali su duboko religiozni ljudi koji su tražili utočište od političkih i vjerskih progona koji su tada vladali Europom. Uspostavljen je besplatan sustav javnog obrazovanja kako bi se svima osigurala mogućnost čitanja Biblije, koja je zajedno s engleskom početnicom postala prvi udžbenik.

Kakva li se, međutim, promjena dogodila za manje od dvije stotine i pedeset godina, a osobito u posljednjih nekoliko desetljeća! Danas svjedočimo sve većem opadanju vjere u Boga i vjerovanja u duhovne stvari. Bilo da se radi o visokim razinama vlasti, obrazovnim sustavima, društvu u cjelini, ili čak u samim crkavama, ishod je isti. Čovjek mora gledati nadaleko i naširoko kako bi pronašao bogobojazne pojedince koji nisu izgubili svoj integritet ili svoje povjerenje u Boga, i koji još uvijek stoje uz načela istine i pravednosti.

Jedna značajna iznimka od ovog stanja duhovnog i moralnog propadanja koja danas preplavljuje našu zemlju i svijet nalazi se u životima relativno malog broja pojedinaca koji bi se mogli nazvati „sljedbenicima Krista Isusa“. To su oni iskrenog i pravednog srca kojima je Gospodin sa zadovoljstvom mogao povjeriti svoje planove i namjere. Oni su njegova svjetla i svjedoci u društvu koje se ubrzano zatamnjuje i degenerira. Oni nisu otpustili svoju vjeru i pouzdanje u Boga.—Rimljanima 6:4; Kološanima 2:6; 1. Ivanova 2:6

Suočenima s masovnom nevjericom i materijalizmom koji prijeti da proguta sve, a i kao izvorom duhovne snage u ovom posebnom danu kušnje, bilo bi dobro za sve vjernike da potvrde svoju vjeru postavljajući svoju „Deklaraciju neovisnosti.“ Pod tim podrazumijevamo proglašenje neovisnosti, ili slobode, i iz duha svijeta i od briga i tjeskoba koje ih pritišću i koje prijete nadvladati i najgorljivijeg vjernika. Takva bi se izjava pokazala korisnom jer bi ih vratila Božjoj riječi kao izvoru nadahnuća i pomoći.

Razmotrimo, dakle, što bi se moglo reći u kršćanskoj Deklaraciji o neovisnosti, da bude konstruirana kao sažetak ne naših pritužbi ili nezadovoljstava, već naših razloga zahvalnosti. Neka služi i kao popis razloga za našu nadu i pouzdanje u Boga. Umjesto potpisnika Deklaracije iz 1776., pridodat ćemo popis biblijskih tekstova, neke od najdragocjenijih i najljepših srcu vjernika. Gramatički ćemo upotrijebiti prvo lice, jedninu, da istaknemo privilegiju našeg osobnog odnosa s Ocem.

KRŠĆANSKA DEKLARACIJA

1. Biblija objavljuje da na temelju iskupljujuće žrtve Isusa Krista, svi posvećeni vjernici u Kristu uživaju u savršenstvu i blagostanju duha, u Svetom pismu nazvanom „opravdanje“. Proučavanjem Božje Riječi i vođenjem Duha Svetoga, prihvatio sam ovu osnovnu istinu i sada sam zaštićen Isusovom pravednošću. Stoga je osuda Adama, koja se nadvija nad svima, od mene uzdignuta, i oprošteni su mi svi moji naslijeđeni i nenamjerni grijesi i mane. „Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.“—Rimljanima 5: 1

2. Pošto sam shvatio da je Očeva volja da svoj život posvetim njegovoj službi, odrekao sam se svojih prijašnjih puteva i došao sam k njemu u potpunoj predaji. Nastojao sam poslušati Božji poziv: „Daj mi, sine moj, srce svoje, i neka oči tvoje raduju putovi moji.“ (Izreke 23: 26) „Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.“ (Rimljanima 12: 1) Želim, zahvaljujući milosti Nebeskog Oca, nastaviti ovaj posao žrtvovanja tijela, da bih mogao na kraju postići nebesko nasljeđe. Nastojat ću ne biti prilagođen ovom svijetu, niti privučen njegovim prolaznim zadovoljstvima, jer moj život više nije moj. On pripada Bogu i njegovom Sinu, mom Otkupitelju. „Oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.“— 2.Korinćanima 5: 15

3. Biblija nadalje objavljuje da bi zajednička iskustva onih koji su odlučili hoditi kršćanskim putem bila dvojaka: posebni blagoslovi koji proizlaze iz Gospodina, ali i teškoće i progonstva koja dolaze iz svijeta. „A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni.“ (2. Timoteju 3: 12) „U svijetu imate muku.“ (Ivan 16: 33) Kao protutežom ovome, Pismo obiluje dragocjenim obećanjima božjim ljudima, dajući sigurnost božanske zaštite i brige. Ta su obećanja glavno uporište vjernika, njegovo mjerilo povjerenja i nade. Došavši u intimni odnos s Ocem po vjeri i posvećenju, potpuno sam uvjeren da je moja privilegija doprijeti do tih obećanja, učiniti ih vlastitim i paziti na njihovo ispunjenje u mom životu.—2. Petrova 1: 4

4. S velikom radošću shvaćam da je za mene pripremljen put da živim pobjednički život u Kristu, posjedujući njegov mir i njegovu sigurnost. Ne moram više biti vezan ni svjetovnim iskušenjima ni okovima tjeskobe i brige koji su me prije zbunjivali. Moj život je „skriven s Kristom u Bogu.“ (Kološanima 3: 3) Stoga sada odlučujem sa zahvalnošću prihvatiti unutarnju snagu, mir i radost koje je moj Gospodin učinio nasljedstvom svih onih koji se pouzdaju u Boga. Čineći to, ovime objavljujem svoju potpunu neovisnost od svih svjetovnih želja, strahova ili nevolja koje bi me inače tlačile. „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe… i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“—Matej 11: 28-30

5. Iz Biblije shvaćam da prihvaćanje ove božanske ostavštine snage i mira nije pasivna stvar i da zahtijeva stalan, svjestan napor s moje strane. „Pohitimo dakle ući u taj Počinak,“ koji je obezbjeđen „narodu Božjemu.“ (Hebrejima 4: 9-11). Želim također obnoviti svoju odlučnost da „vodim dobar boj vjere.“ (1.Timoteju 6: 12) Nastojat ću odbiti sve tjeskobne misli, nezadovoljstvo i obeshrabrenje koje protivnik svakodnevno zabija u mene. Bazuvjetno vjerujući u svakodnevnu Božju brigu, nastojat ću ne negodovati niti se opirati onome što njegova providnost može dopustiti, znajući da mi je vjera u njega najčvršći oslonac u svakom životnom iskustvu.

6. Umjesto dosadašnjih briga koje su preplavljale moj um, postavit ću više misli koje su usmjerene na duhovne istine. „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!“ (Kološanima 3: 1) „Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!“ (Filipljanima 4: 8) Osim toga, usmjerit ću svoje snage u služenje Gospodinu, istini i braći prema svojim sposobnostima i mogućnostima. Također ću pred sobom pokušati zadržati viziju nadolazećeg kraljevstva tako snažno da neće ostati prostora za prijašnju zabrinutost.

7. Osnova ove Deklaracije o neovisnosti od svake svjetovnosti i briga ovoga života nalaze se u dragocjenim obećanjima Božje riječi, Svetom pismu. U njima se nalaze uvjerenja o blizini Nebeskog Oca, o njegovoj velikoj ljubavi i njegovoj moći koja djeluje u meni. U nastavku su dodana posebna obećanja i opomene koja su stajala kao bedem božanske utjehe i snage, osobito u mojim teškim vremenima. Ne želim ih se samo prisjetiti, nego im i dopustiti da izvrše svoj puni posvećujući utjecaj na moje srce i moj um. Tako samouvjeren u Božju snagu koja je prisutna u mom životu i ojačan duhovnom hranom, uzdići ću se iznad brige o sadašnjosti i radovati se dijeljenju doba vječnosti s mojim Nebeskim Ocem i njegovim dragim Sinom, te postati privilegiranim sudionikom u uzdizanju i blagoslovu jecajućeg svijeta tijekom Kristova tisućljetnog kraljevstva.—Rimljanima 8: 18-22, New American Standard Bible

SVETO PISMO - NAŠ IZVOR SNAGE

1. „Čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.“—Izaija 26: 3

2. „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“—Ivan 14: 27

3. „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“—Filipljanima 4: 6, 7, J. B. Phillips New Testament

4. „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu.“ „I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša.“—Rimljanima 12: 2; 1.Ivanova 2: 15; 5: 4

5. „Uzdaj se u JAHVU svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.“— Izreke 3: 5, 6

6. „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“—Rimljanima 8: 28, NASB

7. „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? … Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“—Matej 6: 25, 32, 33, Weymouth New Testament

8. „A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.“—Filipljanima 4: 19

9. „Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“—1.Petrova 5: 7, The Amplified Bible

10. „Ta sâm vas Otac ljubi.“—Ivan 16: 27

11. „Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.“ „Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave.“—1.Petrova 4: 12, 13; 2.Korinćanima 4: 17

12. „Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.“—1.Korinćanima 10: 13, Wilson’s Emphatic Diaglott

13. „A on mi reče: Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“—2.Korinćanima 12: 9, 10, NASB

14. „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ „Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.“ „Uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.“—Rimljanima 8: 31; Filipljanima 2: 13; 1: 6, sve iz Wilson’s Emphatic Diaglott

15. „Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.“—Otkrivenje 2: 10