| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka jedan | Svibanj/Lipanj, 2019 |
Slanje dvanaestorice
|
Ključni redak: „Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.“ Izabrani tekst: |
Nakon što je otišao na planinu i molio se cijelu noć Bogu, kad se razdanilo, Isus je okupio one koji su ga slijedili, njegove učenike. Od njih je izabrao „dvanaestoricu, koje prozva apostolima.“ (Luka 6: 12, 13) Riječ apostol znači „poslanik.“
Isus je dao apostolima moć da izbace nečiste duhove, kao i da liječe razne nemoći i bolesti. Ta čudesna djela privukla su pozornost mnogih Izraelaca. Takva čuda trebala su rezultirati velikim brojem ljudi koji bi bili spremni, čak i nestrpljivi, za uspostavljanje Božjeg kraljevstva. Međutim, biblijski zapisi pokazuju, unatoč uzbuđenju radi čuda, da ih je vrlo malo u to vrijeme postalo predanim sljedbenicima Isusa.
Isus je zapovjedio apostolima ne samo vršiti takva čuda, nego i propovijedati da se „približilo kraljevstvo nebesko.“ (Matej 10: 7) Markovo evanđeosko izvješće bilježi da su apostoli poslani u skupinama po dvoje, i „propovijedali obraćenje.“—Marko 6: 7, 12, 13, Wilson’s Emphatic Diaglott
Isus je također uputio apostole da idu samo „izgubljenim ovcama doma Izraelova“, a ne poganima. (Matej 10: 5-7) Božji savez i obećanja u to vrijeme bili su ograničeni na izraelski narod. Danielovo proročanstvo proklamiralo je da je određeno „sedamdeset sedmica“ isključive milosti „tvome narodu“, Izraelu. Tumačeći proročanstvo i njegovo ispunjenje, shvaćamo da je posljednja „sedmica“ ovog razdoblja milosti uključivala razdoblje Isusove zemaljske službe i raspeća. (Danijel 9: 24-27) Dakle, u vrijeme Isusovog prvog dolaska, to je bila „žetva“ ili kraj židovskog doba od posebne naklonosti samo Izraelu.—Matej 9: 35-38
Sada živimo u žetvi ili kraju evanđeoskog doba. Baš kao što je Isus poslao svoje apostole za vrijeme svog prvog dolaska, tako su i nama danas njegove riječi istovjetne: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.“ (Luka 10: 2) Što više naviještamo evanđeosku poruku drugima tijekom ovog vremena žetve, a isto tako težimo da je osobno primijenimo u našem životu, više ćemo rasti u vjeri, znanju i uvažavanju duhovnih stvari. „Tko napaja druge, sam će se napojiti.“—Izreke 11: 25
Metode žetve židovskog doba i evanđeoskog doba su nešto drugačije, ali željeni su rezultati isti. Blagoslovi koji se događaju za vrijeme sadašnje žetve nisu iscjeljenja fizičkih bolesti. Umjesto toga, oni su otvaranje očiju i ušiju razumijevanja čovječanstva o Božjem karakteru, planovima i obećanjima.
Naša je privilegija ići naprijed poput žetvenih radnika kako bismo širili poruku „evanđelja Kraljevstva“ (Matej 24: 14) Dok to činimo, prisjetimo se Isusovih riječi: „Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!“ (Matej 10: 20). Ne očekujemo da će nam se dati čudesne moći govora. Umjesto toga, trebamo nastojati biti ispunjeni istinom i njezinim duhom. Tada će biti istina da ne ćemo govoriti našu vlastitu mudrost, niti ćemo objaviti naš vlastiti plan, nego mudrost koja dolazi odozgo i Božji plan.