Sin Čovječji spašava

Ključni redak: „Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“
–Luka 19: 10

Izabrani tekst:
Luka 19: 1-10

NAŠ ključni stih sažima zašto je Isus došao na zemlju. Njegova samoproglašena misija je „potražiti i spasiti izgubljeno.“ To ostaje njegova misija i danas, a mi smo nužno zainteresirani za njezino ostvarenje.

Događaj u našem odabranom pismu je priča o Isusu u posjetu Jerihonu. Zakej, sakupljač poreza za Rimljane, borio se da vidi Učitelja. Njegov niski stas ometao je njegove napore, pa se brzo popeo na stablo smokve kako bi imao bolji pogled, i tamo je čekao. Njegovi su napori bili nagrađeni. „Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: ‘Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.’ On žurno siđe i primi ga sav radostan.“ (Luka 19: 5, 6) Zajedništvo u kući Zakeja te večeri moralo je biti predivno! Postao je Isusov sljedbenik, a uspomene na njihovu zajedničku večer nesumnjivo su sjale u njegovom srcu do kraja života.

U oštroj suprotnosti s Isusovim stavom dobrodošlice prema Zakeju, vjerski vođe Židova su ga prezreli. Po njihovoj procjeni on je bio izgubljeni grešnik, dostojan prezira, jer je služio kao poreznik rimskih okupatora. Njihova negativna reakcija na Isusov odlazak u Zakejev dom možda je posljedica suptilnog ukora koji je implicirao njegov izbor. On je radije boravio s iskrenim grešnikom nego s tvrdokornim samouvjerenim domaćinom. Izvucimo vrijednu pouku iz primjera Gospodina. To je mana, endemska za našu palu rasu, gledanja s visine na druge koji nisu cijenjeni da budu posvećeni kao što mislimo za sebe. Isus je, međutim, slijedio primjer svoga Oca: „Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu“—1.Samuelova 16: 7, NKJV

Sjetimo se da se nemamo čime razmetati. Sve što imamo primili smo od Boga i potpuno se oslanjamo na njegovu milost prema nama u Kristu Isusu. (1.Korinćanima 4: 7; 2.Timoteju 2: 1) Stoga nikada ne bismo trebali pokazati prezir prema našem bližnjemu. Umjesto toga, trebamo iskazati istu ljubav, milosrđe i suosjećanje koje je Isus svojim primjerom pokazao postupanjem prema Zakeju.

Impresivna lekcija okrutnog suda, za razliku od Isusove ljubavi, nalazi se u Lukinu Evanđelju. Kad je Isus krenuo prema Jeruzalemu, poslao je glasnike ispred sebe. „I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: ‘Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?’ No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo“ (Luka 9: 51-56, NKJV) Isto tako budimo uvijek svjesni našeg „duha“—da nismo ovdje da bismo „uništili ljudima živote,“ nego da radimo s Isusom na njihovom spašavanju.

Kao Kristovi predstavnici u današnjem svijetu, dobro nam je da osvježavamo svoj um svakodnevnim misljenjem nakon buđenja. Mi moramo spasiti ljudske živote, a ne ih uništiti, jer je Sin Čovječji došao „potražiti i spasiti izgubljeno.“