| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Ožujak/Travanj, 2019 |
Izgubljeni sin
|
Ključni redak: „A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!“ Izabrani tekst: |
NAŠA lekcija se obično naziva Prispodoba o izgubljenom sinu, zbog sinovljevog nepromišljenog apetita prema zemaljskim zadovoljstvima i rasipnom trošenju. Međutim, pravilnije bi se mogla nazvati Prispodoba o milostivom ocu koji voli. Očito je da je otac u ovoj priči zamišljen da predstavlja Boga, jer je priroda i dubina ljubavi i milosrđa našeg Nebeskog Oca snažno naglašena u riječima koje je Isus govorio. Kao i otac, Bog i čezne i bdije da mu se grešnici-pokajnici vrate. On nije uništavatelj, već spasitelj.
Oni koji se žele pokajati od grešnih puteva i biti primljeni natrag u Božju obitelj, neće pronaći nijednu drugu prispodobu koja bi pomogla u rasvjetljavanju Božje ljubavi i njegove želje da ih prihvati. Oni su ohrabreni predstavljanjem Oca kao onoga koji ih ne želi samo primiti, nego bdije i čeka bilo kakav znak povratka, a zatim izlazi u susret pokajniku. Isus je ranije rekao: „Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.“—Luka 15: 7, NKJV
Taj Božji portret proturječi općoj percepciji o njemu. Njegov lik je pogrešno predstavljen pogrešnim vjerovanjima, zbog čega ga se većina ljudi boji. Stoga od njega ne očekuju toplo prihvaćanje ili obilje ljubavi. Činjenica da je otac u ovoj prispodobi bdio i čekao na svog lakomislenog sina, pa čak mu i potrčao u susret, snažno je svjedočanstvo o brižnoj Božjoj naravi. Kad ispravna misao o Božjem karakteru dopire do onih koji su duhovno siromašni i poniženi, oni dobivaju obnovljenu nadu u potpuni povratak Bogu i njegovo prihvaćanje.
Izgubljeni sin došao je k sebi. Probudio se u spoznaji svoje strašne potrebe i činjenice da njegov otac ima obilno bogatstvo. Njegov će otac vjerojatno biti voljan dopustiti mu da sudjeluje u blagoslovima koje više ne zaslužuje, čak i ako će živjeti kao sluga. Njegov izraz: „Ustat ću, poći svomu ocu!“ predstavlja ono što bi trebao biti stav svih onih koji se pokaju. (vs.18) Doista, svi trebamo uvidjeti našu vlastitu potrebitost i obilnu zalihu koju je Bog učinio u Kristu Isusu za oproštenje naših grijeha. Budući da nam je tako oprošteno, ponovno smo dobrodošli u njegovoj ljubavi i brizi, i ponovno u harmoniji s onim od koga teku svi blagoslovi.
Radost ugodnog pomirenja s Bogom jasno je vidljiva u današnjoj lekciji. Mi, kao kršćani, pomirili smo se s Bogom po Isusu, i sada nam je povjerena služba pomirenja. (2.Korinćanima 5: 18) „Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ (vs. 20) Kao Božji poslanici, mi zaduženi za propovijedanje riječi pomirenja. „Umjesto Krista,“ mi molimo ljudsku obitelj pod utjecajem grijeha, izgubljene iz prispodobe, da se pomire s Bogom.