| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka dva | Ožujak/Travanj, 2019 |
Cijena učeništva
|
Ključni redak: „I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!“ Izabrani tekst: |
NAŠ ključni stih govori nam o cijeni učeništva. Ukratko, to je cijena svega što imamo. Ova misao može u početku skrhati naravni um. Međutim, duhovni um će razumjeti. (1.Korinćanima 2: 12-16) Kako bismo uspješno slijedili Isusa i bili njegov pravi učenici u punom smislu, moramo ponijeti vlastiti križ i nositi ga „danomice“—Luka 9: 23
U okviru našeg izabranog pisma, Isusova je služba postigla očigledan uspjeh, i veliki broj ljudi ga je slijedio. Ljudima naravnog uma svidjelo bi se da Učitelj propovijeda milozvučnu i laskavu poruku. Zašto uvrijediti bilo koga od mnoštva i riskirati gubitak potencijalnih učenika? Isusove riječi su morale biti šokantne: „Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!.“ (Luka 14: 26, NKJV) Ovdje im je govorio o cijeni učeništva.
Kako je moguće da je Isus propovijedao mržnju prema roditeljima, braći i sestrama ili djeci? Mržnja o kojoj je Isus govorio nije od zlobe, pohlepe ili bijesa. Prije je to razumijevanje relativne vrijednosti najvrjednijih stvari za nas. U usporedbi s darom da postanemo Božja djeca, rođeni od njegova Duha Svetoga, sve ostalo gubi značaj. Priznajemo dragocjenu vrijednost zemaljske obitelji, ali na kraju smrt će razdvojiti zemaljske veze. Međutim, naše prihvaćanje u Božju obitelj kroz Krista je vječno i stoga neprocjenjivo. Sve što imamo na ovom svijetu nije ništa u usporedbi sa—svom njezinomom naklonošću, prijateljstvom, počasti i bogatstvom. „Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi?“ „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“—Marko 8: 36, 35, NKJV
Apostol Pavao shvatio je ovo načelo. Nakon uvježbavanja njegova impresivnog dostignuća, zaključio je: „Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem—ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj—da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.“—Filipljanima 3: 7-11, NKJV
„Zajedništvo“ Kristovih patnji postiže se nošenje križa. Takvo nošenje križa, kao što je navedeno u našem Ključnom stihu, ne znači da bismo trebali doslovno nositi veliki križ u svakodnevnom životu. Nošenje križa je bol, umor, prijekor i poniženje povezano s time da naše svjetlo svakodnevno sjaji. Naš Gospodin Isus iskusio je te stvari dok je hodao ulicama Jeruzalema na svom putu za Golgotu. Svatko od nas mora nositi križ koji nam je dao naš Nebeski Otac. To će nas koštati mnogo našeg vremena, energije i zemaljskog prestiža. Isus je rekao: „Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“ (Luka 14: 33 NKJV). Stoga je davanje svega što imamo Bogu za Krista vrlo skromna cijena za neprocjenjivu vrijednost učeništva.