Služite s poniznošću

Ključni redak: „Jer-svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“
–Luka 14: 11

Izabrani tekst:
Luka 14: 7-14

ISUS nam, u našem ključnom stihu, daje sveobuhvatnu temu kršćanskog života. Ta suštinska tema je osobna poniznost. Ako težimo samouzvišenju, u jednom ćemo trenutku sigurno biti poniženi. S druge strane, ako se dobrovoljno ponizimo, biti ćemo uzvišeni od našeg Nebeskog Oca. To je u skladu s Božanskim načelom: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni.“ (Galaćanima 6: 7-8 NKJV) Ili ćemo uživati u plodu poniznosti ili očajavati u plodu našeg ponosa.

Isusova izvorna publika za ovu lekciju bio je skup vjerskih vođa u domu istaknutog farizeja. Ovi su ljudi voljeli „prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama.“ (Marko 12: 38-40). Naš je Gospodin uokvirio lekciju o poniznosti prispodobom utemeljenom na tekstu iz Knjige izreka. Zasigurno su ti religiozni ljudi bili upoznati s riječima Starog zavjeta, jer su sebe smatrali upraviteljima Božje Riječi. Opomena je glasila: „Ne veličaj se pred kraljem, i ne sjedaj na mjesto velikaško, jer je bolje da ti se kaže: ‘Popni se gore’ nego da te ponize pred odličnikom.“—Izreke 25: 6, 7, NKJV

Ne bi li bilo vrlo posramljujuće prisvojiti mjesto časti, a zatim, pred svima, biti poslan na skromno sjedalo? Budimo upozoreni i izbjegavajmo takvo drsko razmišljanje. Kao što je psalmist molio: „Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva. Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!“—Psalmi 19: 12, 13, NKJV

Svojstvom naše pale prirode bilo bi lako pretpostaviti da je naša čast zaslužna zbog duhovne zrelosti ili godina služenja u Božjem cilju. Ne! Poniznost mora neprestano vladati u našim srcima. U vječnom planu stvari, oni koji su koristoljubivi, oholi ili hvalisavi bit će poniženi od Boga. Isus je rekao: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!“ (Matej 7: 21-23, NKJV) Upamtimo zauvijek: „Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.“—Izreke 18: 12, NKJV

Isusove pouke o nužnosti poniznosti ostavile su trajan dojam na srce apostola Petra. On nam je prenio ovo životno načelo u završnim stihovima svoje prve poslanice. „Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ (1.Petrova 5: 5-7, NKJV) Naša poniznost, pod Božjim nadzorom, nikada nas ne omalovažava. Uvijek je za naš blagoslov i kršćanski rast, i pokazuje Božju brigu za nas. Tako možemo njegovati povlasticu, korist i blagoslov služenja Bogu s poniznošću.