| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka četiri | Siječanj/Veljača, 2019 |
Oponašajte Krista
|
Ključni redak: „Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe.“ Izabrani tekst: |
KROZ SERIJU retoričkih izričaja u uvodnim stihovima naše lekcije, Pavao pita braću jesu li iskusili utjehu u Kristu, utjehu ljubavi, zajedništvo Duha, ljubav i milosrđe. Apostol izražava pouzdanje u očitovanje tih osobina u životima filipinske braće koji će svjedočiti o životu po Kristu. To će mu, kaže Pavao, pružiti veliku radost.—Filipljanima 2: 1, 2
Naš ključni stih naglašava važnost poniznosti kao presudnog elementa u prihvaćanju Boga i nužnosti promicanja jedinstva duha među braćom. Takav pravi duh će uvelike pomoći u čuvanju razdora i oholosti od ulaska u našu zajednicu.
„Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“—vss. 5-8
Prethodni odlomak opisuje Učiteljevu poniznost koju bismo trebali oponašati. Nadalje nas podsjeća da je Krist podređen Nebeskom Ocu i da nije sebe smatrao ravnopravnim s Bogom, kao što tvrdi doktrina o trojstvu. Kao što je Isus rekao: „Moj je Otac veći od mene.“—Ivan 14: 28
Kao vjernici, ne smijemo dopustiti da nas element ponosa spriječi doprijeti do sve naše braće na bilo koji mogući način, da zajedno budemo u potpunosti posvećeni, a naša crkva dovršena. Tijekom posljednje noći na zemlji, Isus se molio za jedinstvo koje bi trebalo postojati među njegovim sljedbenicima. „Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.“—Ivan 17: 11
Ovdje Učiteljeva molba bez dileme nagovješćuje kako će njegova fizička prisutnost među njegovim učenicima uskoro završiti. On želi da Božja zaštita i proviđenje ostane nad njima. Isus je molio da ih se čuva u jedinstvu srca, uma i duha, kao i u jedinstvu vjere. Tako i učenici mogu iskusiti osjećaj jedinstva kakav je postojao između Krista i njegova Oca.
Trebali bismo uvijek biti podrška našoj braći u njihovim kršćanskim nastojanjima i redovito se sastajati kako bismo se međusobno ohrabrili. Ako možemo cijeniti činjenicu da imamo tjelesne prijatelje koji imaju isti cilj kao i mi, možemo biti blagoslov jedno drugome za vrijeme našeg zemaljskog boravka. Ako ostanemo vjerni tim privilegijama, bit ćemo povezani s Kristom u pomaganju svoj našoj voljnoj braći da se povrati u sklad s Bogom u njegovom nadolazećem Kraljevstvu.
Na početku ove nove kalendarske godine, odlučimo biti vjerniji u našim nastojanjima da oponašamo Gospodinovo vladanje dok je boravio na zemlji, podvrgavajući se volji svoga Nebeskog Oca. „Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio.“—1.Ivanova 2: 6