| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Siječanj/Veljača, 2019 |
Radujte se u svim okolnostima
|
Ključni redak: „A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja.“ Izabrani tekst: |
DOK JE OČEKIVAO SVOJE pojavljivanje pred carom, Pavao je proveo dvije korisne godine u kućnom pritvoru u Rimu sastajući se s vjernicima. On je također iskoristio ovo vrijeme za pisanje pisama ohrabrenja braći, uključujući i njegovu poslanicu braći u Filipima (Djela apostolska 28: 30, 31).
Ovako počinje njegovo pismo: „Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim.“—Filipljanima 1: 1-4
Između braće u Filipima i Pavla postojala je duboka privrženost. Potaknuo ih je da obiluju ljubavlju i iskrenošću i da budu ispunjeni plodovima pravednosti dok nastavljaju boraviti u Kristu.—Filipljanima 1: 7-11; Ivan 15: 4, 5
U našem ključnom stihu, Pavao potvrđuje da ga je Nebeski Otac obilno blagoslovio unatoč njegovom zatočeništvu, budući da je evanđelje i dalje napredovalo. Jedna je od važnih pouka koje Božji narod ovime treba cijeniti i usvojiti ta da nas primitak Božje naklonosti ne oslobađa od problema ovog grešnog svijeta.
Ponekad ipak, dok proživljavamo nevolje, našem je tijelu teško prihvatiti da je to nešto što nam je Gospodin namijenio radi naše najviše duhovne dobrobiti. (Rimljanima 8: 28) U stvari, vjernika snalazi nedaća u tijelu, jer se i sam nalazi u svjetovnom okruženju i u svijetu patnje. Ipak, u Kristu nam je obećan unutarnji mir u vremenima poteškoća i iskušenja. (Ivan 16: 33) Možda prečesto izjednačujemo mir s nedostatkom svake nevolje i stoga smatramo da su poteškoće potpuno nepoželjne.
Cijeli tekst Pavlove poruke sadržan u našoj lekciji može se uskladiti s duhovnim učenjem. Njegov je život bio potpuno posvećen služenju Kristu. Da je umro, bila bi to njegova osobna dobit jer bi se odvojio od svih tegoba povezanih s provođenjem svog žrtvenog puta. Međutim, nakon što se predao Božjoj volji, nije imao osobne prioritete oko toga što bi trebale biti njegove dužnosti. Umjesto toga, radovao se što je nastavio služiti braći sve do vremena kad će ući u smrtni san i čekati Kristov povratak, kada će uskrsnuti i biti nagrađen.—Filipljanima 1: 21-24; 2.Timoteju 4: 8
Naše vlastite patnje trebale bi izazvati osjećaj zahvalnosti u našim srcima da bi nam se moglo dopustiti da podnesemo teškoće za Kristovo djelo. Sjetimo se činjenice da su Pavao i Sila, nakon što su primili mnogostruke udarce i stavljeni u okove u zatvoru u Filipima, svejedno pjevali molitve Bogu. (Djela apostolska 16: 19-25) Kakav li je to nadahnuti primjer za nas i podsjetnik da želja za slavljem našeg Stvoritelja u svim okolnostima zasigurno zaslužuje Božje odobrenje.
Sveto nam pismo naznačuje da Božja prisutnosti donosi puninu radosti. (Psalmi 16: 11) Upravo bi to trebala biti naša stvarnost, usprkos nepovoljnim uvjetima i kušnjama s kojima se susrećemo u nastojanju da provodimo volju Nebeskog nam Oca. Nastojmo uvijek živjeti prema uputi da se radujemo u Gospodinu.—Filipljanima 3: 1; 4: 4