Podložite se Bogu

Ključni redak: „Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas.“
–Jakov 4: 7

Izabrani tekst:
Jakov 4: 1-10

DANAŠNJA LEKCIJA ZAPOČINJE opisujući razloge svađe koja postoji među vjernicima. Jakov tvrdi da duh tjelesnosti povezan s čežnjom za tjelesnim zadovoljstvom ne donosi zadovoljstvo, već unutarnji nemir. Osim toga, važno je shvatiti da Bog daje svojoj djeci sve ono što im je potrebno kao odgovor na molitve koje se podudaraju s njegovom voljom, za razliku od molbi za ispunjenje grešnih želja. Umjesto traženja zemaljskog napretka ili raskoši, Sveto pismo daje smjernice za molitve koje su prikladne.—Jakov 4: 1-3; Matej 6: 5-13

Obraćajući se duhu svjetovnosti i ponosa, Jakov nastavlja: „Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“—Jakov 4: 4-6

Naš ključni stih naglašava nužnost podvrgavanja Božjoj volji kao očitovanje naše poniznosti. Svojom poslušnošću spram Boga primit ćemo potrebnu milost da se odupremo lukavstvima Sotone, koji se neprestano trudi da nas uništi kao nova stvorenja.

Krajnji primjer pokornosti očitovao se od strane našeg Gospodina, koji je bio poslušan svome Nebeskom Ocu tako što se ponizio čak do te mjere da je umro na križu. (Filipljanima 2: 5-8, Wilsonov Emphatic Diaglott) Kristov je stav bio u oštroj suprotnosti s onim Lucifera, koji je želio biti jednak Jehovi uspostavljanjem suparničke dominacije. Kao rezultat tog pobunjeništva, biva izbačen iz nebeskog carstva.—Izaija 14: 12-15; Luka 10: 18

U Svetom se pismu nalaze mnoge stavke koje otkrivaju Božje nezadovoljstvo očitovanjem ponosa u našim srcima. Osobno samopreispitivanje pomoći će nam u određivanju jesmo li pogođeni ovom tendencijom. Nitko od nas, međutim, nije ovlašten donositi sudove o nekome drugome. Ne budemo li oprezni, stjecanje bogatstva, ambicija za posjedovanjem mnogih talenata ili pak kritični stav prema drugima itekako mogu svjedočiti o našoj gordosti. Uvijek se možemo boriti ili spriječiti takvu tendenciju nastojeći uvijek slaviti Boga, prepoznajući vlastitu relativnu beznačajnost. Za sve što posjedujemo, priznanje treba dati Nebeskom Ocu kao izvoru svih naših blagoslova. „Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?“—1.Korinćanima 4: 7

Želja da nas drugi prepoznaju, da se o nama govori, da posjedujemo bogatstvo, utjecaj ili da budemo poštovani, karakteristike su koje su sastavni dio naše pale prirode i protiv kojih se moramo boriti ako želimo biti uspješni u poniznosti spram Boga. Uvijek imajmo na umu i nastojmo oponašati Učiteljev primjer poniznosti i poslušne pokornosti Očevoj volji. Stoga, hodimo kako je on hodio i na kraju našega puta primimo pohvalu „Valjaš, slugo dobri i vjerni! … uđi u radost Gospodara svoga.“—Matej 25: 21