Jakov i Ezav

Ključni redak: „I JAHVE joj reče: ‘Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu.’“
–1.Mojsijeva 25: 23

Izabrani tekst:
1.Mojsijeva 25: 19-34

IZAKOVA ŽENA Rebeka godinama nije mogla začeti i to je Izaka brinulo. Božje pak obećanje Izakovom ocu Abrahamu bilo je: „Svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom.“ (1.Mojsijeva 22: 15-18) Izak se molio Bogu zbog nedostatka „potomstva“ ili sina kroz čiji će rodoslovlje biti blagoslovljeni svi narodi zemlje. Bog je čuo Izakovu molitvu, a njegova supruga Rebeka začela je blizanke.—1.Mojsijeva 25: 21

Tijekom Rebekine trudnoće, „djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: ‘Ako je tako, zašto ću živjeti!’“ Molila se Bogu, a on joj je odgovorio: „Dva su svijeta u utrobi tvojoj.“ (vss. 22, 23) U vremenima Starog zavjeta prvorođenac je dobio određene povlastice i odgovornosti, nazvane „prvorodstvo“ i obično je dobivao dvostruki dio nasljedstva (1.Mojsijeva, 43: 33; 5.Mojsijeva 21: 15-17) Međutim, Božji odgovor na Rebekinu molitvu bio je da će „stariji služiti mlađemu.“

Apostol Pavao se osvrnuo na ovaj događaj. O blizanacima u Rebekinoj utrobi, rekao je: „Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo – da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: ne po djelima, nego po onome tko poziva – rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu. …Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!“—Rimljanima 9: 10-14

Ovdje Pavao aludira na činjenicu da su Jakov i Ezav bili slika ili ilustracija. Narod Izraela je u suštini „prvorođeni“, kao Ezav. Bog je prvo dao Izraelu svoje obećanja, kroz Zakon Saveza koji je sklopio s njima i, kasnije, slanjem svog jedinorođenoga sina Isusa kao njihovog Mesiju. Općenito, židovska nacija bila je neposlušna Bogu, a samo su neki, u vrijeme njegovog prvog dolaska, prihvatili Isusa kao svog Mesiju i Spasitelja.—Ivan 1: 11, 12

Pavao je objasnio da pogani, poput Jakova nisu bili „prvorođeni.“ „Pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.“ Kao rezultat Isusove otkupiteljske žrtve na Kalvariji, nebeski poziv Evanđelja je otvoren za sve, i Židove i pogane. Međutim, kao narod, „Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima.“—Rimljanima 9: 30-32

U cijelom 11. poglavlju Poslanice Rimljanima, Pavao objašnjava da, iako je Bog odbacio nevjerni Izrael, to je bilo samo na ograničeno vrijeme, dok je crkvena klasa pozvana i dokazuje se vjerno do smrti. Pavao nas poziva da ne budemo arogantni i da ne mislimo previše o sebi jer smo čuli i prihvatili nebeski poziv dok su mnogi drugi, uključujući i nevjerni Izrael, slijepi za ovu čudesnu privilegiju.

Kad Kristova Crkva bude dovršena, tada će se Božjim milosrđem nevjerni Izrael vratiti u punu naklonost i biti primjer blagoslova svim ljudima. Čovječanstvo će reći: „ Hajde, pođimo u dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim.“ Židovima će narod reći: „Idemo s vama, jer čusmo da je s vama Bog.“—Izaija 2: 1-3; Zaharija 8: 23