Razmišljanja o uskrsnuću mrtvih

„Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju.“ — Djela apostolska 24: 14, 15

USKRSNUĆE mrtvih, kako je poučeno u Svetom pismu, snažna je vizija od neizmjerne važnosti ne samo svakom Kršćaninu, već i cijelom čovječanstvu. Što uskrsnuće zaista znači? Kome je namijenjeno? Kakvo jamstvo imamo da će se ono dogoditi? Odgovori na sva ta pitanja nalaze se u Bibliji. Iako je doktrina uskrsnuća ključna za kršćansku vjeru, mnogi imaju samo nejasnu zamisao o tome. Mnogo je nedoumica o uskrsnuću, ali Biblija o toj temi govori s jasnoćom.

PAVLOVO SHVAĆANJE USKRSNUĆA

„Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih.“ (Djela apostolska 23: 6, ESV) Tako je Pavao glasno zazivao braneći se pred velikim Vijećem. Nastojali su ga uništiti, zaustaviti njegovu službu i okončati njegov utjecaj. Neki mogu njegovu izjavu shvatiti ciničnom, kao da je to samo njegov plan da podjeli farizeje i saduceje, koji su zajedno činili vijeće Sanhedrin. Međutim, s velikom iskrenošću i strašću, Pavao je iznio pitanje uskrsnuća, iako kao rezultat toga „nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.“ (vss. 7, 8 ESV) Bez obzira na podjelu između ove dvije židovske sekte, Pavlova izjava očito je bila usmjerena na uskrsnuće kao središnji nauk naše vjere.

Pavao je postavio duboke implikacije nauka uskrsnuća s velikom logikom i silom. „No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.“—1.Korinćanima 15: 12-17

Tako je Pavao zaključio - bez Isusova uskrsnuća, naša kršćanska vjera bila prazna. Jer upravo je njegovo uskrsnuće otvorilo put vječnom životu cijelom čovječanstvu. Isus „je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.“ (Rimljanima 4: 25) Bez sredstava za dobivanje opravdanja, ne bismo imali osnove za izmirenje s našim Stvoriteljem i ne bismo imali nade za vječni život. Činjenica da je Isus uskrsnuo od mrtvih temeljna je za kršćanstvo. Nijedna ljudska ideologija ni dobra djela ne mogu biti osnova našeg povratka u Božju milost. „Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.“—1.Korinćanima 3: 11

USKRSNUĆA

Nauk uskrsnuća obuhvaća podizanje iz mrtvih svakog ljudskog bića koje je ikada živjelo, s namjerom da ih obnovi na sliku i priliku Božju. Oni koji postignu takvu Božansku sličnost karaktera nasljeđuju život vječni. To je univerzalna želja čovječanstva da živi vječno—da nikada ne umre. Salomon je mudro primijetio da Bog „Sve što čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.“ (Propovjednik 3: 11) Bog je postavio želju za vječnim životom u srce čovjeka, i u tu svrhu se godišnje potroši milijarde dolara na zdravstvene, vitaminske i prehrambene dodatke, razne ustanove i lječilišta te programe produljenja života. Sve su koristi u ovom ili onom smislu, ali u stvarnosti pružaju samo kratko – doduše zdravije - produljenje života. Neki ljudi čak su se odlučili za kriogeno zamrzavanje stanica nakon smrti u nadi da će im neki medicinski i znanstveni progresi jednog dana omogućiti njihovo ponovno oživljavanje. Misao o prestanku postojanja puna je tjeskobe.

Isusova propovijed na gori ponudila je zdrav pristup našim tjeskobama. „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?“ (Matej 6: 25-27, ESV) Tjeskoba i briga o vremenskim pitanjima su uzaludna, kaže Isus. Ne donose ničeg pozitivnog u naš život.

„Nemojte dakle,“ nastavlja Isus, „zabrinuto govoriti: Što ćemo jesti? ili: Što ćemo piti? ili: U što ćemo se obući?“ Iako nije dio Isusovih riječi, možda bismo mogli dodati: „Koliko dugo ćemo živjeti?“ Umjesto toga, Gospodin dalje navodi: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (vss. 31-34, ESV) Potvrđujući da nam svaki dan nosi dovoljno svojih poteškoća, Učiteljev savjet da ne „posuđujemo nevolje“ od sutra neizmjerno je mudar.

Bog je osigurao mogućnost vječnog života kroz djelo njegovog Sina. Štoviše, on „ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih.“ (Djela apostolska 17: 31) Isus je to potvrdio u svojoj molitvi noć prije raspeća. „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.“ (Ivan 17: 1, 2) Isus je dobio „vlast nad svakim tijelom“ s namjerom da pruži svima priliku za vječni život.

Uskrsnuće uključuje obnavljanje svjesnog identiteta pojedinca ili osjećaja jastva, te davanje tijela koje Bog odabire. (I Korinćanima 15: 38, ESV) Veliku većinu ljudske obitelji, to će vratiti u zemaljsko stanište u tjelesnim tijelima, a k tome uništenja od grijeha, bolesti i starosti više neće biti prisutna. To je u skladu s onim što je Petar proglasio nedugo nakon Pedesetnice, kada je govorio o dolasku „vremena uspostave svega što obeća Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka.“ (Djela apostolska 3: 21) Strongov hebrejski i grčki rječnik definira korijensku riječ iz koje se „restitucija“ prevodi kao: „rekonstituirati (zdravlje, dom ili poredak).“ Thayerove grčke definicije nadopunjuju korijensku riječ kao značenje: „vraćanje u prijašnje stanje.“ Čovječanstvo će biti rekonstruirano—obnovljeno—putem Božjeg rasporeda kojim će poništiti prokletstvo smrti, vratiti zemlju u stanje Edena i s ljubavlju dovesti čovječanstvo u svoje vječno kraljevstvo kroz pravednu vladavinu svog Sina Krista Isusa.

Iako je Božja nakana veliku većinu čovječanstva podignuti u živote tjelesne savršenosti na obnovljenom planetu, izabrano „malo stado“ postići će slavno duhovno uskrsnuće i nebeski dom. (Luka 12: 32) Isus je govorio o nebeskom domu govoreći: „U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.“—Ivan 14: 2, 3 ESV

Pavao je o tome govorio s velikom čežnjom: „Da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. … Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.“ (Filipljanima 3: 10-14, ESV) „Višnji poziv“ je nebeski dom, za one koji su „vjerni do smrti“ u traženju „slave, časti i besmrtnosti.“—Otkrivenje 2: 10; Rimljanima 2: 7

Za one malobrojne koji žive posvećenim kršćanskim životima u službi Gospodina, uskrsnuće će pružiti slavna duhovna tijela. „Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti. Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.“—1.Korinćanima 15: 51-53

VRIJEME USKRSNUĆA

Jedna od najčešćih pogrešnih predodžbi o uskrsnuću jest da se ono događa odmah nakon smrti svake osobe. Često možemo čuti prilikom pokopa da je pokojnik sada na nebu i gleda na nas. Ovo je rasprostranjen pojam uskrsnuća, ali to nije ono što Pismo podučava. Mnogo toga učimo o vremenu uskrsnuća na temelju Isusovog uskrsnuća Lazara od mrtvih. (Ivan 11: 1-44) Lazar se teško razbolio. Obitelj je poslala glasnika da upozori Isusa na ozbiljnost situacije. Kako bi njegovo učenje bilo čim snažnije, Isus nije odmah djelovao. Lazarova je bolest nastavila napredovati i on je umro. Prošla su još četiri dana dok je Gospodin došao da utješi Lazarovu obitelj. Njegova sestra Marta dočekala je Isusa kad je stigao, a nama je ostao zapisan njihov razgovor.

Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.’ Kaza joj Isus: ‘Uskrsnut će brat tvoj!’ A Marta mu odgovori: ‘Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.’ Reče joj Isus: ‘Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?’ Odgovori mu: ‘Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!’“—vss. 21-27

Martine riječi o tome kada će doći do uskrsnuća vrlo su važne. Kad joj je rečeno da će Lazar ponovno ustati, rekla je: „Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.“ Nije rekla da je njezin brat na nebu, niti da je već uskrsnuo. Ona je potvrdila uvjerenje da se uskrsnuće događa „posljednjeg dana.“ Isus, ranije u svojoj službi, jasno je označio „posljednji dan“ kao vrijeme kad će se vratiti podići mrtve i uskrsnuti ih. (Ivan 6: 39, 40 ,44, 54) Razmotrimo također i neke druge spise povodom ovog događaja.

Apostol Pavao govori o vremenu uskrsnuća, ističući da se ono događa o Isusovom drugom dolasku. „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,“ (1.Solunjanima 4: 13-16, ESV) Ovdje se Pavao jasno odnosi prema mrtvima kao da su u stanju nalik spavanju i kao da se njihovo buđenje i uskrsnuće događa u vrijeme kada će Krist ponovno doći.

Nadalje uočavamo Pavlovu reakciju na one koji su se suprotstavljali njegovim učenjima. Neki, njemu aktivno proturječni, promicali su čudne nove ideje. Njegov odgovor na njihov izazov je jasan. Timoteju je poslao ove mudre savjete: „Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati. Od njih su Himenej i Filet, koji zastraniše od istine tvrdeći da je uskrsnuće već bilo te nekima prevraćaju vjeru.“ (2.Timoteju 2: 16-18) Kazivanje da se uskrsnuće već dogodilo bilo je dakle veliko zastranjivanje od istine. Jasno je da se uskrsnuće događa zajedno s Kristovim povratkom, a ne prije.

PODIZANJE MRTVIH NASUPROT USKRSNUĆU

Postoji razlika između „podizanja“ mrtvih i „uskrsnuća“. Na primjer, događaji kao što su Ilijino podizanje sina udovice iz Sarfate, Isusovo podizanje Jairove kćeri i sina udovice iz Naina, kao i Lazara, često se daju kao primjeri uskrsnuća. Iako se mogu zamisliti kao uskrsnuća, biblijski je ispravnije odnositi se prema ovim događajima kao prema podizanju ili buđenju iz mrtvih. U izvornom grčkom tekstu Novog zavjeta dvije različite riječi prevedene su na naš jezik, a to su „uskrsnuće“ i „podizanje.“

„Uskrsnuće“ je engleska riječ koja se upotrebljava za grčki „anastasis“ i znači „ponovno ustati.“ Nasuprot tome, „podignut“ je engleski prijevod grčkog „egeiro“, što znači „osvijesiti se ili probuditi se“. Ključno je napomenuti da su i sin udovice iz Sarfate, i Jairova kći, i sin udovice iz Naina a i Lazar, kad im je došlo vrijeme, ponovno umrli. „Podizanje“ mrtvih znači podizanje iz smrtnog sna. Može ili ne mora biti trajno, ovisno o vremenu buđenja. Jednostavno rečeno, podizanje mrtvih samo je prvi korak u njihovom uskrsnuću.

Do danas je vidljiv dublji smisao Isusovog učenja saduceja u vezi s uskrsnućem. „No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća“ (Luka 20: 35, 36, ESV) Dva su mjesta u Gospodnjim riječima osobito upečatljiva. Prvo, čovjek mora biti „dostojan“ da stekne uskrsnuće. To je sasvim drukčije od općeg buđenja koje će svi u svojim grobovima doživjeti— dostojni ili ne. (Ivan 5: 25-29) Drugo, oni koji steknu uskrsnuće—to jest, potpuno iznova ustanu od pada Adamova spremnom poslušnošću Božjim pravednim zakonima—dobit će vječni život. Takvi, kaže Isus, „više ne mogu umrijeti“. Tako se uskrsnuće u svom punom smislu smatra vječnim, a puko podizanje od mrtvih može biti samo privremeno.

U tom slučaju, prvo istinsko i potpuno uskrsnuće od mrtvih bilo je kada je Isus uskrsnuo treći dan nakon raspeća. Sveto pismo ovo jasno navodi. „Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih … predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima.“ „On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak.“ (1.Korinćanima 15: 1-4, Kološanima 1: 18) Naposljetku, ističemo Ivanov pozdrav od „Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha.“—Otkrivenje 1: 5

TKO ĆE USKRSNUTI?

Isus je rekao da ga je Otac ovlastio da sudi svima. Uvelike smo ohrabreni spoznati da je onaj tko će suditi čovječanstvu isti onaj koji je dao život za njih. Isus je proglasio: „ Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili–na uskrsnuće života, a koji su radili zlo–na uskrsnuće osude.“ (Ivan 5: 26-29) Je govorio u skladu s Isusovim riječima kojima se branio pred Feliksom: „Jamčim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim otačkom Bogu vjerujući u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, uzdajući se u Boga da će uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami očekuju.“—Djela apostolska 24: 14, 15

Pavao je jasno rekao: „Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.“ (1.Korinćanima 15: 21, 22) Svi umiru „ u Adamu“—zbog naslijeđenog grijeha, nitko ne izbjegava kaznu smrti. Svi će, također, biti oživljeni „u Kristu“ ili „u zajedništvu s Kristom“, prema Williamsovom Novom zavjetu. Ostvarenje ove veličanstvene prilike za „cijelo“ čovječanstvo jamči nam činjenica da je Isus dao sebe kao „otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo.“—1.Timoteju 2: 6

„Očekivano vrijeme“ za primanje dobrobiti Isusove žrtve otkupljenja prikazano je u sljedećim stihovima 1. poslanice Korinćanima u poglavlju 15 i ono kao da ima dva dijela. „Svatko u svom redu“, kaže Pavao. „prvina Krist, a zatim o njegovu dolasku [grčki: parousia, znači „prisutnost“] oni koji su Kristovi. Potom–svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt.“ (vss. 23-26) „Prvina“ je Kristova crkva, njegovo simboličko tijelo „mnogih članova.“ (1.Korinćanima 12: 12; Jakov 1: 18) Oni koji će drugi, po redu vremena, biti uskrsnuti su ostatak čovječanstva, koje će pozvati iz njihovih grobova, nakon što se dovrši vrsta „prvine“.

Neki osporavaju sveobuhvatnu kvalitetu Isusovog okajanja. Dva Pisma navode da je njegovo djelovanje ograničeno. „Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ „Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.“ (Matej 20: 28; Rimljanima 5: 19) Obrazloženje je da je Isus umro za „mnoge“, ali ne i za „sve“, razlika je često bila u tome da je umro za pravednike, a ne za grešnike koji su ponekad prezreni kao „neoprane mase“. Odbacujemo i obrazloženje i sramni stav srca povezanog s tim.

Izraz „mnogi“ je ključna riječ o kojoj ovisi ovo obrazloženje. Identificira se grčkim izrazom hoi polloi, što znači „društvene mase“, tj. narod, mnoštvo. To ne označava bilo koji određeni ili ograničeni broj, već je otvorene prirode. Ono što je najvažnije, međutim, jest kontekst poslanice Rimljanima koji u 5. poglavlju jasno pokazuje da je Isus umro za sve jer su svi grešnici, a time će i korist otkupnine biti za sve. „Dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“ „Dakle, grijeh jednoga – svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga – svim ljudima na opravdanje, na život!“ (Rimljanima 5: 8,18) Petar dodaje: „Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu.“—1. Petrova 3: 18

MOĆAN DOKAZ USKRSNUĆA

Da ne bismo sumnjali da će se uskrsnuće dogoditi, okrenut ćemo se riječima Učitelja. Isus je podučavao velikom moći i autoritetom. Prizivajući ponovo prizor suočavanja sa saducejima, zadivljeni smo jednostavnošću i divnom istinom njegova nauka. Kao što je ranije spomenuto, saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće. Isusov odgovor odmah ih je ušutkao. Navodeći iz Matejevog izvješća o istom susretu, čitamo: „‘A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!’ Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.“ (Matej 22: 31-33, ESV) Riječi koje je Isus izgovorio, a koje su Židovi čitali i ispravno tvrdili o svom Bogu, bile su te da je on Bog Abrahama, Izaka i Jakova. Ove je riječi, zapravo, mnogo stoljeća prije Bog izgovorio Mojsiju kod gorućeg grma. Mojsije je bio toliko zaprepašten činjenicom da je Bog Abrahama, Izaka i Jakova sada govorio s njim da je „zaklonio svoje lice.“—2.Mojsijeva 3: 3-6

Abraham, Izak i Jakov već su davno bili mrtvi u vrijeme Mojsijeva susreta, a još dulje do Isusova vremena. Ipak, Židovi, uključujući i saduceje, još su s pravom tvrdili da je njihov Bog bio isti kao i njihovih predaka. Isus je tako zaključio: „On nije Bog mrtvih, već živih.“ Na toj neporecivoj osnovi, ti će patrijarsi uskrsnuti iz groba i uskrsnuti u život vječni, ne više „mrtvi“, nego „živući“ ponovo Božjom milošću.

ZAVRŠNA MISAO

Volimo djelotvornu definiciju vječnog života koju je dao Isus. „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“ (Ivan 17: 3) Beskonačni um našeg Bog, Oca i Stvoritelja će nam otvoriti blago znanja i mudrosti, ljubavi i svjetlosti, u beskrajnom dobu slave koja će uskoro doći. (Efežanima 2: 7) O ovom vremenu, Pavao je svjedočio: „sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!“—1.Korinćanima 13: 12