| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka dva | Rujan/Listopad, 2018 |
Velikodušno davanje
|
Ključni redak: „Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.“ Izabrani tekst: |
JEDAN DOKAZ duhovnog razvoja među Kristovim sljedbenicima jest manifestiranje velikodušnosti prema drugima u potrebi. Za vrijeme Rane Crkve, Pavao je pisao braći u Korintu o duhu žrtve kojeg su pokazali vjernici u crkvama Makedonije.
„Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: unatoč mnogim kušnjama i nevoljama, izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno – po svojim mogućnostima i preko mogućnosti – veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih“—2.Korinćanima 8: 1-4, revidirana verzija
Vjernici u Makedoniji, premda siromašni, posebno su cijenili Pavla, jer su posvetili svoje živote Božjoj službi. Kao izdanak svog posvećivanja, povjerili su apostolu da raspodjeli sredstava koja su prikupili kako bi pomogli siromašnim svecima u Jeruzalemu.—vs. 5
Kako je Tit bio donositelj ove poslanice, Pavao je želio potaknuti braću u Korintu da pokažu sličan duh blagonaklonosti i iskrenosti prema kršćanskim vjernicima u Jeruzalemu.—vs. 6
Naš ključni stih, iako napisan tijekom prvog stoljeća, primjenjiv je na sve posvećene Učiteljeve sljedbenike tijekom ovog Evanđeoskog doba. Isus je voljno ostavio svoj uzvišeni položaj u nebeskom carstvu i došao na zemlju. Kroz svoje zemaljsko služenje kao Krist, svoj je ljudski život položio kao žrtvu, ponizujući sebe, čak i do smrti na križu, kako bi otkupio umiruće čovječanstvo prema volji Nebeskog Oca.
Iako se danas okolnosti među braćom mogu razlikovati, Kristovi posvećeni sljedbenici trebaju tražiti mogućnosti služenja vjernicima na bilo koji mogući način prema svojim sposobnostima. U nekim ćemo se slučajevima podsjetiti da pišemo ili da posjetimo izoliranog brata ili sestru koje smo možda neko vrijeme zanemarili, dok smo bili zauzeti drugim stvarima tijekom cijele godine. Možemo pokušati biti pažljiviji i uložiti posebne napore kako bismo ispunili molitvene zahtjeve dane u svjedočanstvima. Razmišljajući o posebnim iskušenjima koja su neki od Gospodinovih dragih ljudi doživljavali, trebali bismo ih se sjetiti tako što ćemo zamoliti Gospodina da im dade više milosti i snage. Možda također možemo volontirati u dohovnoj službi ili pomoći nekome od braće na bilo koji način na koji to ranije nismo mogli, nastojeći biti u službi Gospodinovoj i izvršavati zadatke za koje smo ranije možda očekivali da će ih obaviti netko drugi.
Vrlo važan aspekt rasta i razvoja novoga bića jesz povećana manifestacija ljubaznosti prema braći i cijelom čovječanstvu. „Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri.“—Galaćanima 6: 10