Prispodoba o Velikoj večeri

Ključni redak: „Reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.’“
–Luka 14: 23

Izabrani tekst:
Luka 14: 16-24

U OVOJ Isusovoj prispodobi, domaćin je pripremio veliku gozbu i pozvao mnoge ljude da uživaju u blagodatima koje je tako milostivo pružao. Kad je gozba bila spremna, poslao je svog slugu da skupi goste. Međutim, svi koji su bili pozvani pronašli su neku izliku da otkažu svoj dolazak. (Luka 14: 16-20) Kada je sluga ispričao ovo svome gospodaru, ovaj se razljutio i poslao svog slugu ponovno s ovlaštenjem da pozove druge ljude na gozbu. Nakon što je to učinio, sluga se vratio i rekao: „Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.“—vss. 22, 23, Wilson’s Emphatic Diaglott

Gozba koju je Isus opisao u ovoj prispodobi označava duhovnu gozbu sadašnjeg evanđeoskog doba. Ona nije za sve ljude, jer „mnogo je zvanih“ ili pozvanih, ali „malo je izabranih“. To znači da malo ljudi prihvaća uvjete Božjeg poziva i posve posvećuje svoj život ispunjenju njegove volje, pritom slijedeći Isusove korake žrtve i služenja. Tako se povlače od gozbe na duhovnom stolu Gospodnjem. (Matej 22: 14) Oni koji su bili pozvani na ovu duhovnu gozbu bili su židovski narod, a naročito njihovi vjerski vođe—oni koji su sjedili u „Mojsijevoj stolici.“ (Matej 23: 2) Međutim, umjesto prihvaćanja Isusova poziva da pođu od Mojsija do Krista, većeg proroka od Mojsija, rečeno nam je da su ga vjerski vođe „ismijavali“, a cijeli narod ga je prezreo.—Luka 16: 14; 20: 17; Izaija 53: 3

U našem Ključnom stihu, sluzi prispodobe rečeno je da izađe i „prisili“ one koje će dozvati s „puteva i ograda“ da dođu na gospodarevu gozbu. Riječ prevedena kao „prisila“ preciznije znači nagnati, moliti ili nagovoriti. Gospodin nikad ne prisiljava, s namjerom prisiljavanja na prihvaćanje njegove milosti. Međutim, ljudi postaju nagnani njegovom ljubavlju, njegovom milošću i obećanjima spram onih koji vole pravednost. (2. Korinćanima 5: 14, 15) Bila je Božja volja da njegova duhovna „kuća bude ispunjena“. Dakle, nakon što je Židovima pružio dovoljnu priliku, njegovi apostoli primili su ovlaštenje da se obrate poganima, počevši s obraćenjem Kornelija. Od tog vremena poziv na Evanđeosku gozbu upućen je svima bez razlike. „Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!“—Galaćanima 3: 28

Duhovni stol koji se prostire pred nama kada prihvatimo Božji poziv je obilan. Postoji hrana koja će zadovoljiti svaku duhovnu čežnju i glad, više nego što možemo tražiti ili zamisliti. To je blagdan radosti i užitaka u nazočnosti Gospodina, i u njegovom je planu da blagoslovi cijelo čovječanstvo. U potpunosti slaviti ovaj blagdan podrazumijeva napuštanje svjetovnih nada, ciljeva i traganja. Srazmjerno tome koliko su ovozemaljske stvari napuštene, a prema našoj gladi za pravednosti, možemo srdačno slaviti. (Psalmi 147: 14; Matej 5: 6) „Kušajte i vidite kako dobar je JAHVE: blago čovjeku koji se njemu utječe!“—Psalmi 34: 8

Bog je u svom predviđanju odredio broj onih među ljudima koji bi uspostavili Kristovu crkvu, onih čija će imena biti „zapisana na nebesima.“ (Otkrivenje 7: 4; Luka 10: 20) Kada broj izabranika bude potpun, duhovna kuća Gospodnja će napokon biti ispunjena. Tada će ostatak čovječanstva biti podignut i blagoslovljen kako bi ispunio Božju zemaljsku kuću.