Isus kritizira nepravedne vođe

Ključni redak: „Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: ‘Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.’“
–Matej 23: 1-3

Izabrani tekst:
Matej 23: 1-4, 23-26

ISUS je prepoznao da pisari i farizeji njegova doba imaju položaj židovskih religijskih instruktora, iako ih je često prekoravao kao licemjere koji su zavodili ljude. Farizeji su bili glavni učitelji i prevoditelji Mojsijeva zakona, dok su pismoznanci bili pisci ili zapisivači mnogih pojedinosti. Kao takve, te dvije skupine su promatrane kao primarni izlagatelji Božjih zapovijedi i uputa. Sam Isus je rekao da „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji.“—Matej 23: 2

Kao pisci, javni učitelji i izlagatelji Mojsijeva zakona, pismoznanci i farizeji bili su dužni imati znanje o svojim mnogim principima i zahtjevima, kako bi mogli pravilno ispuniti svoje posebne odgovornosti prema narodu. Oni su, u određenom smislu, služili kao čuvari Zakona i Gospodinovog vinograda, Izraela. U svoje vrijeme, Mojsije je ispunio ulogu posrednika u savezu između Boga i Izraela. Pismoznanci i farizeji iz Isusova vremena, na mnoge načine, bili su u sličnom položaju glede povlastica i odgovornosti.

Važno je, kroz povijest, primijetiti da časne pozicije mogu popuniti nečasni pojedinci. U ovom slučaju, nije bilo novo da su se te bijedne ličnosti uzdizale na visoke pozicije u Izraelu. (Psalmi 12: 8) Među kraljevima, svećenicima i drugim vođama u starozavjetnim vremenima, mnogi su bili nepravedni i činili su ono što je zlo u očima Gospodina, umjesto da slijede primjer milosti i vjernosti koju je pokazao Mojsije. Tada su Izraelski vođe postali tako korumpirani i izrođeni da je bilo vrijeme da se pojavi još jedan veliki prorok, poput Mojsija, koji će započeti pokretati korake potrebne da bi uzdigao drugu „stolicu“ kako bi upravljao Božjim zakonom u pravednosti. Ovaj „veliki prorok“ bio je Isus Krist, koji je po svom prvom dolasku započeo ovaj važan posao kao izabran od Boga.— 5.Mojsijeva 18: 15-19; Djela apostolska 3: 22, 23

Isus je kazao farizejima da je Zakon sažet u dvije zapovijedi: prvo, ljubiti Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, te drugo, ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe. (Matej 22: 37-40; 5.Mojsijeva 6: 5; 3.Mojsijeva 19: 18) U stihovima naše lekcije, Isus kaže farizejima da su izostavili te „najvažnije stvari u zakonu“. Umjesto toga, bili su sitničavi u pojedinostima koje su, relativno govoreći, mnogo manje važne. Kao primjer toga, Isus je istaknuo da su vjerno namirili desetine od najmanjih sjemenki, „metvice i kopra i kima“, kao površnu predstavu za narod.—Matej 23: 23

Kako bi dodatno pokazao licemjerje i nepravdu pisara i farizeja, Gospodin je rekao da su oni „slijepe vođe“ naroda „koji cijede komarca, a gutaju devu.“ Osim toga, izvana su bili pažljivi da drugima „izgledaju čisto“, ali iznutra su bili „puni grabeža i pohlepe.“—vss. 24, 25

Kao vjerni sljedbenici Krista, moramo svakodnevno nastojati provoditi ove važne lekcije Učitelja. Sjetimo se da je vrhovna ljubav prema Bogu i našem bližnjemu puno važnija od davanja desetine. Postanimo, također, potpuno svjesni da je čišćenje naših srca i umova daleko bitnije od čišćenja našeg tijela.—Rimljanima 2: 28, 29; Filipljanima 2: 5; 4: 8, 9