| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Siječanj/Veljača, 2018 |
Molitva za pokornu vjeru
|
Ključni redak: „Gospode, čuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i čini! Ne oklijevaj – zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!“ Izabrani tekstovi: |
DANIEL JE ZNAO iz Jeremijina proročanstva da će pustošenje Jeruzalema trajati sedamdeset godina. (Daniel 9: 1, 2, Jeremija 25: 4-14, 29: 10) Međutim, bio je zabrinut da bi grijesi Izraelce, čak i za vrijeme njihovog zatočeništva, mogli učiniti nedostojnima da nakon sedamdeset godina budu oslobođeni, pa se skrušeno molio Bogu. (Daniel 9: 3-15) Nastavljajući svoju molitvu, Daniel moli Boga: „odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, svete gore svoje … Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih. … Ne oklijevaj – zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!“—vss. 16-19
Važna pouka koju možemo izvući iz Danielovog primjera je naša potreba da sami sebe pobliže ispitamo. Moramo priznati Bogu u molitvi kada nismo poslušali njegova načela bilo u našim mislima, riječima ili djelima, i zatim tražiti oprost. Apostol Ivan je napisao: „Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“ (1. Ivanova 1: 8, 9) Možemo se moliti našem nebeskom Ocu i tražiti oproštenje za naše grijehe, zbog „žrtve pomirnice“ njegova sina, Krista Isusa.—1.Ivanova 2: 1, 2
Pokorna vjera također zahtijeva da se okrenemo od grijeha—to jest, da se pokajemo. Pokajati se znači drugačije razmišljati i promijeniti se, osobito iz srca. Pokajanje se često spominje u sedam poruka koje su date crkvi u knjizi Otkrivenja.—Otkrivenje 2: 5, 16, 21, 22; 3: 3, 19
U Pavlovom pismu braći u Rimu on detaljno objašnjava potrebu da se promijenimo i razvijamo pokornu vjeru. „i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. … Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto! Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate? … oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.“—Rimljanima 6: 13-18
Ako imamo pokornu vjeru, svakodnevno ćemo proučavati naše misli i postupke da bismo vidjeli jesu li bili u skladu s Božjim načelima. Kada ustanovimo da smo sagriješili nepoštivanjem njegovih propisa, u molitvi bismo trebali tražiti oproštaj od Nebeskog Oca. Trebali bismo, dakle, nastojati pažljivije primjenjivati Božju riječ u našem svakodnevnom životu.
Navodeći daljnje riječi od Pavla, čitamo: „Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo. … dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.“ (Rimljanima 8: 5-13) Neka naše molitve ne budu za sebične stvari, već da bismo mogli razviti pokorniju vjeru.