Iskrena vjera

Ključni redak: „Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjaničkog starješinu da ga poštedi te se ne okalja.“
–Daniel 1: 8

Izabrani tekst:
Daniel 1: 8-21

KADA JE BABILONSKI kralj Nabukodonozor osvojio Jeruzalem, naredio je da se odabere nekoliko „sinova Izraelovih“, „neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro poučeni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru.“ Ti židovski mladići trebali su učiti „pismo i jezik Kaldejaca“ i dobivati „dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola.“ Trebali su biti obrazovani tri godine, nakon čega bi ušli u kraljevu službu.—Daniel 1: 1-5

Među odabranim mladićima bili su Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. Svakome je nadjenuto novo, babilonsko ime, kao pokušaj da zaborave na svoje prošle živote Izraelaca i da misle i postanu poput Babilonaca. (vss. 6, 7). Međutim, tim mladim Hebrejima njihova nova imena, kao i zahtjev da jedu od kraljevske hrane, bili su kao podsjetnik na služenje njihove zemlje Babilonu. Vjerovali su da će kraljevska hrana biti ponuđena najprije babilonskim bogovima, a na jedenje ove hrane bi se gledalo kao na potvrdu tih lažnih bogova.

U našem ključnom stihu rečeno nam je da je Daniel odlučio kako se neće „okaljati“ kušanjem kraljevske hrane i vina. Riječ „uprljati“ ovdje znači okaljati, onečistiti ili umrljati. Ne jedući kraljevu hranu, Daniel i njegovi pratioci bili bi sigurni da ne krše zakone koje je Bog dao Izraelu. (3. Mojsijeva 11: 4-20) U ovome nalazimo pouku. Gospodinovi sljedbenici moraju čuvati od okaljanja haljine pravednosti koja im je dana slijedeći Isusove korake. (Otkrivenje 3: 4) Moraju se čuvati „neokaljanim od svijeta“.—Jakov 1: 27

Na početku, šef babilonskih dužnosnika nije se složio s Danielovim zahtjevom, jer se bojao za svoj vlastiti život ako mu to odobri. Međutim, Daniel nije odustao, i s vjerom u Boga je odgovorio: „Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povrće za jelo i voda za pilo. Vidjet ćeš onda kakvi ćemo biti mi a kakvi dječaci koji jedu od kraljevih jela.“—Daniel 1: 10-13

Glavni je dužnosnik pristao na to, a nakon deset dana Daniel i njegova tri pratioca izgledali su zdraviji i bolji od bilo kojeg od mladića koji su jeli kraljevsku hranu. Od tada hrana i vino su im ukinuti, a umjesto toga im je dopušteno jesti povrće. (vss. 14-16) Koliko jaku i iskrenu vjeru je svaki od tih hebrejskih mladića morao imati te prakticirati svakodnevno samoodricanje kako bi udovoljio Bogu, iako je to vjerojatno značilo da ih drugi mladići koji su jeli od kraljevske hrane nisu podržavali.

Isus je rekao svojim učenicima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.“ (Luka 9: 23) Ovdje riječ „odrekne“ znači odreći se potpuno. Božja milost podučava nas da se „odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda“ i živimo obuzdane i pravedne živote u sadašnjem dobu, baš kao što su činila četvorica mladih Hebreja.— Titu 2: 11, 12