| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Studeni/Prosinac, 2017 |
Posrednik novog Saveza
|
Ključni redak: „Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujemo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem.“ Izabrani tekstovi: |
POSREDOVATI znači stati između suprotstavljenih strana, s ciljem pomirenja. Posrednik je neophodan kako bi stajao između Boga i onoga tko nije u skladu s njim. Zakonski Savez između Boga i Izraela naređen je „preko posrednika“ (Galaćanima 3: 19). To je bio Mojsije, koji je četrdeset godina posredovao između Izraelaca i Gospodina. Međutim, pod Mojsijem, Izrael nije shvatio dugo očekivane blagoslove obećane kroz savez s Abrahamom. Trebalo je pružiti boljeg posrednika. Mojsije je sam ovo predvidio govoreći da će Bog podići jednog „proroka poput mene; njega slušajte!“— 5. Mojsijeva 18: 15; Djela apostolska 3: 22
Božja opskrba boljim posrednikom temelji se na „boljem žrtvovanju“ za razliku od uglavnom nedjelotvornih žrtvi sporazuma iz Šatora satanaka. (Hebrejima 9: 23) Pavao govori o tim „boljim“ sporazumima na različite načine kroz čitavu knjigu Hebrejima. Postoji bolje svećenstvo, s Kristom kao velikim svećenikom. (Hebrejima 5: 5-10; 7: 11-16) Postoji bolja žrtva pomirenja koju ne treba nuditi jednom godišnje, već jednom zauvijek. (Hebrejima 10: 1-12) Pavao također detaljno ističe da Krist, kako bi postao posrednik novoga Saveza, prvo mora umrijeti. Isus je „smrću“ kao „oporučitelj“ mogao donijeti oslobađanje Izraela od osude prema Zakonu, kao i oslobađanje čovječanstva od osude Adama. Ovo oslobađanje, ispunjeno Isusovom smrću na Kalvariji, ispunilo je zahtjeve za djelovanje posrednika da počne u Božje vrijeme.—Hebrejima 9: 11-28
Pavao to sažima govoreći da postoji „jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista; Tko je davao otkupninu za sve, da se svjedoči u dogledno vrijeme.“ U prvom došašću Isus nije bio posrednik novoga Saveza, nego „glasnik Saveza“. (Malahija 3: 1) On je postao taj glasnik koji je započeo na Jordanu, i objavljivao tri i pol godine različite značajke plana njegova Oca koji će dovesti do krajnje uspostave tog Saveza. Glavna među njima bila je njegova smrt kao otkupnina. Time je počeo služiti novom Savezu pružanjem cijene, krvi, koja je postala „jamstvo“ ili garancija njegovog krajnjeg osnivanja. (Hebrejima 7: 22, 27) Novi Savez bio je siguran, iako još nije stavljen u djelovanje.
Tijekom evanđeoskog doba Bog odabire i razvija Crkvu, sljedbenike Kristovih koraka koji će s njim sudjelovati u posredničkom djelovanju u odnosu na čovječanstvo tijekom Božjeg kraljevstva. Zato novi Savez, iako zajamčen, još nije postao djelotvoran. Ovi se Kristovi duhovni sljedbenici trenutačno osposobljavaju da budu „sposobni službenici novog Saveza“, da postanu oni koji žele slijediti njegove korake. (2. Korinćanima 3: 4-6) Pavao potvrđuje uključenje Crkve kao dijela „Krista“ koji će donijeti blagoslove čovjeku pod novim Savezom. On navodi: „A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: »i potomcima« kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. … Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.“—Galaćanima 3: 16, 27-29