Jiftah se odaziva Božjem pozivu

Ključni redak: „Jiftah upita gileadske starješine: Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih JAHVE meni preda, hoću li biti vaš poglavar?“
–Suci 11: 9

Izabrani tekst:
Suci 11: 4-33

BOŽJI DAROVI i pozivi su izvor prekrasnih lekcija. Naš ključni stih nalazi Gileadove starješine kako mole Jiftaha da se vrati kao njihov zapovjednik. Prije toga, njegova su se braća od njega otuđila. „Gileađanin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead. Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govoreći mu: Nećeš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene“ (Suci 11: 1, 2) Umjesto da izazove gorke osjećaje ili umanji Jiftahov lik, ovo iskustvo bi moglo istaknuti njegovu uzvišenost.

Gileađani su bili progonjeni od strane Amonaca, kojima se nisu više imali čime oduprijeti. Njihova jedina nada bila je potražiti svog otuđenog brata Jiftaha, jer je bio vješt ratnik. „Hodi, rekoše mu, budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca.“ (vs. 6). Njegov odgovor je pokazao nedoumicu. „Jiftah odgovori gileadskim starješinama: Niste li me vi mrzili i otjerali iz kuće moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?“ (vs. 7) Nije ih bijesno ni ljutito napao, ali su mu riječi bile željne istine. Iz ovog primjera možemo iščitati veliku pouku.

Ne smijemo gajiti zle osjećaje prema onima koji su nas ponižavali, nego budimo spremni oprostiti i pomoći. Isus nam govori: „A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, … Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća?“—Matej 5: 44-46

Da je Jiftah bio od uvredljivog karaktera, njegova braća sigurno ne bi tražila od njega da bude njihov vođa. Vjerojatnoo je bio dobre naravi i gorljive vjere. Pisano je za njega u galeriji vjernika: „I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, … koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, … oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca.“—Hebrejima 11: 32-34

Jiftahov karakter nadalje se otkriva njegovim mudrim pokušajem na diplomatskom rješenju sukoba s Amonom. Pozvao je kralja da bude razuman, govoreći: „Što ima između tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?“ (Suci 11: 12) Jiftah zatim pripovijeda povijest Izraelskog prelaska u Obećanu zemlju, kojeg je odredio Bog. (vss. 14-23) Konačno, Jiftah je rekao kralju da pusti Kemošu, bogu Amonaca, da im da zemlju koju je želio da imaju, a Gospodin će dati Izraelcima zemlju koju je želio da posjeduju. Međutim, bilo bi pogrešno ići u rat s Izraelom. (vss. 24, 27) Amonski kralj nije poslušao Jiftahove riječi, uslijedio je rat i Bog je dao pobjedu Jiftahu, koji je nekoć bio ponižen. (vss. 28-33) Čvrsto stojeći u vjeri, čak i kada smo poniženi, možemo odnijeti pobjedu.



Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“