| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka dva | Srpanj/Kolovoz, 2017 |
Poziv Gideonu
|
Ključni redak: „I ukaza mu se anđeo JAHVIN i reče mu: JAHVE s tobom, hrabri junače!“ Izabrani tekst: |
NAŠI KLJUČNI STIH upoznaje nas s Gideonom, „hrabrim junakom“. Izraelci su imali silnu potrebu za velikim vođom da ih izbavi. Ponovno su pali u stanje nevjernosti prema Bogu. Idolopoklonstvo se otvoreno i divlje prakticiralo. Razbojničke bande Midjanaca pljačkale su njihovu stoku i žito, ostavljajući Izraelce u očajničkom stanju. Takva nesreća bila je predviđena. Gospodin je uvjerio Izraelce da će, ako prihvate njegove zapovijedi, biti blagoslovljeni. Njihova nevjernost rezultirala je prokletstvima. (5.Mojsijeva 28) Ta prokletstva su uključivala ugnjetavanje od njihovih neprijatelja. Sada, duboko osiromašen, Izrael je zazvao Gospodina za oslobođenje od Midjanaca.—Suci 6: 6
Božji anđeo pozdravio je Gideona, uvjeravajući ga da je Gospodin s njim. Gideonov odgovor, međutim, odražava nešto drugačije mišljenje: „Oh, gospodaru, ako je JAHVE s nama, zašto nas sve ovo snađe? Gdje su sva ona čudesa njegova o kojima nam pripovijedahu oci naši govoreći: Nije li nas JAHVE iz Egipta izveo? A sada nas je JAHVE ostavio, predao nas u ruke Midjancima.“—vs. 13
Gideon nije dobio opomenu zbog svoje kolebljive vjere, nego poticaj. „JAHVE se tad okrenu prema njemu i reče mu: Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?“ (vs. 14) Kao kršćani često nailazimo na Božji način suočavanja s nama koji je pun ljubavi. Iako možemo očekivati opomenu u trenucima sumnje ili slabosti, ljubav našeg Nebeskog Oca dosljedno daje ohrabrenje.
Gospodinove riječi, „Idi s tom snagom u sebi“, mogu se shvatiti kao da se odnose na Gideonovu snagu kao moćnog i hrabrog ratnika. Međutim, vjerojatnije je da označava poruku ohrabrenja u nadu za izbavljenje Izraela. Gideon je trebao preuzeti snagu iz Božjeg obećanja blagoslova i pobjede nad Midjancima. Unatoč tome, uslijedila je još jedan prepreka Gideonovoj punoj vjeri u Božji poziv. Izrazio je tu zabrinutost: „Ali, gospodaru, odgovori mu Gideon, kako ću izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca.“—vs. 15
Ponekad imamo slične osjećaje, s nedoumicom o našoj sposobnosti da činimo Gospodinovo djelo. Sveto pismo nam daje snagu da se suprotstavimo takvim sumnjama. „Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest… da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.“—1.Korinćanima 1: 26-28, 31
Gideon je pripremio obrok Božjem glasniku, vjerujući da će možda, ako anđeo bude jeo, primiti dokaz da to nije umišljena vizija. Obrok se nije samo konzumirao, već je bio u potpunosti progutan vatrom. (Suci 6: 19-22) Taj dokaz je bio nepobitan. Gideon je sada shvatio stvarnost trenutka, da je Božji anđeo uistinu s njim razgovarao. Doista je bio pozvan služiti Gospodinu. Na isti način, i Božjom milošću, budimo osnaženi u prihvaćanju duboke stvarnosti našeg poziva u njegovu službu.