| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Svibanj/Lipanj, 2017 |
Božja ljubav prema Ninivi
|
Ključni redak: „Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.“ Izabrani tekst: |
ČAK IAKO JE JONA namjerno pobjegao od Boga, prvobitno putujući prema Taršišu, prorok je dobio drugu priliku da izvrši svoju zapovijed i prenese Gospodnju poruku Ninivi.—Jona 3:1, 2
Ovog puta Jona je poslušao Gospodina. Izvješće navodi: „Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.“—vss. 3, 4
Zapažamo broj četrdeset u prethodnom odlomku i prepoznajemo da se on u Bibliji koristi za označavanje razdoblja iskušenja ili prosudbe, ne samo za Ninivljane, nego i kako se općenito odnosi na različita svojstva Božjeg plana. Neki prikazi takve uporabe uključuju Mojsijevo bivanje na brdu četrdeset dana i noći tijekom kojih su se Izraelci, ne čekavši njegov povratak, „iskvarili“ podizanjem zlatnog teleta radi štovanja; isto tako, četrdeset godina lutanja Izraelova naroda pustinjom kao kaznu za njihov neuspjeh da uđu i zaposjednu Obećanu Zemlju vjerom nakon povratka dvanaestorica špijuna. (2.Mojsijeva 24:18, 32:1-7, 26-28, 4.Mojsijeva 14:33, 34) U Novom zavjetu opažamo da je Isus, nakon svojeg krštenja u rijeci Jordan, proveo četrdeset dana u pustinji za koje vrijeme je bio u iskušenju đavola. —Luke 4:1, 2
Jona je Ninivljanima propovijedao samo jednu poruku, a Sveto pismo ne upućuju na to je li im dao kakve znakove ili čudesa da će se ovo proročanstvo ispuniti. Ipak, Ninivljani su prihvatili riječ proroka i vjerovali u Boga. Oni su oglasili post i „stavili kostrijet od najvećih do najmanjih“, dajući povjerenje riječima koje im je Jona govorio u ime Boga. Čak je i kralj Ninive prihvatio Joninu poruku i pokajao se. Skinuo je svoje kraljevske haljine i poslao uredbu da nitko neće jesti ili piti u zemlji, pa ni životinje njihovih stada. Razmotrio je mogućnost da bi putem pokajanja Bog mogao popustiti i narod ne bi stradao.—Jona 3: 5-9
Naš ključni stih nagoviješta da su se promjene u Ninivi dogodile velikom brzinom i time je izbjegnuto Gospodinovo razaranje. Bog je ostao pri svojoj prosudbi i odlučio je da neće kazniti Ninivljane zbog njihovih grijeha jer se oni pokajaše. Njegova pokazivanje ljubavi opraštanjem, čak i poganskom narodu, moćna je lekcija za vjernike u Krista o tome kako Bog gleda na iskreno pokajanje zbog bilo koje od naših nesmotrenosti.
Kao nesavršeni primjerci čovječanstva, čak i u duhu rođeni vjernici shvatili su da je moguće nadvladati grijeh, bilo nenamjerno, djelomično namjerno ili potpuno namjerno, s mogućnošću najgorih posljedica. Kad uoče djelovanje grijeha, trebaju brzo priznati i pokajati se kako bi im se povratila Božja naklonost. Molitva i ispunjavanje našeg uma svetim mislima dva su djelotvorna sredstva za sprječavanje ili smanjenje učestalosti grijeha u našim životima.—Psalmi 19:12-14