| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka dva | Svibanj/Lipanj, 2017 |
Božja ljubav očuvala je Jonu
|
Ključni redak: „A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda.“ Izabrani tekst: |
U DANAŠNJOJ Lekciji, na početku 2. poglavlja, iako je Jona u trbuhu ribe, on je pri svijesti i počinje se moliti Gospodinu. Njegovi izričaji su usko povezani s onima psalmista Davida, i sugeriraju Jonino poznavanje Svetoga pisma. Osim toga, riječi Jonine molitve dokazuju da je njegove molbe Bog uslišio.—Jona 2:1, 2
„Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al’ ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al’ ti iz jame izvadi život moj, o JAHVE, Bože moj.“ —vss. 3-6
Prethodni odlomak sadrži nekoliko lekcija za razmatranje. Jona je shvatio da, iako su članovi brodske posade bili instrument iskorišten da ga baci u more, oni su bili Božjom zapovijedi motivirani da to učine. Sada, iako zarobljen u trbuhu ribe, bio je u zaštićenom prostoru jer se nije utopio. Jonina najveća briga nije bila nesreća koju je doživio, nego osjećaj odvojenosti od Boga. Ipak, nije smatrao da je u beznadnoj situaciji. U očekivanju da će njegove molitve biti uslišene, vjerovao je da će još jednom vidjeti hram u Jeruzalemu.
U stihu 7, zapažamo da kad je Jona shvatio da se ne može izbaviti iz sadašnjeg stanja u trbuhu ribe, okrenuo se Gospodinu molitvama. Također je potvrdio da je njegov otpor prema Bogu izbjegavanjem zapovjedi da ide u Ninivu bio kao da je postao idolopoklonikom, govoreći: „Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju.“ (vs. 8, New American Standard Bible) Tako je Jona priznao da je svojim neposluhom zamijenio vlastitu prosudbu za Božju volju.
Prema načelu da se „Sve to, kao pralik, događalo njima, a napisano je za upozorenje nama“, stoje pouke iz Joninog iskustva koje mi, Kristovi sljedbenici, možemo danas naučiti i primijeniti u našim životima. (1. Korinćanima 10:11) Jedna od najvažnijih je ona o pokornosti Božjim uputama, za razliku od samovolje. Nebeski Otac ne komunicira izravno s nama glasom ili putem anđeoskih glasnika kao u davnoj prošlosti. Međutim, pokornošću prema načelima opisanim u Bibliji kako ih je izrazio Krist i apostoli, možemo se uvjeriti u božansku naklonost i blagoslov, čime se smanjuje potreba za kažnjavanjem zbog svojevolje s naše strane.
Naš ključni stih ukazuje na Joninu pokajničku zahvalnost Božjem milosrđu i njegovom zavjetu da slijedi božanske upute u budućnosti kao što je rečeno. Jona je potom oslobođen iz trbuha ribe na obalu i spremao se slijediti svoj prvotni zavjet da propovijeda pokajanje Ninivljanima.—vs. 10