| Medunarodne Biblijske Studije – Pouka tri | Ožujak/Travanj, 2017 |
Trajanje u Božjoj ljubavi
|
Ključni redak: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ Izabrani tekst: |
JEDNA OD završnih lekcija koje je Isus održao svojim učenicima prije smrti bila je ona o vinovoj lozi i granama, zabilježena u Ivanu 15: 1-8. U ovoj prispodobi, Isus počinje riječima: „Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar“ (vs. 1). Kao što je bio njegov običaj, ovdje Isus časti i slavi njegova Nebeskog Oca, ističući da je Bog viši i veći od sebe sama. Izraz „istinski trs“ nagovještava da postoji i lažni trs. On je opisan u Bibliji kao onaj kojeg Bog „ne posadi“ na „vinograd zemaljski,“ lažni, zemaljski sustav. — Mat. 15: 13; Otk. 14: 19
Nastavljajući prispodobu, Isus je rekao: „Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese“ (Ivan 15: 2). „Loze“ u prispodobi odnose se na pojedine Kristove sljedbenike. „Svaku lozu na meni“, ukazuje na to da svatko od nas ima individualni odnos s Isusom i Ocem Nebeskim. Fraza „čisti“ odnosi se na Božje „rezidbe“, ostvarene kroz naša iskustva. Božje metode rezidbe treba shvatiti kao našu duhovnu korist, inače ćemo se možda obeshrabriti. Naše orezivanje može uključivati oduzimanje ovozemaljskog bogatstva, neostvarenje planova, dopuštenje progona ili bolesti ili gubitak ugleda i zemaljskih prijateljstava.
Takvo orezivanje treba nam biti poticaj jer pokazuje Božju ljubav, te da on gleda prema našim najvišim duhovnim interesima. Kao što je apostol Pavao napisao: „Isprva se, doduše, čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.“ (Heb. 12:11). Kakva utjeha je znati da je Bog onaj koji „orezuje“ naše živote kao grane istinskog trsa!
Isus je rekao kako je svrha našeg orezivanja da „više roda donese.“ „Plod“ ne nastaje od izgradnje velikih, impresivnih crkvenih zdanja. Jer u tom slučaju, ni Isus ni apostoli nebi donijeli ploda. Isto tako, ti plodovi nisu naše djelatnosti u službi istine, ni vremena, truda, ili bogatstva korištenog u takvim nastojanjima. Naše djelatnosti u službi istine i bratstva su jedine prihvatljive Bogu u mjeri u kojoj su rezultat plodova već razvijenih u našem karakteru. Ovi plodovi Duha Svetoga, kaže Pavao su „ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost.“ — Gal. 5: 22,23
U našem ključnom stihu koji prati prispodobu o trsu i lozi, Isus kaže da ljubimo jedan drugoga kao što je on nas ljubio. Takva ljubav je čista, nesebična, požrtvovna, i jedan je od ključnih elemenata plodova koje smo ostvarili. Bog nam šalje iskustva u kojima se može razviti ova ljubav uzduž različitih linija. To uključuje i utjehu braći koja mogu biti „u nevolji“, te uzajamno poticanje „na ljubav i dobra djela.“ (2. Kor. 1:4; Heb. 10: 24) Također, mi promičemo tu ljubav izbjegavajući, u našim riječima i djelima, sve što bi moglo spoticati, uvrijediti ili duhovno oslabiti našu braću. (Rim. 14: 21). Umjesto toga, trebamo biti „jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima.“ (Ef. 4: 32, Kol. 3: 13) Njegujmo taj plod ljubavi, tako da prožima naše riječi i djela svaki dan — prema našoj braći, čovječanstvu, pa čak i našim neprijateljima — i tako ostanimo u Božjoj ljubavi.