Izvor svekolike ljubavi

Ključni redak: „Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.“ – 1. Ivan 4: 11

Izabrani tekst:
1. Ivan 4: 7-19

NOVI zavjet je napisan na grčkom jeziku, i dvije različite skupine grčkih riječi su prevedene kao engleska riječ „ljubav“ u Bibliji kralja Jamesa. Grčka riječ phileo opisuje ljubav povezanu s osobnom vezanosti, kao što je ljubav prema obitelji ili prijateljima, određenu osjećajem uzajamne ljubavi. Izraz „bratska ljubav“ je prijevod grčke riječi philadelphia, imenice glagola phileo.

Grčke riječi agape i agapao su imenični i glagolski oblici drugačijeg tipa ljubavi. Agape je nesebična, žrtvujuća ljubav, ljubav koju se daje bilo da je zaslužena ili ne, i neovisno o tome je li ljubav obostrana. To je Bogolika ljubav. Apostol Ivan često koristi ove riječi. U njegove tri poslanice, riječ ljubav se pojavljuje trideset i osam puta, a sve su prevedene s agape ili agapao.

U sljedećim stihovima, Ivan koristi ove grčke riječi kako bi opisao Božju ljubav. „Ljubav je od Boga; … Bog je ljubav … (1.Ivan 4: 7,8) Opisujući kako Bog ostvaruje svoju ljubav u Isusu, Ivan nastavlja:“ Ovo je način kako je Bog pokazao svoju ljubav među nama: On je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo po njemu … On je poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe“ (vss. 9,10, New International Version) U Evanđelju po Ivanu, on se na sličan način odnosi prema ovoj velikoj manifestaciji Božje ljubavi: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ — Ivan 3: 16

Pravi kršćanin će željeti razviti nesebičnu, požrtvovnu ljubav. Takva ljubav nadilazi puki dobrohotan osjećaj ili uzajamnu privrženost. Umjesto toga, to je ljubav koja tjera nekoga da žrtvuje vlastiti interes, zadovoljstvo, udobnost, vrijeme, snagu i sve što ima, za blagoslov drugih. Ovu vrstu „ljubavi prema drugome“, kako je navedeno u našem ključnom retku, potrebno je naći u vlastitom srcu, uz mnogo samoispitivanja, te se ona stvara tijekom određenog vremenskog perioda.

„Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena … tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.“ (1. Ivan 4: 12,16, NIV). Bog prihvaća našu ljubav jednih za druge kao očitovanje naše ljubavi prema njemu. Dakle, pitamo: Jesmo li doista iskreno zabrinuti za duhovno blagostanje svoje braće? Kad saznajemo za njihova teška iskustva, imamo li naklonosti i suosjećanja? Molimo li za njih, tražeći milost, snagu, a za volju našeg Nebeskog Oca radimo li u njihovo ime po svim pitanjima? Odvajamo li vrijeme kako bismo potakli našu braću dijeleći im biblijska obećanja zapisima, e-mailom, ili pozivima?

Još jedan test toga razvijamo li agape ljubav jest naše ostvarivanje te ljubavi spram cijelog čovječanstva, i posjedovanje ljubavi čak i za naše neprijatelje. (Mat. 5: 44,45) Nesebična ljubav će dovesti do naše naklonosti i milosti prema njima. Ako naši neprijatelji, u nekom trenutku u budućnosti, budu prosvijetljeni istinom i milošću Božje riječi te pokažu želju da se iskupe za svoja nedjela, mi ćemo se tada radovati, ako smo doista gajili nesebičnu ljubav prema njima.

Pokušajmo razviti ovu vrstu ljubavi, imajući na umu da je Bog njezin izvor. Ako ponekad ne uspijemo u očitovanju ljubavi prema našoj braći, čovječanstvu, ili čak prema našim neprijateljima, ne bismo se trebali obeshrabriti. Umjesto toga, trebali bismo tražiti prijestolje milosti za Božje oproštenje, i zatražiti još veću mjeru njegova duha agape ljubavi. — 2. Tim. 1: 7