Približuje se otkupljenje

„Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“
—Luka 21:28 (Wilson’s Emphatic)

SVEGA NEKOLIKO puta u povijesti naše zemlje došlo je do takve kombinacije nesigurnosti, tjeskobe i straha, koja je pratila početak 2017. Doista, tu su i stalna briga o slaboj ekonomiji, strah od još više terorizma, nepredvidljivost nepouzdanih nacija, nesigurnost na Bliskom istoku i drugi svjetski i nacionalni problemi s kojima ćemo i dalje biti suočeni. Međutim, misli većine Amerikanaca tijekom posljednja dva mjeseca 2016. godine bile su usmjerene na izbor novog predsjednika, kao i rezultate izbora koji su održani 8. studenog.

Takozvani „stručnjaci“ kao što su politički analitičari, anketari, mediji pa čak i mnogi političari naizgled su zapanjeni izborom Donalda Trumpa kao 45. predsjednika. Građanstvo zemlje svakako je bilo ne manje zapanjeno rezultatima vlastitog sudjelovanja u izbornom procesu. Predsjednički su izbori polučili više od 129 milijuna glasova, a Hillary Clinton je pobijedila na općim izborima, iako s vrlo malom razlikom od 0,7%.

Druge izborne statistike, međutim, bile su jasno u korist Donalda Trumpa. On je bio dobitnikom na općim izborima u 60% pojedinih država – u 30 od njih 50. Kao rezultat toga, on je osvojio preko 300 izbornih glasova, znatno iznad 270 potrebnih da bude izabran, i 57% od ukupnog broja. To je bilo daleko ispred 43% glasova glasačkog tijela Hillary Clinton.

Većina se pitala kako je Donald Trump mogao biti izabran, jer prije toga nije obnašao nikakvu političku dužnost te se smatra washingtonskim autsajderom s minimalnim znanjem o unutrašnjem djelovanju vlade. Aspekt njegove pobjedničke predsjedničke utrke koji je možda najviše iznenađujuć, i za mnoge najviše uznemirujuć, odražava se zapravo u njegovom temperamentu koji je prikazivan tijekom većeg dijela kampanje.

Tijekom republikanskih i demokratskih predizbora, kao i u predsjedničkoj kampanji, gotovo svi kandidati, a posebice Donald Trump, ogorčeno su napadali svoje protivnike, i politički i osobno. Bez zadrške se posezalo za sarkazmom, prijezirom, zlobom, dok su rasprave, politički oglasi u medijima, govorima, pa čak i društvenim medijima obilovali surovošću. „Tvitanje“ u svako doba dana i noći postalo je uobičajena metoda za priopćivanje omalovažavajućih i kritizirajućih poruka spram protivnika.

Unatoč svim tim okolnostima, gospodin Trump je pobijedio na izborima. Mnogi se pitaju: „Zašto i kako se to dogodilo?“ Gledajući unatrag, čini se da je to zbog toga jer je on bio washingtonski autsajder i nije se libio govoriti o svim temama, njegova poruka je odjeknula kod mnogih ljudi koji su već duže vrijeme bili vrlo nezadovoljni washingtonskom političkim establišmentom na obje strane, i demokratskoj i republikanskoj.

Često eksplozivno ponašanje Donalda Trumpa činilo se kao izlaz za mnoge ljude da izraze svoju ljutnju spram statusa quo u ovoj zemlji. Otkrivenje 11:18, koje govori proročki o našem vremenu, kaže: „Gnjevili se narodi.“ Nedavni su izbori, čini se, barem djelomično ispunjenje tih riječi.

Protjek vremena, zajedno sa svjetskim i nacionalnim događajima kako se već razvijaju, u konačnici će odrediti koje su posljedice Trumpova predsjedanja. Kao iskreni učenici Biblije, trebamo nastaviti raditi kao što nas je Isus upozorio: „Stoga budni budite i u svako doba molite“, opažajući proročke riječi Pisama koji ukazuju na blizinu Božjega kraljevstva. – Luka 21: 31-36

NAŠA GLEDIŠTA

Početak nove godine podsjeća nas na prolaznost vremena, a vrijeme je važan element naših gledišta kao kršćana i studenata Biblije. Sluge Božje u svakom vremenu su van sklada sa svijetom oko njih. Oni su bili ranjavani od grešnih i nepravednih navika bezbožnika. I zbog njihovih vlastitih nesavršenosti, oni su u sebi patili, čeznuvši za vremenom koje će doći kada će se zaustaviti silni grijesi i kada će za cijelo čovječanstvo stići oslobođenje od iskvarenih svjetovnih utjecaja. – Rim. 8: 22, 23

Pitanja: „Dokle?“ i „Kada?“ i njihovi ekvivalenti, učestalo se pojavljuju u spisima proroka i apostola. Božji odgovor je dosljedan u tome da sadašnja vladavina sačinjena od grijeha i smrti neće trajati zauvijek. Biblijski izrazi „zadnji dani“, „vrijeme kraja“ i „posljednji dani“ daju jamstvo da u Božjem planu dolazi novi poredak, u kojem će pravda biti ustoličena a grijeh i smrt uništeni. – Iz. 2: 2; Dn. 12:4; Ez. 38:16; 2. Tim. 3:1

BIBLIJA UVJERAVA

Božja uvjerenja o ovoj konačnoj pobjedi prava nad nepravdom bilježe se kroz cijelu Bibliju, počevši od Postanka 3: 15. Tu nalazimo izjavu da će „sjeme žene satirati ili zgnječiti“ zmijinu glavu. Ta je nada povećana Božjim obećanjima Abrahamu da će kroz njegovo „potomstvo“ svi narodi na zemlji biti blagoslovljeni. – Post. 12:3; 18:18; 22:18

Preko Mojsija, Bog je obećao da će poslati velikog „Proroka“, a Izaija je prorokovao: „Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo: na plećima mu je vlast.“ (Pnz. 18:18; Iz. 9:6) Daniel je također prorekao: „U vrijeme ovih kraljeva Bog nebeski podići će kraljevstvo.“ – Dn. 2:44

ISUS DOLAZI

Kad je Isus stigao, bio je prihvaćen od strane njegovih učenika kao onaj o kojem su govorili proroci. Njima se činilo da je stiglo dugo iščekivano vrijeme od Boga obećanog izbavljenja. Ivan Krstitelj najavio je Isusovu prisutnost tvrdnjom: (Mt. 3:2) „uskoro dolazi Kraljevstvo nebesko“. Bolji prijevod (izvornog grčkog) njegove tvrdnje bio bi: „približilo se Kraljevstvo nebesko!“ – Diaglott

Učenicima se činilo sigurnim da neće biti daljnjeg odlaganja. Oni su vjerovali da „će se umah pojaviti kraljevstvo Božje“. (Lk. 19:11) Isus je to razumio, a kako se ne bi ne bi previše razočarali, on im je ispričao prispodobu o funti, u kojoj je „plemić otišao u daleku zemlju“ da primi kraljevstvo, a potom da se vrati. – vs. 12

Očito je da su učenici prepoznali kako je Isus, njihov Mesija, bio plemić iz ove prispodobe. Kazivao im je da on odlazi, te da kraljevstvo za koje su vjerovali da „će se umah pojaviti“ neće biti uspostavljeno dok se on ne vrati. Nisu razumjeli, međutim, da njegov odlazak uključuje i njegovu smrt. Učenici su dakle bili prilično nespremni za iznenadni prekid učiteljeve službe.

Ipak, pretpostavljajući da ih Isus napušta i da će se vratiti kasnije kako bi uspostavio svoje kraljevstvo, oni su otišli do njega na Maslinsku goru i upitali: „Reci nam kada će to biti“? i „koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta“? (Mt. 24: 3, Diaglott) Ovdje imamo pitanja „kada“? i „što će biti znak“? Učenici su željni znati kakve dokaze bi trebali tražiti koji bi pokazali da je vrijeme čekanja svršilo, i da se Krist vratio da uspostavi dugo obećano kraljevstvo.

Poglavlja 24. i 25. po Mateju sadrže Isusov odgovor na ova pitanja. Lukino izvješće o Gospodnjem proročanstvu o njegovom povratku i i svršetku svijeta nalazi se u 21. poglavlju njegova evanđelja, iz kojeg je dio naš uvodni tekst. Luka izvješćuje kako je Isus upozorio da će se određeni znakovi početi pojavljivati te savjetovao što učiniti kada znakove zamijetimo: „podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.“ Ovdje imamo jedan od najvažnijih vrlo određenih tvrdnji koje se nalaze u Bibliji, a koje se odnose na pripremu za Kristovo kraljevstvo. Vrlo je važno stoga da utvrdimo koji su „ti događaji“ koji naznačuju to vrijeme koje je narod Božji u svakom vremenu s tako puno nade čekao i za koje je čeznutljivo molio.

„TI DOGAĐAJI“

Ukratko ćemo ispitati neke od „tih događaja“ – znakova na koje nas Isus upućuje. U Luki 21:24 čitamo: „Padat će od oštrice mača, odvodit će ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.“ Prvi dio ovog teksta je proročanstvo o uništenju Jeruzalema i raspršivanju Izraelaca među razne poganske narodime.

Kad je stvarni grad Jeruzalem tada uništen, njegovo uništenje je značilo rušenje cijelog židovskog poretka, te potpuno pokoravanje naroda poganskoj dominaciji. Nacija je izgubila svoju nezavisnost šest stoljeća prije toga, kada je njihov posljednji kralj, Sidkija, bio svrgnut, a narod odveden kao roblje u Babilon.

Kad je Isus rekao: „Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana“, on je zapravo rekao da će se nacija koja je izgubila svoju nezavisnost u dane Babilona dalje raspršiti i dalje biti progonjena dok se ne navrše „vremena pogana“. To je jedna od stvari koje bismo trebali imati na umu ako želimo biti uvjereni da je naše izbavljenje blizu.

Znamo iz ostalih obećanja Božjih da su divni blagoslovi zdravlja, mira, života i radosti osigurani za Izrael. Vjerujemo da će doći vrijeme kada će Gospodin „sklopiti novi savez s domom Izraelovim i s domom Judinim.“ (Jr. 31: 31-34) Također razumijemo da će i pogani postati dio tih blagoslova onda kada Bog tako odluči.

Isus, međutim, nije rekao ništa o tim blagoslovima u ovom proročanstvu zabilježenom od Luke. On je samo kazao da Jeruzalem, simbol nacije, više neće biti „gažen“ od pogana. Budući da gaženje nacije počinje s gubitkom njezine suverene neovisnosti, njezino vraćanje tom statusu ispunjava Isusovo proročanstvo. Izrael je, od 1948. godine, sada slobodna zemlja, nakon što je dobila taj status u svijetu od strane Ujedinjenih naroda.

Država Izrael danas nije mnogobrojna nacija. Isus nije ni rekao da će biti. Ona ne posjeduje svu obećanu joj zemlju, niti je oslobođena od mnogih ozbiljnih problema, ali ti uvjeti nisu pretpostavljeni od Isusa. Kao i svaka druga nacija danas na Zemlji, Izrael je zbunjen i uplašen. Suočen je s ekonomskim, društvenim i političkim izazovima koji su slični onima drugih naroda, a kao što je i više nego evidentno, ima mnogo neprijatelja.

Isus nije rekao da će Izrael pobjeći od tih problema kada prvi put postane slobodna zemlja. Pokazao je samo da Izrael više neće biti gažen - da će se njegov status nacije u ropstvu, koja je počela šest stoljeća ranije kada je kralj Nabukodonozor babilonski osvojio Jeruzalem, promijeniti. On će opet biti slobodan da provodi svoje vlastite poslove i donese svoje vlastite zakone. Doista, vidjeli smo da se to događa.

POLJULJANE SILE NEBESKE

Luka 21, stihovi 25. i 26., opisuju dva znaka koja su usko povezana. Ovdje je Isus govorio o „znacima na suncu, mjesecu i zvijezdama.“ Na zemlji, rekao je, bit će „ tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.“ Zbog tih događaja, Isus je rekao da će ljudska srca biti izuzetno uplašena, dodajući: „Doista, sile će se nebeske poljuljati.“ – Diaglott

Iz ova dva stiha čini se razvidnim da su znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama ono za što Isus govori da će „sile nebeske“ poljuljati. To je jedan od uzroka koji doprinose da ljudska srca postaju vrlo uplašena. To nisu doslovno nebesa koja su poljuljana, ništa više nego što je doslovna rika mora i valova na koju Isus upućuje u ovom proroštvu.

To su simbolička nebesa i simbolička o kojima se ovdje govori, isto kao što je spomenuto od strane apostola Petra kada je napisao: „Kao tat će doći Dan Gospodnji u koji će nebesa trijeskom uminuti, počela se, užarena, raspasti, a zemlja i djela na njoj razotkriti.“ – 2. Pt. 3:10

Figurativna nebesa i zemlja koji će trijeskom uminuti u Dan Gospodnji su duhovni i materijalni aspekti ovog svjetskog poretka, koji mora prepustiti mjesto kraljevstvu Kristovu. To su kraljevstvo, kao što Petar prepoznaje tri stiha kasnije, „nova nebesa i zemlja nova, gdje pravednost prebiva.“ (vs. 13) Baš kao što doslovna nebesa ostvaruju snažan utjecaj na sav život na Zemlji, tako su simbolička nebesa kroz stoljeća ovog sadašnjeg zlog svijeta u velikoj mjeri imala kontrolu nad ljudima.

Ovo je učinjeno kroz religiju, koja je bila prepoznata kao duhovni utjecaj. Ona je duhovna u smislu traženja višeg autoriteta od diktata ljudskih zakona. Protekle crkvene/državne vlade Europe dobar su primjer ovog uređenja. Međutim, čak i ondje gdje one nisu funkcionirale, narodi na zemlji, kršćani i ne-kršćani podjednako, bili su izloženi snagama religioznih stavova i utjecaja.

Međutim, jedan od događaja koje je Isus najavio da će se odigrati na kraju vremena jest da će se „sile nebeske poljuljati.“ To znači da će uspostavljene religijske institucije i koncepti izgubiti kontrolu nad ljudima. U mnogim zemljama diljem svijeta, vjera još uvijek ima mnogo utjecaja na svekoliko čovječanstvo. Ipak, mi smo počeli primjećivati da se „ljuljanje“ događa zato što su se ljudi i narodi opirali, čak do mjere oružanih sukoba, „silama nebeskim“ uz koje su bili prikovani, u nekim slučajevima, mnogo stoljeća. Doista, takav razvoj događaja pridonosi strahu koji ispunjava srca današnjih ljudi.

„UDOVIŠTVO“

Prisjećamo se presuda na kraju vremena koje padaju na sve lažne religije, opisanih crkvenim Babilonom kako je prikazano u Otkrivenju 18. i Izaiji 47. Primjećujemo stav izražen u Otkrivenju 18:7: „ Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!“, a u Izaiji 47:8: „Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!“ Ovaj je stav prisutan uoči teških presuda izrečenih Babilonu od strane Boga. Izaija nastavlja: „Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš!“ – vs. 9

Ovo „udovištvo“ došlo je u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada su kraljevi Europe izgubili svoje krune i božanskom pravu kraljeva crkvenih/državnih uređenja došao je kraj. Nastala rascjepkanost moći bivše državne crkve je također izazvala „gubitak djece“, tako što su narodi europskih zemalja i drugi ostvarili svoju slobodu od spona „majke“ crkve koja ih je nekoć vezivala.

Izuzev ovih specifičnih događanja, u svakom dijelu svijeta došlo je do intenziviranja raspada religioznih i moralnih normi. Dokazi za to su porast kriminala, mržnje, nasilja, nemorala, nepravde i nezadovoljstva, kao i rastuća korupcija i nepoštenje u poslovnom svijetu i u vladi.

NAGOVIJEŠTENI ZNAKOVI POČINJU SE OSTVARIVATI

Vidjeli smo te i druge znakove koji su se počeli pojavljivati u naše vrijeme. Samo oni koji gledaju „potvrđenu proročku riječ“ mogu vidjeti taj početak s razumijevanjem značenja. (2. Pt. 1:19) Kako ohrabrujuće je to razumijevanje! To znači da se naše „izbavljenje približava.“ To izbavljenje od ropstva grijeha i smrti koje su čekali i za koje su molili Božji ljudi kroz evanđeosko doba je vrlo blizu. To također znači da je oslobođenje cijeloga svijeta od vladavine Sotone blizu. Za to također zahvaljujemo Bogu.

Međutim, za razliku od promatrača koji „dižu“ svoje glave, ljudska su srca ispunjena strahom kada promatraju ono za što osjećaju da će biti neizbježna posljedica kompletnog sloma sadašnjeg društva. Vidjevši da se naviještenje ostvaruje, radujemo se dokazima koje nam ono pruža o tome da će svijet uskoro priznati značaj toga što se odvija. Isus je rekao: „Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom.“ – Luka 21:27

Uz simbolično sunce, mjesec i zvijezde na crkvenim nebesima pomračenim tako jako kolika je njihova moć da kontroliraju, svijet će najprije vidjeti samo „oblak“ nevolje. Pomoću tog simboličnog oblaka božanska će providnost otkriti čovječanstvu da će prisutnost novoga kralja na Zemlji biti priznata. Zatim, po Božjem planu, „nova nebesa“ će preuzeti kontrolu, i kroz posrednike nove simbolične zemlje, njegovi obećani blagoslovi mira, radosti i života poteći će čovječanstvu kao prostrana „rijeka vode života.“ – Otk. 22: 1-3

Dakle, dok ulazimo u 2017. godinu, trebalo bi to biti ući s nadom, povjerenjem i radošću. Takav bi trebao biti naš stav, bez obzira na nesigurnosti vezane uz novog predsjednika, nesigurnost koja okružuje sadašnje gospodarske uvjete, ili bol svjedočenja širenju nemorala, mržnje i razdora u svijetu. Nama je obećano da je oslobođenje blizu - koliko blizu, to nam Bog nije otkrio. Nastojmo i dalje biti vjerni plemenitim istinama koje su nam otkrivene, i po njima, budimo radosni i ustrajni u ovim zabrinjavajućim vremenima - dok se naše izbavljenje, i svjetsko, ne ostvari.