Potvrda Obećanja
|
Ključni redak: „I reče Marija: Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju.“ Izabrani tekst: |
SAZNAVŠI DA JE njena rođakinja Elizabeta trudna, Marija je putovala znatnu udaljenost od svog doma da ju posjeti. Elizabeta je toplo pozdravila Marijin dolazak, i izvještaj navodi da je njeno nerođeno dijete, Ivan Krstitelj, „poskočilo u njenoj utrobi.“ (Luka 1:39-41)
Pod nadahnućem Svetog Duha, Elizabeta je priznala Marijinu jedinstvenu prednost da bude majka onoga koji bude postao Spasiteljem Izraela i cijele ljudske obitelji. Ona je rekla Mariji, „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (reci 42-45)
Naš Ključni Redak odražava Marijino priznanje kao primatelja takve neizrecive milosti. Osim toga to naglašava želju da prinese zahvalnost Bogu jer joj je darovao takvu čast, i veliku radost koju je to donijelo njenom duhu.
Marijina pjesma hvale, opisana u nadolazećim retcima, hvala je za toliko mnogo toga što je Bog učinio za nju i da je on njen Spasitelj. Ona priznaje njegovo milosrđe, zapažajući njegovu moć da skine s položaja one koji su ponosni i moćni, ali također u stanju uzvisiti ponizne. I na koncu, Marija podiže glas za Božju vjernost prema Izraelu jer ona se prisjeća obećanja datih Abrahamu i njegovom potomstvu. (reci 48-55)
Nakon što je proboravila s Elizabetom oko tri mjeseca, Marija se vratila svojem domu u Nazaret. (redak 56) Po povratku, ona je vrlo vjerovatno postala predmetom ismijavanja i klevete zato što je bila trudna a još neudata. Ipak, Marijin dražestan temperament i pravedne sklonosti bili su nedvojbeno čimbenici koji su ju učinili Božjim izborom da postane majkom njegovog Sina, Isusa. Kakva god poteškoće da je morala nadvladati u očima onih koji su kritizirali njenu situaciju, njeno pouzdanje u Božja obećanja bilo je dovoljno da bude uspješna u svom posebnom pozivu.
Kao članovi tijela Kristovog, mi bi smo trebali oponašati Marijin primjer vjernosti. Poput nje, mi bi smo trebali shvatiti da zbog toga što smo pod Božjom naročitom skrbi, njegova samilost i nadgledanje naših poslova je uvijek prisutno, i on je vrlo dostojan naše hvale. (Ps. 63:3) On je također Bog utjehe. Mi se prema tome možemo osloniti na obećanje da nas ništa nikada neće odvojiti od njegove ljubavi. (2. Kor. 1:3,4; Rim. 8:35,38,39)
Na koncu će hvala također biti sastavni dio uređenja ljudske obitelji. Oni će u kraljevstvu shvatiti opseg onoga što je Nebeski Otac učinio za njih kroz veličanstvenu Isusovu žrtvu. Čovječanstvo će također priznati i dio kojeg članovi Kristovog tijela igraju u pomaganju da ih se vrati u srdačan sklad s Bogom tijekom slavne Milenijske vladavine. Neka bi smo bili vjerni!