„Ovako govori GOSPODIN“

„Sve provjeravajte; ono što je dobro, čvrsto držite.“
—1.Solunjanima 5:21

U PROŠLOMJESEČNOM izdanju „Svanuća“ razmotrili smo, u 1. Dijelu našeg ispitivanja ovog predmeta, metode s kojima se možemo naučiti ispravno tumačiti Sveto Pismo, da nađemo jasno i skladno jamstvo što se tiče istinitosti učenja u koja vjerujemo. Koristeći te metode, mi smo postom istražili dugo držano učenje o trojstvu. Čineći to, mi smo utvrdili da ono ne zadovoljava kriterij „Ovako kaže GOSPODIN“ zbog pogreški u prijevodu izvjesnoh biblijskih redaka - pogrešaka koje su dobro dokumentirane od Biblijskih izučavatelja i komentatora. Mi smo također zapazili da se trojstvo ne slaže sa drugim važnim učenjima Biblije, kao što je otkupnina, i drugim učenjima koja pokazuju pravu prirodu „jedinstva“ između Boga, njegovog Sina Krista Isusa, i posvećenih sljedbenika Krista, Crkve.

U 2. Dijelu našeg pregleda ove teme, mi ćemo pogledati na dva dodatna učenja tzv. Kršćanstva - vječno mučenje i „dan spasenja“ - kako bi smo utvrdili njihovu vjerodostojnost, korištenjem istih metoda opisanih prošlog mjeseca. Kao iskreni istraživači Biblije, naša bi želja uvijek trebala biti da činimo ono što su činili plemeniti Berejci, koji „prihvatiše riječ sa svom spremnošću uma,“ i „danomice istražujući Pisma je li to tako.“ (Djela 17:11) Samo budemo li to činili moći ćemo slijediti Pavlove riječi koje nalazimo u našem uvodnom retku - „sve provjeravajte.“

DA LI BIBLIJA NAUČAVA VJEČNO MUČENJE?

Čak i nepolobljivom zagovorniku tog učenja, ideja da biće može biti doslovno mučeno kroz čitavu vječnost izvan je shvaćanja i neizmjerno okrutna. Osim toga, pripisati izvor takve ideje Bogu svemira bilo bi ništa manje nego odvratno i nezamislivo. Međutim, bez obzira na urođenu odbojnost tog učenja, tvrdi se da ju mnogi Biblijski tesktovi podupiru. Citirajmo neke od redaka iz Biblije na kojima je to učenje temeljeno.

„I bit će mučen u ognju i sumporu u nazočnosti svetih anđela i u nazočnosti Jaganjca: dim njihove muke diže se u vijeke vijekova i nemaju počinka ni danju ni noću.“ (Otkr. 14:10,11) „Zatim će i onima slijeva reći: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni pripravljen za đavla i njegove anđele.“ (Mat. 25:41) „I đavo koji ih je zavodio bi bačen u jezero ognja i sumpora,…i bit će mučeni dan i noć u vijeke vijekova.“ (Otkr. 20:10) „Stoga, ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odsijeci ih i baci od sebe: bolje ti je ući u život hrom ili sakat negoli s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. I ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom ući u život negoli s oba oka biti bačen u oganj pakleni.“ (Mat. 18:8,9)

Ovo se čini savršeno dobrim tekstovima, i jasnim „ovako kaže GOSPODIN!“ To su riječi koje je Isus izgovorio tijekom svoje zemaljske službe i kasnije, kao prosljavljeni Gospodin, u dijelu svoje poruke date u viziji Apostolu Ivanu. Ovi retci čini se naučavaju vječno mučenje, no da li je to doista tako? Je li to ono što Bog uistinu govori kroz glasnogovornike svog ljubljenog Sina, onog tko je patio i umro, „pravedan za nepravedne?“ (1. Pet. 3:18)

ISPITIVANJE TOG UČENJA

Razmotrimo prethodno citirane Biblijske tekstove, koji su korišteni da uče kako Bog šalje zla ljudska bića u vječnu muku kao kaznu za to što se ne kaju i ne obraćaju njemu. Čineći to, ne trebamo misliti da je takvo proučavanje elementarno. Premda uvjereni da je učenje o vječnoj muci lažno i za Boga obeščašćujuće, može biti moguće da čak i zreo Istraživač Biblije ne može spremno objasniti Biblijske tekstove koji su korišteni da podrže to učenje.

Prvi Biblijski tekst koji je gore citiran kojeg se često koristi da se dokaže učenje o vječnom mučenju je Otkrivenje 14:10,11. Da parafraziramo, mnogi vjeruju da će nevjerna osoba o kojoj se ovdje govori biti mučena sa doslovnom vatrom i sumporom, i da će se to događati u prisutnosti svetih anđela i Janjeta, Krista Isusa. Osim toga, dim te vatre uzdizat će se k nebu zauvijek, i oni koje će zadesiti ta sudbina biti će mučeni dan i noć zauvijek.

Prvo pitanje na koje moramo odgovoriti je ovo: Da li se ovaj opis „vječne muke“ slaže sa navedenim Božjim katakterom? Mi odgovaramo: ne, čak niti izdaleka, kao što ćemo potvrditi sa Biblijom. Stoga, mi dodatno odgovaramo da mora postojati neki drugi način tumačenja ovog Biblijskog teksta umjesto kao doslovnu izjavu činjenice. Kao prvo zapazimo da Biblija uči da je ljubav najosnovnije obilježje Božjeg karaktera - bit samog njegovog bića.

Navodimo jedan snažan primjer: „Bog je ljubav…Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah: jer strah je muka.“ (1. Ivan. 4:8,18) Neodvojivost između Boga i ljubavi naučavana je kroz i Stari i Novi Zavjet. Međutim, zapazimo posebno u ovim Ivanovim riječima, do u detalje ono što je bilo rečeno. „Strah,“ je a ne Bog, ono što prouzročuje muku, kaže apostol, i „savršena ljubav,“ kojoj je izvor Bog, „izgoni strah.“ Ivan nam u stvari govori, da zbog toga što je „Bog ljubav,“ da on nije u stanju mučiti svoja stvorenja. To je posve strano njegovom karakteru, suprotno njegovim mislima, i gnusoba za njega. Zaista, kao što crkvena povijest potvrđuje, upravo je suprotno bilo slučaj - stoljećima je „strah“ od vječne vatre i sumpora uzrokovao „muku“ u srcima milijuna ljudi, i dobrih i zlih. Bog nikada nije odobrio takav strah i muku!

Božje gledište o tom lažnom učenju potvrđeno je s njegovim riječima Izraelu. On im je izričito zapovijedio da ne slijede metode koje su poganske nacije oko njih prakticirali u obožavnju njihovih bogova. „Pazi na sebe da ne upadneš u zamku nasljeđujući ih,…jer su oni svojim bogovima činili sve ono što je gadost GOSPODINU, ono što on mrzi; jer čak su i svoje sinove i svoje kćeri spaljivali u ognju svojim bogovima.“ (5. Moj. 12:30,31) Mi ovdje zapažamo da je praksa žrtvovanja ljudi u vatri bila posebno zabranjena pod Božjim Zakonom. Bilo je to „ ono što je gadost GOSPODINU, ono što on mrzi!“

Izrael nije poslušao Božju zapovijed, i njegovo svjedočanstvo protiv njih kasnije je bilo zabilježeno od proroka: „Sagradili su i uzvišice Baalu, da spaljuju svoje sinove ognjem kao žrtve paljenice Baalu, što ja nisam zapovijedio, niti to rekao, niti mi je to na um palo.“ (Jer. 19:5) Drugo svjedočanstvo protiv Izraela dano je nekoliko poglavlja kasnije, u kojem je Bog rekao: „I sagradili su Baalove uzvšice…da svoje sinove i svoje kćeri provode kroz oganj Moleku; što im ja nisam zapovjedio, niti mi je na um palo da bi trebali činiti tu gadost.“ (Jer. 32:35) Te odvratne i gnusne poganske prakse proizišle su ravno iz Sotoninog uma, ne od Boga. Njegov karakter ljubavi nikada ne bi oblikovao takav plan.

BOŽJE SVOJSTVO PRAVDE

U Svetom Pismu nam je rečeno o još jednom nepromjenjivom elementu Božjeg karaktera a to je pravda. „Pravednost i pravda temelj su prijestolja tvojega.“ (Ps. 89:14 NS) Da li se vječno mučenje slaže sa Božjim karakternim svojstvom pravde? Među velikom većinom palog čovječanstva, najgroznije se zločine, u većini slučajeva, kažnjava smrću, a ne mučenjem. Čak i u slučajevima u kojima su iskrivljeni umovi nekih, u prošlosti i sadašnjosti, pribjegli brutalnom mučenju onih koje se smatralo „krivima“ za nekakvo gnusno zlo, pretrpljena agonija često je bila kratka, sa nesvješću koja bi brzo usliijedila, zatim smrt, završavajući mučenje. Da li je razumno pretpostaviti da bi Bog ljubavi, jednakosti, i pravde, pribjegao praksama koje su daleko iznad onoga za što su sposobni najperverzniji umovi palog čovječanstva? Mi odgovaramo - zasigurno ne!

Još jedno pitanje koje trebamo postaviti: Bi li bilo mudro onečistiti svemir sa zlim bićima, čak i onima u zatočeništvu, za vječnost? Mi ponovno odgovaramo - ne. Božji plan za poništenje sve zloće i zlih zauvijek sa nebesa i zemlje je posredstvom onog što Biblija naziva „druga smrt.“ (Otkr. 20:10,14) To je daleko mudrija priprema, i također je dokaz Božje nepromjenive moći nad silama zla. Budući nam je rečeno u Ps. 145:20 da „sve će bezbožnike zatrti,“ Bog zasigurno neće držati bilo koga od zlih žive u mukama nakon što njegovo dopuštenje zla dođe kraju. Baš naprotiv, nama je jasno rečeno da će zli „biti kažnjeni vječnom propašću.“ (2. Sol. 1:9) Vječno mučenje potpuno je van sklada sa Božjim svojstvima. Druga smrt - vječno uništenje - je druge strane, u potpunom skladu sa njegovim karakterom.

Bog je najavio kaznu za grijeh još prije nego je Adam sagriješio. To jednostavno trebala biti smrt, zaborav, odsutnost života: „zasigurno ćeš umrijeti.“ (1. Moj. 2:17) To je ono što je Adam trebao očekivati da pretrpi ako sagriješi - ništa više niti manje nego smrt. Bi li bilo pravedno s Božje strane da objavi kaznu kao smrt, i nakon što je grijeh bio počinjen da promjeni svoje razmišljanje i osudi grešnika na vječno mučenje? Takav bi postupak bio veoma nepravedan, i čak nije prihvatljiv niti na sudovima koje su pali ljudi postavili. Pavao navodi stvar vrlo jasno: „Jer plaća za grijeh je smrt“ - ne vječna vatra, sumpor, ili mučenje. (Rim. 6:23)

NIJE U SKLADU S BOŽJIM PLANOM

Osim što ne prolazi ispit Božjih karakternih svojstava, učenje o vječnom mučenju ne slaže se ni sa Biblijskim svjedočanstvom što se tiče Božjeg plana, koji je usredotočen na učenje o otkupnini. Isus, moćno duhovno biće, napustio je nebesko područje i došao na zemlju kao čovjek da preuzme kaznu za grijeh. Ako je Adamova osuda bil vječno mučenje, i Isus zauzeo Adamovo mjesto, Isus je zacijelo morao trpjeti mučenje zauvijek da bi bio zamjena za Adama. Mi znamo da to nije istina, zato što je Isus bio podignut iz mrtvih trećeg dana na mjesto časti odmah do samog Oca. Adamova presuda, jasno navedena prije njegovog pada, i izvršena na kraju 930 godina na ovoj zemlji, bila je smrt. Isus je umro da plati kaznu - savršeni je život bio dan za izgubljeni savršeni život - kao otkupna cijena. (1. Tim. 2:5,6; Hebr. 2:9; Rim. 5:18; 1. Kor. 15:45)

Osim otkupnine, Božji je plan također naveo u Svetom Pismu pružanje prilike za obnovu svega čovječanstva u savršenost i sklad s Bogom ovdje na zemlji. O tim „vremenima obnove svega,“ Petar kaže, Bog je „govorio na usta svih svojih svetih proroka od postanka svijeta.“ (Djela 3:21) Mučenje velikog dijela čovječanstva vječno nespojivo je sa Petrovim riječima što se tiče Božjeg plana za obnovu zemlje, i svih koji su ikada živjeli na njoj.

DOSLOVNO ILI SIMBOLIČNO?

Vraćajući se ponovno riječima koje smo ranije citirali iz Otkr. 14:10,11 mi postavljamo daljnje pitanje kao pomoć u određivanju što ti reci zaista naučavaju: Je li taj odlomak iz Otkrivenja doslovan ili simboličan u svom značenju? Mi odgovaramo da je visoko simboličan. Otkrivenje je knjiga simbola. Kao što čitamo u prvom retku 1 poglavlja, „ono što će se uskoro dogoditi“ bilo je „ u znakovima pokazano“ Ivanu. (Prijevod Novi Svijet) Kroz cijelu ovu simboličnu knjigu, informacija je bila prenešena Ivanu kroz znakove i simbole.

Četrnaesto poglavlje Otkrivenja, poput cijele knjige, prepuno je simbola. U recima 1-4 imamo „Jagnje,“ simbol Krista, kako stoji na „gori Sion,“ koja predstavlja njegovo nebesko kraljevstvo. Zatim tu je „tutnjava jakog groma,“ simbol kontroverze, prevrata i nevolje. „Harfisti“ sviraju i pjevaju „novu pjesmu,“ skladno objavljujući radosne novosti o obnovi. Tu je „prijestolje,“ simbol autoriteta i vladarstva. Zatim tu su „zvijeri,“ „starješine“ i „djevice,“ svi imaju simboličan značaj.

U 8 nam je retku rečeno da je „Babilon pao,“ koji je jednom bio „veliki grad.“ To je također simbolično. Babilon znači „zbunjenost,“ i predstavlja zbunjujuća vjerska učenja lažnog crkvenog sistema kojeg je Sotona uspostavio nakon što su apostoli umrli. Te se riječi odnose na vrijeme kada ti sistemi budu „pali“ sa položaja moći i dominacije koje su nekada imali nad čovječanstvom. „Zvijer i njen lik,“ spomenuti u 9 retku, takođe predstavljaju aspekte tog sistema Babilona velikog koji je osiromašio društvo i ispunio zemlju sa lažnim učenjima.

S tom pozadinom, mi smo se u stanju baviti sa pravim značenjem Biblijskog teksta kojeg razmatramo. U recima 9 i 10, anđeo, ili glasnik, kaže: „Ako se tko pokloni zvijeri i liku njezinu i primi žig na čelo ili na ruku, on će također piti vino gnjeva Božjega, koje je natočeno u čašu srdžbe njegove.“

Ovdje nam se skreće pažnja na još nekoliko simbola. Prvi je „žig,“ ili identifikacija onih koji su u skladu sa zvijeri ili njenim likom. Činjenica da je žig na „čelu“ - utječe na njihovo razmišljanje - i na „ruci“ - ukazuje na njihove postupke ili djela - je značajna. Žig na „čelu“ podrazumijeva mentalni pristanak, čak i ako je samo pasivan; žig na „ruci“ podrazumijeva aktivnu suradnju. Ti će, kaže Božji glasnik, piti „vino Božjega gnjeva,“ iz „čaše srdžbe njegove.“ To pokazuje da će oni koji nastoje produžiti te sisteme osjetiti očitovanje Božjeg negodovanja. Oni će također na koncu prepoznati da ih je on odbacio, biti će prisiljeni piti gorku dozu kada ih budu vidjeli kako se raspadaju, baš kao što se počinje događati u naše vrijeme.

Kada razmišljamo o gornjoj listi mnogih simbola sadržanih u Otkr. 14:1-10, bilo koji pokušaj primjeniti ih doslovno bio bi veoma zbunjujuć, i sprječio bi nas u tome da dobijemo pouku koju nam Gospodin želi dati. Isus nije doslovno janje; doslovna zvijer nije obožavana; i nema doslovni lik. Doslovni žigovi nisu napravljeni na doslovnim čelima ili rukama. To su sve simboli, koji, kada ih se ispravno protumači, predstavljaju duboke istine koje nam govore o važnim događajima prošlosti, sadašnjosti, i onih iz bliske budućnosti.

Sada dolazimo do dijela iz Otkr. 14:10,11, koji navodi da će oni koji obožavaju zvijer i njen lik piti vino Božjeg gnjeva iz čaše njegove srdžbe - jasna izjava puna simboličnih termina. Međutim, od ovog mjesta pa nadalje, mnogi inzistiraju da simbolizam prestaje, i da ostatak teksta iznenada zahtijeva doslovno tumačenje - naime, da će svi oni koji obožavaju zvijer ili njen lik biti doslovno mučeni sa vatrom i sumporom, i da će se dim njihovog mučenja uzdizati do neba zauvijek. Nadalje se tumači da se ta doslovna kazna primjenjuje na sve zle na zemlji, iako se redak obraća samo onima koji obožavaju zvijer i njen lik.

Da nadalje ilustriramo poteškoću doslovnog tumačenja ovog dijela teksta, mi zapažamo da on kaže da se mučenje događa „u nazočnosti Jaganjca.“ Ako je mučenje sa vatrom i sumporom doslovno, tada i janje mora biti doslovna životinja. Sa kojim autoritetom mi možemo reći da je jedno doslovno a drugo simbolično, budući da se o njima govori u istoj rečenici. Ako je jedno doslovno, tako mora biti i drugo. U ovom slučaju, očito je da, baš kao što se zvijer i druge termine logički može razumjeti jedino kao simbole, mučenje s vatrom i sumporom je slično tome simbolično. U svjetlu prethodne diskusije, mi vjerujemo da je itekako razumno zaključiti da su izrazi sadržani u tim recima, u njihovoj cijelosti, simbolični a ne doslovni.

DRUGI TEKST RAZMOTREN

Kao što je ranije citirano, drugi redak koji je citiran kao dokaz stvarnosti vječnog mučenja je Matej 25:41, u kojemu Isus govori o nekima koji odlaze u „vječnu vatru.“ Ovaj je redak dio Isusove usporedbe o ovcama i jarcima - ponovno simbolični nazivi - i opisuje njihov pojedinačan sud na kraju Kristovog zemaljskog kraljevstva. (reci 31-46) Zapazimo kao prvo da nijedna doslovna vatra ne gori stalno, čuvajući živim ono što je usred nje. Kao primjer, vatra će proždrijeti komad drveta, i zatim prestati. Komad drveta je zauvijek unišen. Nije sačuvan da stalno gori. Stoga je, u ovom tekstu, vatra prikladno korištena kao simbol uništenja - druge smrti - iz kojeg više neće biti uskrsenja. (Otkr. 21:8)

Mi također zapažamo, da je u ovom slučaju vatra bila „pripravljena za đavla i njegove anđele.“ Sveto nas Pismo točno obavještava o tome što će se točno desiti đavlu. Nama je rečeno da će kroz svoju smrt kao čovjekov Spasitelj i Otkupitelj, Isus biti u stanju da, u vrijeme određeno Božjim planom, „uništi onoga koji je imao moć smrti, to jest đavla.“ (Hebr. 2:14) Ovdje imamo potvrdu činjenice da je vatra simbol potpunog uništenja, i Sotonin kraj će biti vječni zaborav - on više neće postojati. Kakav je to slavan izgled!

DRUGI SIMBOLI

Treći tekst koji je ranije citiran je Otkr. 20:10, u kojemu Ivan vidi u viziji đavla „bačenog u jezero ognja i sumpora,“ da bi bio mučen zauvijek. Mi ponovno sugeriramo da je jedino razumno tumačenje ovog retka simbolično. Sumpor je jedan od najdestruktivnijih poznatih elemenata. Zajedno s vatrom, on simbolizira potpuno uništenje. Slično tome, „jezero“ koje ne sadrži vode, teško da se može uzeti doslovno. Jezero o kojem se govori u ovom retku simbolizira činjenicu da će konačno uništenje Sotone biti poznato i shvaćeno od svega čovječanstva.

Slično tome, mučenje „dan i noć u vijeke vijekova“ je simbolično. Korijen riječi u Grčkom iz koje je „mučenje“ prevedeno znači „kamen kušač.“ (Thayer’s Greek Definitions) Uništenje Sotone, đavla, biti će vječni „kamen kušač“ za čovječanstvo. Oni će se zauvijek sjećati grijeha, patnje, i smrti koje je on nanio svim ljudima, i njegovog konačnog nestanka u vječnoj sramoti i zlom glasu. Izaija proriče o vremenu kada će čovječanstvo simbolično pokazivati prstima na Sotonu - koji se je jednom zvao Lucifer - s prezirom za sve što je nanio čovječanstvu kroz svoje zavodničke, podmukle postupke, počev s Adamom i Evom, pa sve do kraja sadašnjeg zlog svijeta. (Iza. 14:12-17) Zasigurno, to će biti vječni kamen kušač za čovječanstvo, i oni nikada više neće imati bilo koju želju niti simpatiju prema zlu.

Na kraju ćemo razmotriti retke koji su bili citirani ranije iz Mateja 18:8,9. To su Isusove riječi. On govori o našem odsjecanju ruke ili noge, ili čupanju našeg oka, ako nas ti dijelovi tijela sablažnjavaju. On nadalje navodi da bi bilo bolje ići kroz život sa samo jednom rukom, nogom, ili okom, nego imati dvoje od toga, samo da bi na koncu bili bačeni u vječnu vatru. Da li je Isus zagovarao samoozljeđivanje? Zasigurno ne - baš naprotiv on je liječio ljude, i vraćao im paralizirane ruke i noge. Mi stoga moramo ponovno zaključiti da su ovdje korišteni simbolični idiomi da bi se prenijela pouka. Sveto Pismo jednostavno i snažno naučava da je za Kršćanina bolje odsjeći ili eliminirati iz svog života, stvari koje su mu drage a simbolizirane sa rukom, nogom, ili okom ako bi ga one spriječile da ugađa Bogu. Takva eliminacija dragocjenih želja ili posjeda bila bi daleko bolja nego doživjeti neuspjeh Božjeg poziva, ili izgubiti vječno postojanje u drugoj smrti.

Kao što smo vidjeli u našem razmatranju ovog predmeta, vječna vatra znači vječno uništenje. Utvrdili smo što Bog želi da mi razumijemo iz njegove Riječi, i što sačinjava potpuno „ovako govori GOSPODIN.“ Ta nas tumačenja u potpunosti zadovoljavaju. Ona se slažu sa otkupninom, i u potpunom su skladu sa Božjim planom za čovjekovo spasenje. Ona se slažu sa Božjim svojstvima Pravde i Ljubavi, i prouzročuju da ga hvalimo i obožavamo - ne iz straha - nego zato što razumijemo njegov pravedan i nepristran karakter.

DA LI ĆE SPASENJE BITI MOGUĆE U BUDUĆNOSTI?

Mi ćemo sada razmotriti učenje u koje vjeruje većina tobožnjih Kršćana da nema buduće prilike za spasenje - da je ona ograničena samo na ovaj život. Jedan Biblijski redak koji je korišten za potporu tog učenja je Pavlova izjava: „Evo sada je trenutak prihvaćanja, evo, sada je dan spasenja.“ (2. Kor. 6:2) Vjerovati da ovaj Biblijski redak kaže da je sada jedino prihvatljivo vrijeme za spasenje znači dodavati misao koju Pavao nije uključio u taj redak. Osim toga, takva ideja je suprotna Božjem glavnom svojstvu ljubavi. Milijarde su živjele i umrle bez da su ikada čuli za ime Isusa Krista, u kojem jedinome, kaže Biblija, nalazimo spasenje. Petar je, govoreći o Isusu, rekao, „I nema ni u kome drugome spasenja: jer nema pod nebom drugoga imena po kojemu se moramo spasiti.“ (Djela 4:12)

Milijuni također nisu bili u stanju zbog mentalne bolesti ili nestabilnosti, ili nedostatka prosudbe, razumjeti poruku spasenja. Mnoštva su bila zaslijepljena od Sotone, kneza ovog svijeta, do te mjere da ne mogu razabrati istinu od zablude. Svi ti ljudski životi nisu bili potrošeni u Božjim očima. Pavao je naveo da je Božja volja - njegova želja - „da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.“ (1. Tim. 2:4) Kada Bog nešto želi, on ima i moć i mudrost da to ostvari.

Ideja da je sadašnji život jedini dan spasenja - što redak kojeg razmatramo uopće ne govori - nije u skladu sa učenjem o otkupnini. Budući da je Krist umro kao „otkupnina za sve,“ svi moraju imati priliku za život. (1. Tim. 2:6) Da svi moraju biti spašeni od Adamske smrti temelj je učenja o otkupnini. To je Božja priprema, ali u ovom životu, samo je relativna nekolicina imala blagoslov da prime potpunu, besplatnu priliku za spasenje.

Vjerovanje da ovaj život pruža jedinu šansu za spasenje nije u skladu sa još jednim važnim obilježjem Božjeg plana. Buduća prilika je jasno naučavana u Djelima 3:21, koji redak govori o „vremenima obnove svega, što je od postanka svijeta govorio Bog na usta svih svojih svetih proroka.“ Stoga, tumačenje da je spasenje dostupno jedino prije smrti ne može biti ispravno, zato jer niječe svjedočanstvo svih Božjih svetih proroka.

RAZUMIJEVANJE BIBLIJSKOG TEKSTA

Što je prema tome mišljeno u 2. Korinćanima 6:2 sa riječima „prihvatljivo vrijeme“ i „dan spasenja“? Pavao ovdje citira iz Izaije, jednog od Božjih „svetih proroka.“ U Izaijinom prororočanstvu, riječi „prihvatljivo vrijeme“ i „dan spasenja“ su korišteni u 49:8. Neodređeni članci koji su korišteni u tekstu daju u potpunosti drugačiji smisao odlomku nego određeni član kojeg su neki prevoditelji pogrešno koristili u Pavlovom citatu iz Izaije. Dakle oni su naveli „Dan Spasenja“ a ne kao što je trebalo „dan spasenja.“ Taj mali detalj potpuno mijenja razumijevanje tog retka. Postoji „dan“ spasenja sada, i „dan „ spasenja koji će doći. Izaijino proročanstvo, iz kojega Pavao citira samo jedan mali dio, potvrđuje to razumijevanje. Ukazujući opet na Izaiju 49:8, prorok navodi da će oni koji su bili vjerni tijekom prihvatljivog vremena i „dana spasenja,“ biti tada korišteni da blagoslove čovječanstvo posredstvom „saveza narodu,“ i da „utvrde zemlju,“ i naslijede njene „opustjele baštine.“ Takav način izražavanja ne bi imao smisla ako bi bila samo jedna prilika za spasenje.

Ta dva dana spasenja su poduprta sa dva Biblijska retka. Matej 7:14 glasi: „jer uska su vrata i uzak je put koji vodi u život i malo ih je koji ih nalaze.“ To opisuje sadašnji uski put žrtve, na kojega su stupili posvećeni Kristovi sljedbenici. Jedino nekolicina, „malo stado,“ odvojeni od svijeta, nalaze taj put u život, i slijede ga do smrti. (Luka 12:32) Ta vjerna nekolicina, kaže Pavao, „postojanošću u dobrim djelima traže slavu i čast i besmrtnost, život vječni.“ (Rim. 2:7) To je složeno i ograničeno spasenje, kojega će odgovarajuća nagrada biti božanska priroda. (2. Pet. 1:4)

Izaija 35:8 govori o drugom „danu“ spasenja, koje će biti ponuđeno svem preostalom čovječanstvu tijekom Mesijanskog kraljevstva. „Povišena cesta,“ ne uski put žrtve, „bit će ondje,“ kaže Izaija. „I zvat će se Put svetosti; nečisti neće njime proći, nego će biti za njih: putnici, premda bezumni, neće na njemu zabludjeti.“ To je put u ljudsku savršenost i vječni život na zemlji, obećan svima koji će biti spremni i poslušni u taj kraljevski „dan spasenja.“ Kakav je veličanstveni plan Bog osmislio! To nije sumoran izgled velike većine čovječanstva nespašenih i vječno osuđenih. Umjesto toga, to je divna vizija svakog pojedinca koji je bio spašen od smrti, i zatim mu dana prilika, pod idealnim uvjetima, da postigne ljudsku savršenost i vječni život ovdje na zemlji. To se uistinu slaže sa Božjim karakterom. To je u skladu sa njegovim planom, i usklađeno je sa učenjem o otkupnini.

SAŽETAK

U ovom dvodijelnom članku, mi smo predstavili samo tri od mnogih učenja u koja mnogi vjeruju a kojima nedostaje ispravno utemeljeni „ovako govori GOSPODIN.“ Pojedincu koji nije upoznat sa Božjim planom spasenja, to izgleda kao da se temelji na nepobitnim Biblijskim temeljima.

Zadržimo Božji plan spasenja uvijek svježim i važnim u našim mislima i srcima. Čineći to, mi ćemo upoznati njegove pripreme i namjere temeljito, i bilo koje pogrešno tumačenje Svetog Pisma odmah će nas uzbuniti. Mi ćemo ga prepoznati kao lažno, zato što nije u skladu sa onim čemu nas je Biblija, u svojo cjelosti, poučila. Jedino takvim „ispravnim razlaganjem riječi istine,“ mi možemo imati „ovako kaže GOSPODIN“ za ono što vjerujemo. (2. Tim. 2:15)