Tko Će Opstati?

„Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska? I tko će opstati kada se on pojavi ? jer je on kao oganj ljevačev i kao lužina suknarova. I sjest će kao onaj koji čisti i pročišćuje srebro: i očistit će sinove Levijeve, i pročistiti ih kao zlato i srebro, da GOSPODINU prinose prinos u pravednosti.“
—Malahija 3:2, 3

TKO ĆE PODNIJETI to iskustvo, pita prorok, u vrijeme kad se Gospodin pojavi? Kod svog Prvog Dolaska, Isus je došao k svojima - Židovskom narodu - ali kao nacija oni su ga odbacili i razapeli ga. Samo se je nekolicina održala na ispitu. (Ivan 1:11,12) Koristeći sakupljanje pšenice kao simbol, Ivan Krstitelj je rekao o Isusu: „U ruci mu je vijača i on će očistiti svoje gumno i skupiće svoju pšenicu u žitnicu.“ (Mat. 3:12 NRP) To je bilo djelo ispitivanja i čišćenja koje se dogodilo kod prvog pojavljivanja našeg Gospodina.

Nakon toga, kroz cijelo Evanđeosko Doba, naš se je Gospodin očitovao onima sa ispravnim stavom srca, kako bi ih očistio, ispitao, pročistio i pomogao im u hodanju njegovim stopama, i da budu suobličeni njegovom liku. Sada, u danima u kojima mi živimo, tijekom vremena Druge Prisutnosti našeg Gopodina, postoje također vrlo određena ispitivanja. On prokušava svoj narod, pojedinačno. Svaki je član prave crkve bio ispitan, očišćen i pročišćen. Tko će se održati u svim tim iskustvima?

Mi vjerujemo da postoji mnogo dokaza, kroz ispunjenje proročanstva, da će uskoro crkva - Kristova nevjesta, Janjetova žena - biti potpuna i proslavljena s njenim Gospodinom s one strane zastora. Božje će slavno kraljevstvo biti uspostavljeno na zemlji kroz tu duhovnu klasu, identificiranu kao „sveti grad, novi Jeruzalem.“ (Otkr. 19:7; 21:1-10)

DAN PRIPRAVE

Mi danas živimo u vremenu tijekom kojega Bog pravi pripremu za jednu od najvećih razdiobenih promjena u svjetskoj povijesti. Prema tome hitno pitanje za nas je, „Tko će podnijeti“ i „tko će opstati“ u ovo vrijeme? Apostol Ivan također postavlja pitanje, „Tko će opstati?“ (Otkr. 6:17) Ovdje, međutim, kontekst ukazuje na to kako svijet gleda na kataklizmičku nevolju prema kojoj se sadašnje uređenje stvari brzo približava.

Proroci, naš Gospodin, i apostoli su svi prorekli to razdoblje, u kojemu stari poredak ima proći, i biti uvedeno slavno Božje Kraljevstvo, koje će ostati zauvijek. (Dan. 2:44; Mat. 6:10; 2. Pet. 3:12,13) Mi se radujemo u spoznaji da mi živimo tokom tog vremena, a u povezanosti s kojim jedan od Božjih proroka govori kao o „danu njegove priprave.“ (Nah. 2:3)

Mi vidimo danas oko sebe ono što je Isus prorekao: „A narode na zemlji obuzeće tjeskoba i osjećaj nemoći zbog huke mora i valova, i ljudi će umirati od straha i očekivanja onoga što će zadesiti svijet .“ (Luka 21:25,26 NRP) Sebičnost, mržnja, ponos i duh agresije doveli su do sakupljanja vojski među nacijama malima i velikima, isto tako kao i uspona moćnih diktatora, tirana, i ekstremističkih grupa najokrutnije vrste koju ljudski um može zanisliti. Takvo će stanje zacijelo donijeti njihove opravdane zastrašujuće posljedice.

Koliko god da su strašni ti uvjeti, međutim, Biblijsko je obećanje da ljudskoj rasi neće biti dopušteno da se uništi. Sveto Pismo otkriva da bi ljudska sebičnost mogla na koncu voditi do toga, ako ne bi bila ograničena božanskom intervencijom. Isus je govoreći o vrhuncu razdoblja tjeskobe prema kojemu se svijet sada kreće, rekao, „a kad se ti dani ne bi skratili, nitko se ne bi spasio,“ ali zatim dodaje da će ti dani nevolje „biti skraćeni.“ (Mat. 24:22) To će značiti božansku intervenciju i spašavanje ljudske rase od posljedica njihove vlastite ludosti. Zaista, Božje kraljevstvo, pod Kristovim vodstvom, riješit će sve nacionalne i internacionalne probleme, i obećano nam je da će također ukloniti sa zemlje svu bolest, tugu, bol i smrt. (1. Kor. 15:25,26; Otkr. 21:3-5)

U međuvremenu, mi trenutno živimo u „vremenu tjeskobe kakve nije bilo otkako je naroda.“ (Dan. 12:1; Mat. 24:21) Ona se razvija i obuhvaća svijet kao zamka i klopka. Isus je prorokovao o tome ovako: „Ali pazite na sebe da vam srce ne bude zaokupljeno prekomjernim jelom i opijanjem i životnim brigama, i da vas taj dan ne zatekne i iznenadi kao zamka. Jer doći će na sve koji žive po svoj zemlji.“ (Luka 21:34,35 NRP)

„Paziti na sebe“ znači da stalno moramo biti budni i moliti se, duboko razmišljajući o Riječi i volji našeg Oca. Također moramo biti na oprezu, tako da nam ta velika svijetom raširena nevolja, iako ne dolazi na nas iznenada, toliko ne ispuni naš mentalni horizont pa da tako sakrije od nas drugi veoma važan aspekt našeg zemaljskog proputovanja - a koji uključuje iskustva, ispite, i kušnje koje nam je dao Bog kako bi nas pojedinačno prokušao.

NA ISPITU

Petar je rekao, „Ljubazni, ne čudite se vatri što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa nešto neobično.“ (1. Pet. 4:12) Ranije u istoj poslanici, on je naveo: „iako sada možda morate nakratko (budući je neophodno) biti ožalošćeni zobog raznih kušnji, da bi vam vaša prokušana vjera, koja je dragocjenija od zlata koje propada, iako se provjerava vatrom, donijela hvalu, slavu i čast kad se pojavi Isus Krist. „ (1.Pet. 1:6,7 NRP) Mi ponovno pitamo: Tko će izdržati ta iskustva?

Naša vjera, i naše cijelo biće kao pojedinaca, na ispitu je u sadašnje vrijeme. Mi smo potaknuti: „I ovo je pobjeda koja je pobjedila svijet: vjera naša,“ i „Budi mi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.“ (1. Ivan. 5:4; Otkr. 2:10) Vjernost članova crkve do smrti znači sunasljedstvo sa Kristom u slavi, i prednost blagoslivljanja svih naroda na zemlji. To je najveći i najdostojniji motiv u životu, i najveličanstveniji položaj kojeg Bog može dati u cijelom svemiru. Vrijedno je našega truda težiti da to postignemo, i da nastojimo biti pripremljeni za blagoslovljene odgovornosti kraljevstva.

Gospodin očekuje vjernu lojalnost i karakternu sličnost sebi. Kao dio toga, on je u postupku u kojemu odstranjuje od nas sve što je po prirodi troska, uključujući samovolju i sva djela tijela. Naš uvodni tekst sugerira da nas Bog, kao ljevač, želi pročistiti. Kada si predočimo u našim mislima ljevača u starim vremenima, mi ga vidimo kako sjedi kod svog lončića vrijedne rude stavljenog iznad intenzivno vruće vatre. Posredstvom mijeha, peć će biti dovoljno zagrijana da svede metal na tekuće stanje. Ljevač, dodajući izvjesna sredstva za taljenje, i pažljivo prateći svoj rad, vrlo pomno promatra proces. Njegov je posao da utvrdi odvajanje i uklanjanje troske iz čistog, dragocjenog metala. Na taj nas način naš Nebeski Otac želi probistriti, pročistiti i očistiti pojedinačno.

„On je…kao lužina suknarova,“ nastavlja naš tekst. Pokazatelj što se tiče zanata suknara je dan u Marku 9:3. Što se tiče sjaja i bjeline haljina našeg Gospodina na Gori Preobraženja, ovaj redak kaže: „I postadoše mu halje sjajne, bijelje od snijega: nijedan ih suknar na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.“ Rad suknara, koji koristi lužinu koja ima jako očišćujuća svojstva, sastojao se uglavnom u čišćenju haljina i izbjeljivanju odjeće. Što se tiče nas, Ivan kaže da „ako priznamo svoje grijehe,“ da će nam Bog „oprostiti naše grijehe i…očistiti nas od svake nepravednosti.“ (1. Ivan. 1:9)

Kroz svo to djelo izbistrivanja i čišćenja, Gospodin je u stanju čitati naša srca. On može razabrati naše misli i namjere, isto tako kao i doseg naše vjere i ljubavi. Mi možemo biti u stanju prevariti one koji su nam bliski i dragi na ljudskom nivou, ali mi ne možemo prevariti Gospodina. Njegova je volja da mi budemo izbistreni, očišćeni i pročišćeni, i nama će biti dana iskustva koja su posebno prikladna za potpuno ostvarenje tog djela. Ako smo ispravno uvježbani s njima, mi ćemo biti očišćeni od ponosa, sebičnosti, gorčine, nestrpljenja, i svih djela tijela. (Djela 5:19-21)

VJERA I DJELA

Biti će uvijek neophodno tokom tog vremena ispitivanja imati na umu Pavlove riječi, „ti po vjeri stojiš.“ (Rim. 11:20) Slično tome, on kaže da mi moramo „stojati čvrsto u vjeri,“ kako je objavljeno u Božjoj Riječi. (1. Kor. 16:13) Ako je takva vrsta vjere razvijena u nama, ona će zacijelo donijeti plod i imati izvanjsko očitovanje, u skladu s našim iskustvima.

Apostol Jakov, baveći se s tim obilježjem, želi probuditi one koji imaju mjeru vjere, ali koji nisu napredovali do te mjere da ju učine vjerom koja je živa i koja djeluje. On pita, „Kakva korist, braćo moja, ako tko veli da ima vjeru, a nema djela? Moželi ga vjera spasiti?“ (Jakov 2:14) Odgovor je ne, baš kao što prijevod iz NZ ŽIVIM RIJEČIMA zadnjeg dijela tog retka to potvrđuje: „Zar će takva vjera nekoga spasiti?“

Želimo li izdržati, i stojati čvrsto pred Bogom, mi moramo imati živu, djelotvornu vjeru. Tu je stvar Jakov jasno spomenuo u daljnjim riječima, u kojima on naglašava, „Vjera koja se ne iskazuje dobrim djelima nije nikakva vjera, ona je mrtva i beskorisna. Netko će možda prigovoriti: Pa vi sami tvrdite da se do Boga dolazi jedino vjerom i ničim više. No ja kažem da su i dobra djela važna, jer bez dobrih djela ne možete dokazati vjerujete li ili ne.“ (reci 17,18)

Obrnuto je također istina. Djela su neophodna i bitna za naš razvoj. Međutim, bez temelja vjere, sama djela ne bi bila u stanju održati nas čvrstima. Samo je pravilna kombinacija vjere i djela prihvatljiva Bogu. Prava će se vjera pokazati u djelima poslušnosti, i kroz život kojeg se živi u skladu s tom vjerom. Ako to ne utječe tako na naš život, mi sramotimo tu vjeru. Zaista, takva „vjera bez djela je mrtva“ - neproduktivna i ne može nikada donijeti život. (redak 20)

Nastavljajući svoje razmatranje ove važne teme, Jakov pita, „Zar nije Abraham, otac naš, zbog djela svojih bio proglašen pravednim kad je na žrtvenik prinio Izaka, sina svojega? Vidiš da se njegova vjera udružila s djelima njegovim i djelima mu se vjera usavršila.“ (reci 21,22 NS) Da su Abraham i drugi heroji vjere samo diskutirali o svojoj vjeri jedan s drugim oni nikada ne bi bili računati da su „primili svjedočanstvo da su Bogu po volji.“ (Hebr. 11:39) Sveto Pismo otkriva da su oni hodili i živjeli u vjeri. Djela su surađivala s njihovom vjerom. Oni su bili veoma hrabri, i njihova je vjera bila upotpunjena sa djelima. Slično tome, naša vjera, također mora biti živa i aktivna, radeći u nama ljubavlju. (Gal. 5:6)

AKTIVNOST

Mi učimo iz Božje Riječi da posvećeni vjernici sačinjavaju tijelo Kristovo. U tome je blagoslovljena, kooperativna priprema. U 1. Korinćanima 12 poglavlje, apostol Pavao objašnjava da u tom „tijelu,“ kojemu je Isus Glava, ili upravljačka sila, postoje za raditi različite aktivnosti. „Raznovrsna su i djelovanja, ali je isti Bog, koji čini sve u svima.“ (redak 6) Ako bi prestala „djelovanja“ ili aktivnost od strane uda tijela, on će postati besplodan, i mora ga se oživiti ili je u opasnosti da izgubi svoje mjesto u tijelu. Umjesto toga, Pavao obajšnjava da je svakom udu tijela dana neka funkcija ili djelovanje, i da sve to zajedno ostvaruje Božju volju, pod našom jednom Glavom, Kristom Isusom, i jednim duhom, Svetim Duhom. (reci 4-11)

Osim toga, nijedan ud tijela ne može s pravom reći drugome, „Ne trebam te.“ (redak 21) Niti bi itko trebao imati takav stav da zaključi: „Ne postoji služba koju ja mogu prinositi; prema tome, ja ću uživati u koristima od tijela, ali se neću naprezati prema službi za druge udove, ili za Glavu, Krista Isusa.“ Baš naprotiv, svi bi trebali biti motivirani da pomognu u pružanju „onoga što svaki zglob ispunjava.“ (Efež. 4:16)

Kada učestvujemo u djelu za Gospodina i njegovu stvar, mi to moramo činiti sa ispravnim stavom i motivacijom. Pavao je opomenuo, „Sve činite bez mrmljanja i raspravljanja, da budete neporočni i bezazleni, sinovi Božji, besprijekorni usred izopačena i pokvarena naraštaja u kojemu svijetlite kao svjetlila u svijetu držeći riječ života.“ (Filip. 2:14-16) Iako je neaktivnost neuobičajeno stanje za bilo koje od Božjih inteligentnih stvorenja, mi moramo imati na umu da samo biti aktivan nije dovoljno. Možda baš iz tog razloga, odmah nakon 1 Korinćanima 12 poglavlje, citirano ranije, apostol Pavao nastavlja svoju pouku o funkcioniranju tijela Kristovog sa otrežnjavajućim upozorenjem da bez ljubavi kao motivirajuće snage, nijedna aktivnost u kojoj bi smo mogli učestvovati ne bi imala Božje odobravanje. (1. Kor. 13:1-3)

LJUBAV

Važnost tog svojstva ljubavi ne može biti prenaglašena. Ne bi smo međutim trebali pretpostaviti da ona može samo zamjeniti druge važne stvari u Kršćanskom životu. Na primjer, ljubav ne može zauzeti mjesto temeljnih učenja Božjeg plana, ali nas vodi u ispravnom korištenju tih učenja. Ljubav ne može zamjeniti vjeru, niti aktivnost u Gospodinovo ime, ali bi trebala biti motivacijom za vjeru i za službu koja je prihvatljiva Bogu.

Mi trebamo „čvrsto stajati u jednome duhu i jednodušno se zajednički boriti za vjeru evanđelja.“ (Filip. 1:27) Dok to činimo, mi moramo „čista srca žarko ljubiti jedni druge,“ i „paziti jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela.“ (1. Pet. 1:22; Hebr. 10:24) Mi ne bismo trebali izazivati neprijateljstvo, nego izbjegavati svaku riječ i postupak, koliko je to moguće, koja bi mogla prouzročiti nesporazum, svađu, zavist, ogorčenje, mržnju i zli govor. (Efež. 4:31) Sve je to od palog tijela i od Protivnika. Ako mi „stojimo čvrsti“ u vjeri koja je potaknuta ljubavlju, mi ćemo imati živu vjeru i zasigurno biti „snagom Božjom čuvani…za spasenje.“ (1. Pet. 1:5)

Isus je prorekao vrijeme kada će „ohladnjeti ljubav mnogih.“ (Mat. 24:12) Neka to ne bi bilo slučaj kod nas. Naša ljubav prema drugima, dok mi stojimo čvrsti u vjeri, mora ostati žarkom, premda možemo biti ismijavani i prezreni. Mi ćemo biti kritizirani i omalovažavani, ali mi se moramo potruditi da „proklinjani blagoslivljamo; progonjeni trpimo.“ (1. Kor. 4:12) Premda možemo biti progonjeni, nemojmo se nikada pridružiti redovima progonitelja.

USTRAJNOST

Ponovno nam se javlja pitanje, „Tko može opstati?“ i „Tko će se održati?“ Hoćemo li se održati pod kušnjama i stojati čvrsto dok nas naš ljubljeni Gospodin čisti i pročišćava nas, da bi smo mo mu mogli prinositi „prinos u pravednosti?“ Učiniti to značit će, kao što je Isus jasno naveo, da se moramo „odreći“ sebe skroz, „uzeti svoj križ svaki dan,“ i slijediti ga. (Luka 9:23) Ustrajnost je neophodna da bi to djelo bilo dovršeno, ali nama je obećano, „Sretan je čovjek koji istraje u kušnji, jer kad bude prokušan, primiće nagradu - čak krunu Života - život koji je Gospodin obećao onima koji ga vole.“ (Jakov 1:12 NRP)

Ljubljeni ljevač milostivo radi na nama, da napravi od nas „zlatne posude.“ (2. Tim. 2:20) Mi bi smo se pojedinačno trebali spremno prepustiti njegovom radu na nama. Mi svi trebamo pročišćenje, zbog troske urođene u zemaljskim, tjelesnim posudama u kojima prebiva naše duhovno blago. „Ako ćeš na prestupe gledati[zapažati ih], Gospodine, tko će opstati?“ (Ps. 130:3) Koliko li je istina da od početka pa do kraja našeg zemaljskog putovanja, mi ne možemo opstati pred Bogom bez pokrivala za naše grijehe. Sveto Pismo objavljuje tu milostivu pripremu, navodeći da nas je Bog prekrio „plaštem pravednosti.“ (Iza. 61:10) Pavao objašnjava da je to „pravda Božja kroz vjeru u Krista Isusa.“ (Rim. 3:22 NRP) Mi smo nadasve zahvalni za tu punu ljubavi pripremu koja je po vjeri.

Kao posvećeni vjernici, mi smo svi podvrgnuti iskušavanju i ispitivanju. Biti će tu i podmuklih ispita u vezi onoga u što vjerujemo, i zašto. U tim će ispitima Bog uvijek biti uz nas. On nas nikada neće ostaviti niti napustiti, tako da možemo odvažno reći, „Gospodin mi je pomoćnik, i neću se bojati što bi mi mogao učiniti čovjek.“ (Hebr. 13:5,6) Naš pun ljubavi Nebeski Otac želi da mi budemo suobličeni njegovom liku, i onome njegovog dragog sina, Krista Isusa, kada nas on gleda u lončiću svoje izrade. Stoga, nastojmo se svakodnevno hrabro držati pod čišćenjem i pročišćavanjem njegovih svemudrih metoda.

Nemojmo postati „mlitavi u činjenju dobra,“ i imajmo na umu da naš ispit nije jednostavno ispit činjenja dobra, nego „postojanosti u dobrim djelima.“ (Gal. 6:9; Rim. 2:7) Stoga, imajući na sebi „svu bojnu opremu Božju,“ kako bi smo mogli biti u stanju stojati u ovaj „zli dan,“ mi ćemo zasigurno biti u stanju reći: „Ali on zna put kojim ja idem: kada me iskuša, čist ću kao zlato izaći.“ (Efež. 6:13; Job 23:10)