Božji Otisak
|
Ključni redak: „Koji je sjaj slave njegove i savršeni otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage; koji je, sam ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu u visinama.“ Izabrani tekst: |
PRIJE ISUSOVOG prvog dolaska, Bog je „govorio ocima našim po prorocima,“ ali sada „u ove posljednje dane“ on nam je „progovorio po svome Sinu,“ Isusu, koji je u našem Ključnom Retku opisan da je „sjaj“ Božje slave i „savršeni otisak njegove osobe.“ (Hebr. 1:1-3) Izraz „savršeni otisak“ je prijevod Grčke riječi karakter, koja je definirana kao „točna kopija.“ Uistinu, tijekom Isusovog prvog dolaska, on je potpuno i savršeno predstavio Oca.
Trećeg dana nakon što je Isus umro na križu, Bog ga je uskrsnuo iz mrtvih i, naš Ključni redak ponovno ukazujući na njega, dao mu je slavni položaj „zdesna Veličanstvu na visinama.“ Apostol Pavao to opisuje na jednom drugom mjestu, govoreći da kad je Bog podignuo Isusa iz mrtvih, on ga je „posjeo sebi zdesna u nebeskim predjelima, iznad svakoga poglavarstva, i vlasti, i moći, i gospodstva, i svakoga imena imenovana ne samo na ovome svijetu, nego i u onom budućem.“ (Efež. 1:20,21) Isus je zaslužio biti uzvišen iznad svakog drugog bića, zato što je „ljubio pravednost i mrzio bezakonje.“ (Hebr. 1:9) On je „ostvario očišćenje“ili „očistio od“ [Prijevod Novi Svijet] grijeha, ne samo one od svojih sljedbenika koji su čekali u gornjoj sobi na Pedesetnicu, „nego i grijehe svega svijeta.“ (Hebr. 1:3; 1. Ivan. 2:2)
Tijekom svoje zemaljske službe, Isus je uživao i bio vjeran u vršenju volje Nebeskog Oca cijelo vrijeme, čak do smrti. Čineći to, on je pokazao svojstva koja su u svakom pogledu bila točan odraz osobnosti njegovog Oca. Sveto Pismo nam jasno kaže da „Boga nitko nikada nije vidio.“ (Ivan 1:18; 1. Ivan. 4:12) Ipak, jednom drugom prilikom, Isus je rekao Filipu: „Onaj tko je vidio mene, vidio je Oca.“ (Ivan 14:9) Isusovi sljedbenici mogu „vidjeti“ Boga u reprezentativnom smislu. To će reći, Isus je u potpunosti predstavio Boga – u mislima, namjeri, i osobnosti – potpuno podlažući svoju volju onoj Nebeskog Oca. Stoga, u tom smislu Isus može reći, „Ja i moj Otac jedno smo.“ (Ivan 10:30)
Isus se je molio da i njegovi sljedbenici razviju to isto jedinstvo sa Ocem, kao što je zapisano u jednoj od njegovih molitvi, „da budu jedno, kao mi.“ (Ivan 17:11) Isus je također želio da svi njegovi sljedbenici tijekom cijelog Evanđeoskog Doba razviju to isto jedinstvo. On je nastavio svoju molitvu, rekavši: „Ne molim samo za ove, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene: da svi budu jedno; kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao.“ (reci 20,21)
Svaki posvećeni vjernik, u onoj mjeri u kojoj je vjeran u slušanju uputa datih u Svetom Pismu, postupno razvija osobnost koja postaje sve više i više slična slici i prilici Božjeg dragog Sina. Stoga, oni također rastu kako bi bili otisci osobnosti našeg Nebeskog Oca. Apostol Pavao to potvrđuje, govoreći: „A znamo da sve zajedno djeluje na dobro onima koji ljube Boga; onima koji su pozvani po njegovoj nakani…da budu suobličeni slici njegova Sina.“ (Rim. 8:28,29)