„Ovako govori GOSPODIN“

„Tada im otvori razum da razumiju Pisma, i reče im: Tako je zapisano da Krist treba pretrpjeti i trećega dana uskrsnuti od mrtvih.“ —Luka 24:45,46

IZRAZI, „Ovako govori GOSPODIN“ i „tako je zapisano,“ korišteni su gotovo pet stotina puta u Bibliji. Osim toga, postoje mnogi slični izrazi koji su korišteni, poput: „Došla mi je riječ GOSPODINOVA,“ ili „Ja GOSPODIN to rekoh,“ koji skreću pažnju na specifične izjave, poruke, i pouke od Boga. To je kao da nam proroci, ili drugi glasnogovornici, govore: „Ono što ću ja sada reći nije moje vlastito mišljenje, ili od moje vlastite mudrosti, nego je od Svemogućeg Boga - on je taj koji govori, i ovo su njegove riječi.“ To su prekrasni izrazi, i puni značenja za iskrene istraživače Biblije. Mi imamo poštovanje prema Božjoj Riječi, i „Ovako govori GOSPODIN“ je kraj svih sporova sa nama.

Takav temelj za vjerovanje čini se veoma jednostavnim. Sve što trebamo učiniti je dokazati sve sa Riječju Božjom. Sve što trebamo učiniti je prihvatiti ono što je u skladu sa tom Riječju, i odbaciti ono što nije. Međutim, to i nije tako jednostavno kao što se čini. Ako bi bilo, svatko bi razumio i slagao se s onim što Sveto Pismo uistinu kaže. To je, koliko mi shvaćamo, daleko od istine. Zato što je tumačenje mnogih od najosnovnijih Biblijskih tema toliko različito među navodnim vjernicima, mi moramo zaključiti da mnogo toga put sadašnjeg razumijevanja Svetog Pisma sačinjava lažnu nauku. Zaista, postoje mnoge lažne nauke - „zapovijedi ljudske,“ „tuđi nauci“ - i za svaku se od njih tvrdi da počiva na Riječi Božjoj. (Mat. 15:9; Hebr. 13:9) Osim toga, za gotovo svaku lažnu nauku ukazano je sa „Ovako govori GOSPODIN.“

UČITI SE ISPRAVNO TUMAČITI SVETO PISMO

Kao prvo je važno razumjeti da Gospodin ne otkriva svoje planove i namjere svakome. Biblijske su istine obznanjene jedino onima čija su srca u skladu s njim, i koji su spremni „istraživati Pisma“ da otkriju kakav je Bog, i koji su njegovi planovi za budućnost u povezanosti sa njegovim Stvorenjem, živim i neživim. (Ivan 5:39; Djela 17:11) Stoga, da bi smo utvrdili što Gospodin govori, mi često moramo kopati ispod površine. Mi trebamo analizirati, uspoređivati i sastavljati, učeći „propis na propis, malo ovdje i malo ondje.“ (Iza. 28:10) Mi moramo protumačiti i koordinirati, i primjeniti izvjesna neumoljiva pravila i vodstvo. Kada smo u nedoumici, neophodno je uzeti u obzir nadmoć, ili težinu, dokaza. Mi također trebamo organizirati to u skladu sa vremenskim elemntima Božjeg plana, i ne brkati jedno doba i njegovo djelo sa drugim dobom i njegovim djelom. Pavao je savjetovao, „Proučavaj da se pokažeš prokušan pred Bogom, radnik koji se nema čega stidjeti, ispravno razlažući riječ istine.“ (2. Tim. 2:15)

Iznad svega, trebamo imati na umu da Sveto Pismo u cijelosti objavljuje plan Božji, i mi se moramo naučiti tumačiti ga u skladu sa tom perspektivom i namjerom. Njegov plan nije podložan promjeni naših hirova. Prorok navodi: „Zakleo se GOSPODIN nad vojskama, rekavši: Jamačno će se dogoditi onako kako sam ja zamislio; i kako sam ja naumio; tako će ostati.“ (Iza. 14:24) Mi se moramo naučiti razmišljati poput Boga, imajući na umu njegov poziv, „Dođite da sada zajedno prosudimo.“ (Iza. 1:18) Također je neophodno da mi budemo ispunjeni sa Njegovim Duhom istine, i da pristupamo Svetom Pismu u tom duhu - ponizno, u molitvi, pobožno. Moramo se čuvati svakog oblika namjernog pogrešnog tumačenja, koje bi lako moglo spotaknuti druge i dovesti ih u zabludu, imajući na umu da je kazna za spoticanje drugih izuzetno teška. (Matej 18:6) Mi se bavimo sa svetom Riječju velikog Stvoritelja, i s njom se ne smije rukovati nemarno ili olako.

Sveto Pismo se ne proučava jednostavno iz užitka, niti u svrhu da djelujemo kao nekakvi izučavatelji. To je ozbiljna stvar. Čitamo ponovno iz proroka Izaije: „Ovako govori GOSPODIN: Nebo je moje prijestolje, i zemlja je podnožje mojim nogama:…Jer sve je to moja ruka načinila i sve to bijaše, govori GOSPODIN; „ali evo na koga ću pogled svratiti: na onoga tko je ubog i skrušena duha i dršće na moju riječ.“ (Iza. 66:1,2) Kava se poniznost i pobožnost stoga podrazumijeva kada se razmatra Božju Riječ!

Pavao je rekao Timoteju: „Sve Pismo je od Boga nadahnuto i korisno je za nauk, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti: da čovjek Božji bude savršen [to jest, potpun], posve opremljen za svako dobro djelo.“ (2. Tim. 3:16,17) Budući je to slučaj, od nas se očekuje da nastavimo sa našim proučavanjem Svetog Pisma na planski i stručan način, kako bi smo bili priznati od Boga. To je ono što moramo činiti da bi smo uistinu utvrdili ono što Gospodin govori - kako bi smo mogli precizno utvrditi, „Ovako govori GOSPODIN.“

Metodičko, uredno, korak po korak proučavanje Biblije, sugerira da mi možemo dobiti veće razumijevanje njenih učenja sa tematskim razmatranjem njenih ključnih nauka. To jest, u razmatranju važnih elemenata Božje Riječi - takvih tema kao što su otkupnina, uskrsnuće, duša, smrt, i mnogih drugih - mi ćemo biti uvelike potpomognuti uzimajući cjelokupno Biblijsko svjedočanstvo za svaku temu, da bi smo dobili potpunu sliku njihove važnosti i značenja u povezanosti sa Božjim planom kao cjelinom. Ova tematska metoda proučavanja također pomaže donijeti dosljednost i sklad predmetima koji se mogu činiti zbunjujućima ili čak nemogućima da ih se razumije kada ih se promatra kroz jedan, ili usko fokusirani, primjer teksta iz Biblije. Psalmista je rekao: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo stazi mojoj…Upravljaj korake moje u riječi svojoj.“ (Ps. 119:105,133)

ODREĐIVANJE ISPRAVNOG TUMAČENJA

Ovdje je predložena lista koja nam možda može pomoći u utvrđivanju da li je naše tumačenje Svetog Pisma ispravno ili ne. Postavimo si ova pitanja:

Iz ove duge liste stvari koja može uvelike utjecati na to kako mi razumijemo Božju Riječ, mi možemo brzo vidjeti da često ispravno tumačenje nije laka stvar, koju se jednostavno dobije povremenim čitanjem Biblije. U stvari, čisto, točno razumijevanje Svetog Pisma može se dobiti samo kroz doživotno predano proučavanje i razmišljanje o Božjem velikom daru nama - njegovoj Riječi. Čak i tada, jasno shvaćanje neće biti osigurano ako to nije bilo učinjeno u ispravnom duhu poniznosti i prepuštanja Božjoj volji. Drugim riječima, darovanje Svetog Duha od Boga da nas prosvjetli je apsolutno neophodno za razumijevanje njegove Svete Riječi. Taj „Duh istine,“ rekao je Isus vodit će nas „u svu istinu.“ (Ivan 16:13)

Pogledajmo sada neka od temeljnih nauka koje su naučavane širom Kršćanskog svijeta koje, barem površinski, izleda kao da imaju podršku iz Svetog Pisma. Međutim, učinimo to, primjenujući neke od gore navedenih testova, kako bi smo utvrdili ono što Gospodin uistinu želi da mi razumijemo kao njegovu Riječ o tim temama. Tamo mi možemo dokazati da li su ta učenja ili ne, u stvari, podržana sa ispravnim tumačenjem „Ovako govori GOSPODIN,“ premda sa nemarnim pogledom može izgledati kako nema nimalo sumnje u njihovu istinitost.

DA LI SVETO PISMO NAUČAVA TROJSTVO?

Jedno od najistakutijih i najraširenijih učenja Kršćanstva je učenje o trojstvu. Za Boga se tvrdi da je trojedan - jedinstvo Oca, Sina, i Svetog Duha kao tri osobe, u jednom Bogu. Jedna izjava trojstva, koju su mnoge Kršćanske crkve koristile od šestog stoljeća, je Atanazijsko vjerovanje, koje navodi, dijelom: „Da mi obožavamo jednog Boga kao Trojstvo, i Trojstvo u Jedinstvu; Niti mješajući osobe niti dijeleći tvar; Jer postoji jedna osoba Oca, druga Sina, i druga Svetog Duha. Ali Božanstvo Oca, Sina, i Svetog Duha je jedno, slava jednaka, veličanstvo istovječno.“

Navedene riječi su očito nedovoljne, jer kredo nastavlja: „Kakav je Otac, takav je Sin, i takav je Sveti Duh. Otac je nestvoren, Sin je nestvoren, i Sveti Duh je nestvoren. Otac je neshvatljiv, Sin je neshvatljiv, i Sveti Duh je neshvatljiv. Otac je vječan, Sin je vječan, i Sveti Duh je vječan. Ali ipak oni nisu tri vječna nego samo jedan. I također ne postoje tri nestvorena niti tri neshvatljiva, nego jedan nestvoreni i jedan neshvatljivi. Isto tako Otac je svemogući, Sin je svemogući, i Sveti Duh je svemogući. No ipak ne postoje tri svemoguća, nego jedan svemogući. Prema tome Otac je Bog, Sin je Bog, i Sveti Duh je Bog. No ipak ne postoje tri Boga, nego samo jedan.“

Čak i najprosvjetljeniji um mora zaključiti da su gornje izjave toliko smotane tako da ih je doslovno nemoguće razumjeti, ili objasniti. Kao rezultat, mnogi su zadovoljni jednostavno reći, „to je tajna,“ u koju treba vjerovati, sigurno, ali koju se ne može razumjeti. Tako su zaboravljene Isusove riječi njegovim sljedbenicima da je njima bilo „dano“ da „znaju tajne“ Božje Riječi, i „blagoslovljene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju.“ (Mat. 13:11,16)

Unatoč velikoj zbrci riječi u gornjoj vjeroispovjednoj izjavi, bili su korišteni izvjesni reci iz Biblije da „dokažu“ učenje o trojstvu. Jedan takav tekst glasi kako slijedi: „Jer trojica su što svjedoče na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh.“ (1. Ivan. 5:7) Ovdje će mnogi zaključiti da je dato čisto „ovako kaže GOSPODIN.“ Kao daljnji dokaz da je Isus, kao član trojstva, jednak s Bogom dat je drugi redak. Što se tiče Isusa, Pavao je rekao, „koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu.“ (Filip. 2:6) Ovdje je pruženo još jedno „ovako kaže GOSPODIN“ - koji daljnji dokaz je potreban?

BIBLIJSKI RETCI ISPITANI

Razmotrimo sada Biblijske retke koji su bili citirani da dokažu da je Bog tri osobe, a ipak jedan jedini Bog. Riječi iz 1. Ivan. 5:7 zacijelo izgledaju kao neoborivi argument za podršku učenja o trojstvu. Međutim, budući je toliko u suprotnosti sa razumom, a mi znamo da je Bog nadasve razuman, mi sumnjamo da nešto nije u redu s ovim razumijevanjem.

To je prigoda kada je prikladno razmotriti tekst u njegovom izvornom obliku. Wilson’s Emphatic Diaglott je izvrstan autoritet za tu svrhu. Tu, mi nalazimo da je tekst izostavljen, i bilješku koja glasi kako slijedi: „Ovaj tekst što se tiče nebeskih svjedoka ne nalazi se ni u jednom od Grčkih manuskripata koji su bili napisani ranije od petnaestog stoljeća. Nije citiran niti od jednog od Grčkih crkvenih pisaca; niti od jednoga od ranih Latinskih otaca, čak i kada je tema s kojom se bave bi ih prirodno vodila da se pozovu na njen autoritet. Prema tome tekst je neprav.“ S ovim se komentarima slažu gotovo svi Biblijski komentatori, i to je potvrđeno od gotovo svakog prijevoda Novog Zavjeta zapisanog u prošlih stoljeće i pol. Mi vidimo, stoga, da te riječi ne sačinjavaju „ovako govori GOSPODIN.“

Međutim u Filipljanima 2:6, mi imamo Biblijski tekst koji izgleda da govori o Isusu da je on bio jednak s Bogom, ili u najmanju ruku, nije smatrao pogrešnim biti takav. On nije smatrao takvu jednakost kao lišavanje Boga ičega, tako izgleda redak kaže. Mi ovdje opet osjećamo da nešto nije u redu, i pitamo se da li se takvo ponosno gledište o svom položaju pred Bogom slaže sa sveukupnošću Biblijskog svjedočanstva što se tiče Isusovog karaktera. Vraćajući se na izvorni Grčki, mi utvrđujemo da je u, Verziji Kralja Jakova, bila dodana jedna mala riječ, a druga je bila izostavljena. Umetanje i ispuštanje potpuno poništava značenje teksta. Stoga da bi se izraz, „nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu,“ razumjelo ispravno trebao bi glasiti, „nije smatrao da grabežom bude jednak Bogu.“ U skladu s time, Prijevod Novi svijet ispravno prevodi tekst: „Koji, iako je bio u Božjem obličju, nije pomišljao na otimanje - da bude jednak Bogu.“ Većina drugih prijevoda prevodi tekst slično.

Sa ispravnim razumijevanjem ovog teksta i njegovog značenja unutar njegovog konteksta, mi imamo važnu istinu. Ovdje je ponizni i poslušni Sin Božji, Isus, stavljen nasuprot arogantnom i neposlušnom Sotoni, koji citiran da govori: „Uzaći ću u nebo, podići ću svoje prijestolje iznad zvijezda Božjih: zasjest ću gori zbornoj, na sjevernim obroncima:…ja ću biti kao Svevišnji.“ (Iza. 14:13,14) Stoga ovaj tekst, kada je ispravno preveden i shvaćen, umjesto da dokazuje jednakost Boga i Isusa, on ga opovrgava.

Pogledajmo daljni uvid u tu temu gledajući u dodatne retke. Isus je rekao jednom prilikom, „Ja i moj Otac jedno smo.“ On se također molio za svoje učenike, „da budu jedno kao što smo mi jedno.“ (Ivan 10:30; 17:21,22) Kako je Isus bio jedno s Ocem? Bilo je to na isti način za koji se molio za svoje učenike da budu jedno s njim. U oba slučaja on je govorio o jedinstvu u mislima; jedinstvu u namjeri, jedinstvu u karakteru. Zato Isus može reći, „Onaj tko je vidio mene, vidio je Oca.“ (Ivan 14:9) Drugim riječima, on je bio modeliran po Ocu, imajući ista karakterna svojstva. Ipak, samo nekoliko redaka kasnije, on je jasno naveo, „jer je moj Otac veći od mene.“ (redak 28)

Sa ispravnim razumijevanjem teme jedinstva između Boga, njegovog sina Isusa, i njegove crkve, mi smo pošteđeni takvih neracionalnosti u našem razmišljanju poput sljedećeg: Da sam Bog nije svjesno postojao devet mjeseci nakon Isusovog začeća; Da je dijete Isus bilo Bog; Da se je čovjek Isus molio sam sebi; Da je njegova agonija i molitva u Getsemaniju bila šarada zato što je tražio pomoć sam od sebe; Da je sam Bog umro na križu i ostao mrtav dijelove tri dana sve dok se nije podignuo iz mrtvih.

I na koncu, nauka o trojstvu ne slaže se sa otkupninom, koja zahtijeva žrtvu savršenog ljudskog života umjesto Adama. To nije u skladu sa Božjim planom, koji stavlja Isusa u buduću ulogu Posrednika između Boga i čovjeka - druga nemogućnost ako je on Bog. Sveto Pismo navodi: „Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus, koji je sebe samoga dao kao otkupninu za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme.“ „Bog je poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da živimo po njemu.“ (1. Tim. 2:5,6; 1. Ivan. 4:9)

Drugi dio našeg razmatranja ove teme pojavit će se u idućem broju časopisa „Svanuće.“ U tom ćemo članku razmotriti dva dodatna i dobro poznata učenja u Kršćanstvu da utvrdimo njihovu vjerodostojnost u svjetlu istine Božjeg plana. Neka bi naša želja uvijek bila, kada proučavamo Božju Riječ, da imamo „Ovako kaže GOSPODIN“ kao „pouzdano i čvrsto sidro.“ (Hebr. 6:19)


Udruženje Istraživaca Biblije „Svanuće“