Posude Velikog Lončara

„Ustani, i siđi u lončarovu kuću, i gle, on je izrađivao nešto na lončarskom kolu.“ —Jeremija 18:2

JEREMIJA je slijedio Gospodinove upute dane u našem uvodnom tekstu. On je rekao, „Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu. I kako bi se koji sud što bi ga načinio od ilovače u ruci lončarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - već kako se lončaru svidjelo da napravi.“ (reci 3,4)

Jedna od važnih pouka ove pripovijesti je da se Bog, koji je u ovom slučaju bio predočen sa lončarom, ne bavi na proizvoljan način sa pojedincima niti nacijama - „posudama“ koje on stvara. Odgovornost leži na njima - „ilovača“ u ovoj usporedbi - da dopuste da postanu posude prikladne da ih Gospodin koristi. Oni se moraju podložiti pod njegovu majstorsku ruku da rade u skladu sa njegovim planovima za čovječanstvo, uključujući i njih same. To hoće li koristiti Bogu ovisi o stavu srca kojeg omogućuju razviti u sebi, i njihovom reagiranju na njegovo vodstvo kroz cijeli njihov odnos s njim.

Kontekst ovog poglavlja u Jeremiji jasno pokazuje da Bog zadržava pravo da daruje ili uskrati blagoslove, ili da upravlja s kaznama i nagradama, u skladu s vladanjem „ilovače“ koja leži u njegovim rukama. To jest, njegovi su postupci izravan rezultat poslušnosti ili neposlušnosti onih koji su uključeni, u skladu s njihovom slobodnom voljom, a ne temeljeno na predodređenom ishodu od strane Gospodina.

ODABIR I SLOBODNA VOLJA

U šesnaestom stoljeću, u Protestanstskoj Evopi postalo je opće prihvaćeno učenje o „Odabiru,“ prvenstveno kroz učenja Johna Calvina. Njegovo gledište o tom predmetu dovelo je do učenja o predodređenju u najpotpnijem smislu. Međutim, Kalvinovo gledište o odabiru nije u skladu sa Riječju Božjom, jer naš Nebeski Otac ne ometa slobodnu volju koju je on dao svakom ljudskom biću. Od samog početka, Bog je imao plan za svoju ljudsku obitelj, i on ga uspješno izvršava. Uistinu, dio njegovog plana za čovjeka je da će svi, u konačnici, imati priliku, i veliku prednost, suradnje s njim, ali svatko će to morati učiniti svojevoljno.

Božja je volja bila da sva njegova inteligentna stvorenja postanu upoznata s njim i njegovom veličanstvenom osobnošću, i da svakom bude dana prilika da mu služi svojevoljno, od srca. Oni će time primiti neizrecive blagoslove kakve im samo on može darovati. Osim toga, želja Nebeskog Oca je da ga svako stvorenje na nebu ili na zemlji, stvoreno ili još nestvoreno, obožava i sluša njega i njegove pravedne zakone zbog toga što ga ljube, i što su u punom suglasju sa pravednosti.

Naša tema o posudama Velikog Lončara rasvjetljena je riječima Apostola Pavla. „Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi - ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakondnevnu upotrebu.“ (Rim. 9:21 NZSP) Drugim riječima, postoje mnoge posude koje je napravio Majstor, neke za veliku čast kroz njihovu mnogo važniju upotrebu, a neke u usporedbi s tim za manju, ali i dalje neku važnu svrhu u njegovom planu vjekova.

Međutim, opet se moramo čuvati od pogrešne misli da su ljudska bića pod upravom božanskog bića koje proizvoljno upravlja svime što oni rade. Ako bi to bilo tako, Božja bi stvorenja bila poput robota koji ne mogu utjecati na svoju sudbinu. Ta misao o predodređenju nije točna pretpostavka, i nije naučavana u Bibliji. Baš naprotiv, pouka iz Jeremije 18 pokazuje da stav pojedinca određuje hoće li on na koncu biti oblikovan kao posuda za svečanu prigodu, ili običnu prigodu. Osim toga, konkretno korištenje za koje je posuda bila osmišljena vrlo često određuje ima li posebnu čast ili ne. U Starozavjetnim vremenima, neke od glinenih posuda bile su korištene za ropske zadatke, dok su druge bile ukrašene sa prekrasnim dizajnom i bojama, i korištene kao krasni ukrasi u kući.

LONČAREVE POSUDE

U Svetom se Pismu u brojnim prilikama govorilo o Lončarevim posudama. Oni sadrže izvjesne ilustracije u povezanosti s narodom koji tvrdi da služi Bogu. U izvjesnim dijelovima svijeta se može vidjeti muškarce i žene sakupljene oko zdenca ili izvora, kako izvlače vodu za potrebe svojih obitelji. Posude koje koriste mogu sadržavati nekoliko litara vode. One moraju biti čvrste i čiste, i često su ukrašene sa oslikanim ili izrezbarenim dizajnom.

Čuvati te posude čistima bilo bi od najveće važnosti. Iz njih bi se izlijevala čista voda za kuhanje ili pijenje, isto tako kao i za pranje. Ti su spremnici u tu svrhu - toliko neophodnu za život - morali uvijek ostati čistima i neokaljanima, kako ne bi rezultirala nekakva po život opasna bolest. Stoga, da bi se bilo određen kao posuda za čast zahijevalo bi, u najmanju ruku, da budu stalno čiste. (Iza. 52:11)

Kada bi pojedinac silazio stazom prema izvoru, čak i stranac, on je mogao reći osobi koja je nosila posudu s vodom, „Hoćete li mi molim vas dati piti?“ U većini slučajeva, onaj koji nosi posudu rado bi je spustio, i dao žednome piti. Ova posuda časti davala je životodajnu tekućinu, što prikladno ilustrira Božji narod. Kao prvo, oni moraju biti čisti i neokaljani, učinjeni takvima kroz dragocjenu krv Kristovu. (1. Ivan. 1:7) Oni sadrže u sebi čistu vodu života, koju rado dijele sa svima koji ju žele piti da utaže svoju žeđ. (Ivan 4:14) Posude koje nose tu vodu načinjene su od gline - zemaljske posude. (2. Kor. 4:7) No ipak, to su posude časti zbog načina na koji su korištene. Prema tome, Kristovi su sljedbenici bili izabrani od materijala uzetog iz zemlje, i bili su preobraženi u posude prikladne za Gospodarevu upotrebu.

Nastavljajući s našim primjerom, kada je nekoliko posuda napravljeno u isto vrijeme, lončar još nije bio odlučio od početka koja će biti posuda od veće časti ili manje časti. Ono što određuje njihov položaj časti bilo je način na koji su se prepuštali lončarevoj ruci dok ih je on oblikovao, i njihovo namjensko korištenje od onih kojima su na koncu pripadale. Ovdje imamo još jednu osebujnu pouku. Mi bi smo se trebali preispitati dali gorljivo nastojimo sa svom našom sposobnošću postati posuda časti. Mi moramo pozorno ispitati naš karakter kako bi smo utvrdili nastojimo li pokazivati velikodušnost duha koji će biti spreman pod svakim okolnostima jačati i podržati bilo koga tko bi mogao žeđati za gutljajem vode iz naše posude. Nema veće časti u sadašnje vrijeme od te da se bude korišten od Boga za dijeljenje vode života. Gospodinov narod treba nastaviti, čak i danas, sudjelovati upravo u tome, najbolje što mogu.

STAROZAVJETNE „POSUDE“

Pred kraj šestog stvaralačkog dana, ili epohe, Veliki je Lončar uzeo nešto od elemenata zemlje, i napravio je od toga ljudsko tijelo. On je udahnuo kroz njegove nosnice dah života u njega, i čovjek, kojemu je Bog dao ime Adam, postao je „živa duša,“ ili biće. (1. Moj. 1:26,27; 2:7) Adam je bio prekrasna posuda, koju je Psalmista opisao da je bila „okrunjena slavom i čašću.“ (Ps. 8:4,5) On je bio savršeno ljudsko biće. Međutim, nažalost, Adamova neposlušnost i rezultirajuća kazna koju mu je Bog izrekao počela je djelovati, i posuda koja je bila načinjena u savršenosti postala je pokvarenom i nesavršenom. (1. Moj. 3:17-19)

Jedan od prvih ljudi izabranih od Boga između ljudske obitelji da postane posudom časti, na vrlo izvanredan i poseban način, bio je patrijarh Abraham. Poziv Abrahamu da napusti svoj dom i svoju obitelj i da migrira u zemlju po Božjem izboru, poznatu jedino Bogu, pokazao je da je namjera Velikog Lončara bila raditi s vrlo specifičnom vrstom gline. Mi tu utvrđujemo da je vjera bila nužni sastojak koji je trebao biti uključen u materijal kojeg bi Bog izabrao koristiti za stvaranje svojih posuda. (Hebr. 11:6,8)

Nakon Abrahamove smrti, Bog se nastavio baviti sa njegovim sjemenom - Izakom i Jakovom - koji su također bili djelom iste grude gline od koje je Bog načinio Adama. Oni su bili njegovo potomstvo. Kasnije je Gospodin napravio daljnji izbor Abrahamovih potomaka, navodeći da je nacija Izrael imala biti njegov izabrani narod, izabrani „zbog otaca.“ (Amos 3:1,2; Rim. 11:26-28) Bog im je dao mnoga iskustva i lekcije koji su bili osmišljeni, da pripreme, daju oblik, i oblikuju ih za konkretnu službu koju je on imao na umu. Božji je plan bio proizvesti iz Abrahamovog potomstva nebesku klasu, o kojoj se govorilo kao o „zvijezdama na nebu.“ (1. Moj. 15:5; 22:17)

Gruda gline od koje je Lončar želio napraviti tu posudu, nacija Izrael, bila je sastavljena od pomješanih materijala. Trebala je biti samljevena, omekšana, uvijek iznova, kroz vodstvo i stegu Gospodinovu tijekom stoljeća, da bi ju se učinilo još više podatnom u njegovim rukama. Međutim, zbog nedostatka vjere, mnogo se je puta pokazala nedovoljno podatnom za Lončarevu namjeru. Ipak, izvjesne pojedinačne posude između Izraelske nacije bile su oblikovane na Božji veliki užitak tijekom Židovskog Doba. Apostol Pavao daje djelomičan popis tih posuda za časnu upotrebu u Hebrejima 11, grupu na koju se često ukazuje kao na „Drevne Dostojnike.“

NOVOZAVJETNE POSUDE VELIKE ČASTI

Premda je djelo razvijanja tih Drevnih Dostojnika bilo veliko, još je veličanstvenije djelo počelo sa našim Gospodinom i Učiteljem, Isusom Kristom. Ovdje je bila posuda, savršena u svakom pogledu, stvorena kao što je bio Adam, na sliku i priliku Božju - ljudsko obličje Stvoritelja. Zatim je uslijedilo pozivanje apostola, i drugih Isusovih učenika - djelo koje se je nastavilo tokom cijelog Evanđeoskog Doba. Ti će se dokazati slavnim umjetničkim posudama - naj uzvišenije časti - pozvani u slavu, čast i besmrtnost! (Rim. 2:7)

Postoje mnoge ilustracije kojima se u Svetom Pismu opisuje Kristove sljedbenike - njegove učenike. O njima se govori kao o: „tijelu Kristovom;“ „Jaganjčeva žena;“ „malo stado;“ „baštinici Božji;“ „Abrahamovo sjeme;“ i „više nego pobjednici.“ (1. Kor. 12:27; Otkr. 21:9; Luka 12:32; Rim. 8:17,37; Gal. 3:29) Te „posude,“ su čak i u svojoj pripremnoj fazi, dodatno nazvane „djecom Božjom…Ljubljeni sada smo djeca Božja.“ (1. Ivan. 3:1,2)

Mi se sjećamo prigode kada je Savao iz Tarza bio oboren na zemlju na putu za Damask, i pozvan da postane Isusovim sljedbenikom. (Djela 9:1-6) Ananiji je bila dana predivna prednost pružanja pomoći i ohrabrenja tom bivšem neprijatelju Rane Crkve, čiji je život nekada bio predan tome da istrijebi Kristove sljedbenike. Razmuljivo je da je Ananija isprva bio neodlučan prihvatiti Savla kao onoga koji je bio pozvan od Boga. Međutim, kad mu je Gospodin rekao, „Idi; jer mi je on posuda izabrana da ponese moje ime pred pogane, i pred kraljeve, i pred djecu Izraelovu,“ Ananija je bio spreman slijediti Gospodarevu zapovijed. (reci 13-17)

„IZABRANE“ POSUDE

U prošlim vremenima, kada bi netko želio određenu vrstu posude, on bi često otišao u lončarevu kuću i zatražio od njega da izabere posebnu posudu. Možda je to bilo za poklon, ili za neku drugu posebnu prigodu ili upotrebu. Jednom kada bi kupac ukazao na svrhu posude, lončar bi tada pogledao na svoje police gdje je svrstao svoj inventar završenog posuđa. Zbog svoje velike stručnosti, lončar bi gotovo uvijek bio u mogućnosti izabrati posudu koja bi posebno odgovarala određenim željama i zahtijevima kupca. To se misli pod izrazom „izabrana posuda.“

Neiskusan kupac posuda možda neće biti u stanju reći razliku između vrijednosti ili korisnosti jedne posude u odnosu na drugu, ali tako nije sa majstorom kao što je lončar. Slično tome, naš Nebeski Otac, Veliki Lončar, nikada ne griješi. Kada je Savao iz Tarza bio izabran od Boga kao izabrana posuda, mi možemo biti sigurni da je on bio veoma poseban. To nije bio proizvoljan izbor. Bog je donio tu odluku zato što je znao da je Savao imao svojstva koja se moglo koristiti u njegovoj službi, kao što su vjera, lojalnost, revnost, poštenje i ljubav. Mi smo naknadno kroz naredne stranice Novog Zavjeta naučili kakva je talentirana osoba on bio, i kako je vjerno polagao svoj život, koristeći svoje sposobnosti da iskazuje hvalu i čast Nebeskom Ocu.

Tako je bilo i sa izabiranjem svih kraljevskih posuda. Tako je to bilo sa Savlom iz Tarza, Šimunom Petrom, i svim ostalim apostolima. Tako je bilo i sa Marijom Magdalenom, Marijom i Martom iz Betanije, Lazarom i sa svakim tko je bio pozvan slijediti Isusa. Mi smo posude izabrane od Boga, i mi ostajemo bez riječi kada trebamo prinijeti naše zahvale i cijenjenje njemu za tu veliku čast i prednost.

BOG RADI U NAMA

Mi čitamo, „Jer je Bog onaj koji po svojoj dobronamjernosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.“ (Filip. 2:13) Nebeski Otac uzima u obzir našu građu, i on zna da mi imamo slabosti i nedostatke. On zna da smo mi bili rođeni u „grijehu“ i „oblikovani u bezakonju.“ (Ps. 51:5) Sa velikim strpljenjem i razumijevanjem on radi sa našim umom i voljom, i sa motivima i namjerama našeg srca. On obrađuje glinu našeg bića na svoj vlastiti vješt način, veličanstveno pripremajući, i oblikujući ga za posebno mjesto kao izabrane posude u slavnom hramu Božjem. Sve i jedan član potpunog tijela Kristovog biti će jedinstven i različit, kao što se „zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.“ (1. Kor. 15:41) Sve i jedan od „pozvanih, izabranih i vjernih“ biti će bića izvanredne ljepote, iznutra i izvana. (Otkr. 17:14)

Najprobraniji produkti keramike, porculana, ili drugih oblika lončarskog tipa materijala primaju posebno oblikovanje od onog koji ih je osmislio i oblikovao - u slučaju naše pouke, lončar. Nakon što su sve crte bile pažljivo proučene i prekrasno oblikovane, postoji još jedan vrlo neophodan korak kojeg se mora napraviti prije nego će stavka biti korisna. Materijal od kojeg se posuda sastoji je i dalje mekan i osjetljiv. Vrlo lako se može raspasti, ili se pokvariti. Prije nego bude korisna, neophodno je da ju se ispeče, u veoma užarenoj peći.

U ovom veoma važnom dijelu procesa, posude se nikada ne izlaže neublaženom plamenu, poput onog proizvedenog od lomače. One su pažljivo stavljene u peć u kojoj je vrućina regulirana na idealnu temperaturu u svrhu stvrdnjavanja gline. Iz ovog prilično teškog tretmana, keramika ima mnogo koristi. Ona postaje zapečaćena i čvrsta, manje pogodna za mrvljenje, i u stanju da izdrži svoju zamišljenu upotrebu. Slično tome, nakon što nas je naš Nebeski Otac, oblikovao i preobrazio nas u skladu sa našim savršenim uzorom, Gospodinom Isusom Kristom, nas stavlja u peć nevolje i muke, da bi smo postali jaki i korisni.

U ovoj fazi razvoja neke od posuda mogu puknuti pod ekstremnim temperaturama. Lončar ih ne odbaci ako se to dogodi. Previše je posla i ljubavi uloženo u dizajn i stvaranje tog komada pa da jednostavno odbaci posudu. Postoji posebni cement, kojeg možemo usporediti sa ljekovitim balzamom Svetog Duha, s kojim se pukotine mogu opet zatvoriti. Zatim se opet vraća u peć za još jedno pečenje, nakon čega se opet razmatraju mane. Ako je otkrivena daljnja mana koristi se još više cementa, i proces se nastavlja. Naš Lončar ima veliko strpljenje i vještinu, i on također ima poseban cilj u vidu. Prema tome, on je spreman raditi dugo i teško, s puno ljubavi i strpljivo, da načini od nas posude koje želi.

ZLATNE I SREBRNE POSUDE

Apostol Pavao nam je rekao, „U velikoj kući nisu sve posude zlatne i srebrne, nego ima i drvenih i glinenih. Jedne imaju plemenitu namjenu, a druge neplemenitu[to jest, manje časnu].“ (2. Tim. 2:20 NZSP) U ovoj važnoj pouci mi smatramo da bi zlatne posude mogle prikladno predstavljati „malo stado,“ i srebrne posude mogu biti slika onih manje vjernih, na koje se u Svetom Pismu ukazuje kao na „veliko mnoštvo.“ (Otkr. 7:9-14) U Rim. 9:22 mi čitamo što se tiče nekih prema kojima će Bog pokazati svoj bijes, „da ljudi vide njegovu moć,“ dok je „imao mnogo strpljenja s onim ljudima na koje je bio ljut i koji su bili određeni da propadnu.“ Ovdje Sveto Pismo dokazuje činjenicu da će biti nekih koji se neće podložiti ispravljanju ili stručnosti Nebeskog Oca, čak nakon što su bili izloženi ogromnoj vrućini više od jednog puta. U ovome postoji otrežnjavajuća pouka za sve nas.

Zapazi da u citatu iz poslanice Timoteju, osim zlata i srebra, Pavao također spominje posude načinjene od „drveta i od zemlje.“ Vještine Velikog Lončara nisu iscrpljene u stvaranju i oblikovanju onih koji će primiti uzvišenije, nebeske nagrade. Bog također stvara, i imat će velike koristi od njih, posude manje časti - posude od drveta i zemlje, koje bi mogle dobro predstavljati usavršeni svijet čovječanstva na kraju Božjeg kraljevstva. Ova pouka pokazuje kako Veliki Lončar može koristiti različite materijale da razvije različite klase, od kojih će sve biti posude koje će donijeti slavu njegovom imenu.

U svojim riječima Timoteju, Pavao je nastavio, „Ako se čovjek očisti od zla bit će posuda za plemenitu namjenu i postat će posvećen. Bit će koristan Gospodaru i sposoban za svako dobro djelo.“ (2. Tim. 2:21 NZSP) Od kakvog zla nas Apostol potiče da se očistimo? Počev od sljedećeg retka pa nastavljajući do kraja poslanice, rečeno nam je o mnogim stvarima od kojih moramo očisititi naše živote da bi smo postali posude za plemenitu namjenu. Sažimajući sve, apostol nas savjetuje da „težimo ispravnom životu, vjeri, ljubavi i miru, zajedno sa svima koji zazivaju Gospodina čista srca.“ (redak 22) Mi moramo biti čiste posude ako ćemo biti korišteni u službi Gospodinu, i tada ćemo biti napunjeni sa čistom, živom vodom Božje dragocjene istine, koju ćemo dijeliti sa svakim koji žeđa za njom i tko će je primiti.

ZNAKOVITA PRIČA

Postoji jedna ispričana priča u vezi neke gline koja je ležana na tlu u polju, bez razlike od sve ostale prljavštine koja ju je okruživala. Bila je gruba i obična. Međutim, ležala je visoko gore na obali rijeke, pa je stoga bila vrlo ponosna na svoju vlastitu važnost.Tu je slušala kako je drveće govorilo o njihovoj sve većoj slavi kada počinju listati u Proljeće. Čula je kako si cvijeće u svojim svjetlim bojama čestita na svojoj dražesnosti, i melodiju koju je pravila rijeka, koja se radovala svom veličanstvu. Tada je glina počela razmišljati da je i ona bila nešto posebno isto tako.

Jednog dana, iznenada, glina se našla iskopanom sa obale, stavljena u košaricu, i odnešena u malu šupu. Tamo ju je lončar stavio na lončarsko kolo koje ju je zavrtjelo sve dok nije gotovo otpala. Na koncu, lončar ju je snažno i grubo pritisnuo dok je počela razmišljati, „Zasigurno ova će se bol i jad isplatiti, jer postat ću prekrasan objekt umjetnosti.“ Međutim, uskoro je bila stavljena unutar vrlo vruće peći, i glina je izgubila svu nadu. Na njeno veliko iznenađenje, to nije bio kraj. Lončar je uzeo posudu iz peći i stavio ju pored bazena s čistom vodom. Posuda, sada dovršena i spremna za upotrebu, jedva je čekala vidjeti što će se sljedeće dogoditi.

Pogledala je znatiželjno dolje u vodu da vidi svoj odraz, i ono što je vidjela bilo je šok! Otkrila je da je bila samo jedna obična posuda za cvijeće. Kako je samo bila razočarana. Međutim, tu nije bio kraj priče. Uskoro je jedna dama pokupila teglicu i uzela ju u staklenik. Ona je uputila vrtlara da zasadi u nju prekrasne kraljevske ljiljane. Ona ju je zatim odnijela u veliku građevinu, gdje su se sastajali mnogi ljudi. Svi koji su tamo bili divili su se kakvo je prekrasno blago bilo napravljeno.

Koliko smo mi samo slični toj maloj teglici, dok smo korišteni da pokažemo kraljevske ljiljane istine. Pavao je rekao, „Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.“ (2. Kor. 4:6,7)

Uskoro će posude nebeskog kraljevstva biti dovršene, i peć vatrenih iskustava će doći kraju. Možda samo još jedan mali završni udarac ovdje, i malo poliranja tamo, izvući će punu ljepotu. Tada jednog slavnog dana, „u trenutku, u tren oka,“ mi ćemo biti preobraženi u duhovne posude, i uzeti u veličanstveni hram, gdje ćemo čuti kako nam glas našeg Oca kaže, „Dobro si učinio, slugo dobri i vjerni:…uđi u radost gospodara svojega.“ (1. Kor. 15:51,52; Mat. 25:21)