Ljubav Ispunjava Zakon
|
Ključni redak: „Nikome ništa ne dugujte, osim da ljubite jedan drugoga: jer onaj tko drugoga ljubi, ispunio je zakon.“ Izabrani tekst: |
NEKI ŽIDOVSKI obraćenici inzistirali su na tome da je držanje različitih obilježja Mojsijevog Zakona bilo uvjet življenja u Kristu. Kroz argumente iz različitih uglova, Pavao je odgovorio na svaki prigovor tih koji su uzrokovali razdor. On je istaknuo da nijedan Židov nije primio život kroz Zakon, nego da im je umjesto toga pokazao da su svi bili grešnici kojima je potreban otkupitelj. On im je pokazao da je vjera u Krista bila jedini put da se oslobode od svojih grijeha i dobiju život. (Rim. 3:20-24)
U svem svojem propovijedanju, Pavao je istaknuo da je Božji plan od početka bio da se ophodi sa svojim narodom po vjeri. (Gal. 3:8) Temeljeno na argumentima iznešenim u prvih jedanaest poglavlja Rimljanima, on započinje sljedeće poglavlje, govoreći, „Zaklinjem vas stoga, braćo, milosrđem Božjim, prinesite svoja tijela na žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje razumsko bogoštovlje.“ (Rim. 12:1)
U ovim riječima, mi vidimo Božji poziv upućen nama da postanemo članovima tijela Kristovog. Prihvaćanjem tog poziva, i vođeni snagom Svetog Duha, mi postajemo „sinovi Božji.“ (Rim. 8:14) Budemo li „vjerni do smrti,“ nama je obećana „kruna života“ – besmrtnost, božanska priroda. (Otkr. 2:10; Rim. 2:7; 2. Pet. 1:4) Mi ćemo potom suditi svijetu u idućem dobu, vremenu Kristovog zemaljskog kraljevstva. (1. Kor. 6:2) Sa takvim izgledom, ispunjenje našeg zavjeta posvećenja je uistinu samo „razumsko bogoštovlje.“
Pavao nas dalje upućuje, „I ne suobličujte se ovome svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svog uma: da možete prosuditi što je to dobra i ugodna i savršena volja Božja.“ (Rim. 12:2) Mnogo toga se podrazumijeva u riječima „nego se preobražavajte.“ Kao prvo, ne bi smo se trebali dati zaplesti sa stvarima ovog svijeta, jer ako „po tijelu živimo,“ umrijet ćemo. (Rim. 8:13) Mi moramo razviti stav u kojemu ćemo „potpunom radošću smatrati“ kada prolazimo kroz različita iskušavajuća iskustva. (Jakov 1:2-4) Mi također trebamo proućavati Božju Riječ kako bi smo bolje razumjeli njegove planove i namjere, i bili priznati od njega. (2. Tim. 2:15) I na koncu, neophodno je da proučavamo Isusovu osobnost i da joj budemo suobličeni. (Hebr. 12:2-4)
U našem Ključnom Retku, uputa da „nikome ništa ne dugujemo, osim da ljubimo jedan drugoga,“ sugerira suprotno stanje srca od onoga koji gleda svog bližnjeg sa strogo zemaljskog, materijalnog gledišta. Isus je rekao da mi jedni drugima dugujemo ljubav. „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.“ (Ivan 15:12-14)
Zaključne riječi našeg Ključnog Retka, „jer onaj tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon,“ donose kontrast „zakona“ nasuprot „vjera koja ljubavlju djeluje,“ u skladno slaganje. (Gal. 5:6) Slično tome, Isus je rekao da ljubiti Boga isto tako kao i svog bližnjeg jesu dvije najveće zapovijedi o kojima „visi sav Zakon i Proroci.“ (Mat. 22:36-40) Jednostavno rečeno, Pavao kaže, „Ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samog…stoga je ljubavi ispunjenje Zakona.“ (Rim. 13:9,10)