Bog Čisti i Pricjepljuje
|
Ključni redak: „Promotri, stoga, dobrotu i strogost Božju: prema onima koji su pali srogost, a prema tebi dobrotu, ako ustraješ u njegovoj dobroti, i nače ćeš i ti biti odsječen.“ Izabrani tekst: |
GOVORIVŠI Rimskim Židovima do ovog trenutka, Pavao sada skreće pažnju na Rimske neznabošce. Izrael, kao nacija, „spotaknuo se“ ne prihvaćajući njihovu priliku kao nacije da postanu članovima novog stvorenja. (Rim. 11:9,11) Međutim, Pavao kaže da je njihovo spotaknuće privremeno. „Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje.“ (Rim. 11:1,2) Ova jasna izjava je jedna od mnogih koja ukazuje na činjenicu da će Izrael imati udjela u Božjim blagoslovima svim narodima na zemlji. (1. Moj. 12:3; 22:18)
Premda je Pavlova namjera u našoj pouci pokazati važnost ljudi iz naroda u Božjem planu, on je i dalje uvelike želio da njegova Židovska braća postanu posvećenim sljedbenicima Krista. Pavao je ranije govorio o „silnoj potištenosti i neprestanoj boli u srcu,“ jer je želio da je mogao zamjeniti mjesto sa svojim sunarodnjacima kada bi oni samo prihvatili Krista. (Rim. 9:1-5) Međutim, njihov nedostatak vjere u Božje obećane duhovne blagoslove prouzročio je da Izrael, kao nacija, bude odbačen sa svog posebnog položaja.
U našoj pouci, Pavao uspoređuje odbacivanje Izraela sa granama koje su bile odlomljene sa drveta masline. (Rim. 11:17) Zakon je bio odgajatelj koji je trebao voditi Židove Kristu, ali kada je Krist došao oni su ga odbacili. (Gal. 3:24; Iza. 53:3; Luka 9:22) Nakon što je bio odbačen od svog vlastitog naroda, Isus je objavio da su oni izgubili Božju naklonost. (Mat. 23:37,38) „Otkidanje“ grana koje je uslijedilo došlo je do svakog Židova koji je odbio prihvatiti Isusa kao njihovog Mesiju. Ipak, Pavao tvrdi da je to što je Izrael izgubio Božju naklonost bilo više blagoslov neznabošcima nego trajna šteta Izraelu. (Rim. 11:25-28)
Kada su jednom prirodne „grane“ bile odlomljene, bilo je prostora za „divlje“ grane – ljude iz naroda – da budu pricjepljeni i da tako zauzmu njihovo mjesto. Te bi nove grane odmah uzimale od svetog korijena stabla. (redak 17) Oni tako pricjepljeni postali su dionicima izvornog korijena božanske naklonosti obećane u Abrahamskom savezu, jer Božja je namjera imati nebesku obitelj privučenu između čovječanstva – Židova i neznabožaca podjednako. (Efež. 1:3-12)
Pavao nas kao pricjepljene grane, upozorava da se „ne uzvisujemo nad grane“ koje su bile odlomljene. Trebali bi ponizno imati na umu da mi ne zaslužujemo biti u „korijenu“ Abrahamskog obećanja. Umjesto toga, obećanja dana Abrahamun su nam, vjerom, dozvolila imati udjela u njihovom „korijenu i sočnosti.“ (Rim. 11:17,18) Osim toga, baš kao što je Izrael bio odlomljen zbog nevjerovanja, i nama bi se moglo dogoditi isto ne budemo li vjerni našem pozivu. Mi trebamo zadovoljiti isti standard ljubavi koji je bio temelj Zakona. Pavao, stoga, kaže, „Ne uznosi se nego strahuj.“ (reci 20,21)
U našem Ključnom Retku Pavao govori o važnom prijelazu u Božjem planu. Zato što su Izraelci stalno prestupali Božji Zakon, kojeg su obećali držati, oni su iskusili „strogost Božju,“ kada ih je on odlomio od svoje naklonosti. U isto vrijeme, mi vidimo „dobrotu…Božju“ u davanju njegove naklonosti novim Poganskim granama, koji će na koncu postati dijelom nevjeste Kristove, da žive i vladaju s njim. (Otkr. 20:4,6)