Biti Sigurni U Božjoj Ljubavi
|
Ključni redak: „Što ćemo dakle reći na to? Ako je Bog za nas, tko može protiv nas.“ Izabrani tekst: |
TEMELJ DANAŠNJE pouke je dan sa ovim dragocjenim obećanjem: „A znamo da sve zajedno djeluje na dobro onima koji ljube Boga; onima koji su pozvani po njegovoj nakani.“ (Rim. 8:28) U tim riječima, mi učimo da je Božja namjera tijekom sadašnjeg Evanđeoskog Doba pozivati jedan poseban narod, na kojeg je ovdje ukazano kao „pozvani,“ između čovječanstva.
Poznavajući tu posebnu Božju namjeru u sadašnje vrijeme pomaže nam shvatiti potrebu za „odlaganjem“ palih tjelesnih karakteristika i želja, i „odjenuti se u novoga čovjeka,“ koji teži biti preobražen u Isusov lik. (Kol. 3:8-15) Isus je rekao svojim učenicima, „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ (Mat. 6:19-21)
Takav će nas životni pravac nužno staviti u sukob sa svijetom. Petar nam je rekao da to očekujemo, rekavši, „Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično! Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.“ (1. Pet. 4:12,13)
Međutim, takve bi kušnje i patnje, trebale jedino ojačati našu odanost Bogu. Apostol Pavao je rekao da se je on radovao u svojim patnjama i u „Kristovim mukama,“ i mi također imamo prednost pridružiti mu se u ispunjavanju „te tajne…to jest Krist u vama, nada slave.“ (Kol. 1:24,27) Jakov je slično tome rekao da su naše kušnje neophodne: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.“ (Jakov 1:2-4)
Naše složene kušnje vjere ublažene su sa shvaćanjem da je Bog obećao da on neće dopustiti da u naš život dođe bilo koje iskustvo a za koje on vidi da ga mi ne možemo nositi. (1. Kor. 10:13) Nama je također zajamčeno da „malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave.“ (2. Kor. 4:17) Zaista, naše nevolje, u usporedbi sa nadom našeg poziva, su neznatne. Isus je rekao, „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mat. 11:29,30)
Izraz u našem Ključnom Retku, „Ako je Bog za nas…,“ mogao bi na prvi pogled dati utisak da postoji nekakvo sporno pitanje pa da briga Nebeskog Oca skrbi nad nama. Međutim, kada razmotrimo naredne retke u našoj pouci, mi brzo shvaćamo da je prava važnost tih riječi da budući da je Bog za nas, ništa nemože uspješno raditi protiv nas. Ništa nas, zaključuje Pavao, „neće moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ (Rim. 8:39)