Naše Pomazanje Od Boga

„A vi imate pomazanje od Svetoga, svi vi znate istinu.“ —1. Ivan 2:20 NS

U HEBREJSKOM JEZIKU Starog Zavjeta, riječ mašah znači „pomazati,“ i korištena je da opiše sveto ulje pomazanja koje je bilo korišteno u uređenju Šatora od sastanka. Riječ Mesija, koja znači „pomazanik,“ je također dobivena iz mašah. Ta riječ odgovara Grčkoj riječi krio u Novom Zavjetu, od koje dolazi Kristos - prevedena „Krist,“ koja isto znači „pomazanik.“ Tijekom Starozavjetnih vremena, Izraelci, prema Gospodnjoj uputi, ceremonijalno su pomazivali svećenike i vladare. To je bila potvrda njihovog imenovanja u službu s Božjim odobrenjem. Aron je bio pomazan kao prvosvećenik nakon svog postavljenja u tu službu. (3. Moj. 8:12) Samuel je pomazao Šaula kao kralja nad Izraelom nakon što ga je Bog odredio kao svoj izbor. (1. Sam. 10:1) David je bio pomazan kao kralj u tri različite prilike. (1. Sam. 16:13; 2. Sam. 2:4; 5:3)

Sveto ulje pomazanja također je bilo korišteno da se pomaže Šator od sastanka i njegova oprema, pokazujući tako da su bili predani kao svete stvari. U Zakonu kojeg je Bog dao Mojsiju, on je propisao recept za ulje pomazanja. Bilo je od posebnog sastava, koji se sastojao od preciznih omjera izabranih sastojaka - smirne, mirisnog cimeta, mirisne trske, kasije i maslinova ulja. (2. Moj. 30:22-33) Ako bi bilo tko napravio ili koristio tu posebnu mješavinu u bilo koju neovlaštenu svrhu bio bi kriv za veliki prijestup. To je učinkovito pokazalo važnost i svetost imenovanja u službu koje je bilo potvrđeno sa pomazanjem sa svetim uljem.

Pomazivanje Izraelskih svećenika i kraljeva nagovještavalo je Božje imenovanje Isusa kao davno obećanog Mesije, ili pomazanika, koji će izbaviti svoj narod. Jedno od prekrasnih proročanstava u svezi Mesije nalazimo u ovim Izaijinim riječima: „Na njemu će duh Jahvin počivat’, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, već po pravdi će sudit’ ubogima i sud prav izricat’ bijednima na zemlji. šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit’ bezbožnika. On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove.“ (Iza. 11:2-5)

ISUSOVO POMAZANJE

Isus je bio pomazan u vrijeme svog krštenja na rijeci Jordan. On nije bio pomazan s uljem, nego sa onim što je sveto ulje pomazanja predstavljalo - Svetim Duhom. Ivan Krstitelj je potvrdio pomazanje Isusa, rekavši, „vidio sam kako duh kao golub silazi s neba i ostaje na njemu.“ (Ivan 1:32) Na početku svoje službe, Isus je citirao dio proročanstva u svezi sebe: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ (Luka 4:18,19; Iza. 61:1,2)

Isus je pomazani „Krist,“ i u skladu sa Biblijskim svjedočanstvom, on je bio vjeran do smrti u izvršavanju uputa Nebeskog Oca. On je zbog toga bio visoko uzvišen. (Filip. 2:5-11; Hebr. 5.8-10) Međutim, Isus nije bio dovršenje božanske pripreme što se tiče pomazanika. Nebeski je Otac nadalje naumio da njegov Sin bude glavom pomazanog tijela nazvanog „crkva.“ Apostol Pavao navodi da je Bog „ stavio pod njegove noge, i dao ga, na vrh svemu, za glavu Crkvi koja je tijelo njegovo, punina Onome što Bog ispunjava potpuno njime samim…Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.“ (Efež. 1:22,23; 5:30-32)

Činjenica da je „Krist“ trebao biti sastavljen od mnogo udova bila je tajna i nije bila obznanjena sve do nakon prvog Kristovog dolaska. Apostol Ivan, govoreći grupi Gospodinovih sljedbenika, rekao je: „A vi - Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje i ne treba da vas itko poučava. Nego njegovo vas Pomazanje uči o svemu, a istinito je i nije laž, pa kao što vas je ono naučilo, ostanite u Njemu.“ (1. Ivan. 2:27) Otkrivenje te tajne nije se moglo desiti sve do nakon Isusove smrti i uskrsnuća, da bi tako vrijednost njegovog prinosa mogla biti primjenjiva na sve koji su željeli postati članovima njegovog tijela. To je bilo neophodno da ih učini prihvatljivom žrtvom i potencijalnim članovima njegovog tijela. (Efež. 1:3-7; Kol. 1:18-22)

POMAZANJE CRKVE

Bila je nekolicina Isusovih sljebenika, uključujući apostole, koji su vjerovali Isusovom svjedočanstvu da ako budu uzeli svoj križ i slijedili ga, da će imati prednost dijeliti s njim njegovu slavu. (Mat. 16:24) Međutim, oni nisu mogli primiti pomazanje ili razumjeti njegovo značenje sve dok on nije ostvario pomirenje za njihove grijehe. „Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.“ (Hebr. 9:24) Prema tome, Gospodin je uputio svoje učenike da čekaju u Jeruzalemu sve dok Sveti Duh ne dođe na njih. Deset dana nakon svog uznesenja, na dan Pedesetnice, obećano pomazanje došlo je od Oca preko Krista. (Luka 24:46-49; Ivan 14:26; Djela 1:4,5,8-14; 2:1-36)

U slučaju učenika koji su primili Sveti Duh na dan Pedesetnice, njima su bili dani posebni darovi kao izvanjski dokaz njihovog pomazanja. Gospodin je to smatrao neophodnim zato što je to bila u cijelosti nova priprema, koju prethodno nisu razumjeli ni cijenili niti sami učenici. Sposobnost da se govori „drugim jezicima“ - ili poznatim jezicima - bilo je čudo, i bilo je neophodno u to vrijeme za širenje Evanđelja mnogim narodima, buduć da nije bilo drugog medija izuzev riječi ustiju. „Jer ih je svatko čuo gdje govore njegovim jezikom.“ (Djela 2:6) Također povezano sa pomazanjem je bilo i prosvjetljenje uma s obzirom na značenje mnogih Biblijskih tekstova. To je bilo predivno pokazano sa Petrovom propovijedi koja je uslijedila nakon što je on bio ispunjen sa Svetim Duhom. Kasnije su apostolima bili dani drugi darovi, kao što je sposobnost liječenja i istjerivanja demona. Te i druge moći bili su dani u svrhu davanja dokaza da je autoritet za njihovu službu došao od Boga, i također su služili kao ilustracija predivnih djela koja će biti učinjena u budućem Kristovom kraljevstvu. Ti posebni „darovi“ Duha došli su kraju sa smrću apostola., zato što je do tada služba Evanđelja već bila dobro utvrđena.

Isusovi sljedbenici tijekom Evanđeoskog Doba primili su isto pomazanje Svetim Duhom, izuzev da je moć da se čini čuda bila uskraćena zato što više nije bilo nikakve potrebe za tim očitovanjem božanske moći. Međutim, poput učenika, oni su svi iskusili predivno prosvjetljenje uma koje ih je izvelo iz tame ovog svijeta u čudesno svjetlo Kristovog Evanđelja. (1. Pet. 2:9)

POMAZANJE NASPRAM ZAČEĆA

Novi Zavjet opisuje dar Svetog Duha kao „pomazanje“ i također kao „začeće.“ Misao pomazanja odnosi se na službu, kao što je to bilo slučaj u Starozavjetnim predslikama. Tijekom Evanđeoskog Doba, mi smo bili „pozvani u jednoj nadi“ našeg poziva. (Efež. 4:4) Apostol dalje navodi, što se tiče sebe i svih Isusovih sljedbenika, da svi trebaju „prema cilju težiti, k nagradi uzvišenog poziva Božjega u Kristu Isusu.“ (Filip. 3:14) „Nagrada uzvišenog poziva Božjeg“ je „božanska priroda“ i prednost da se živi i vlada s Kristom u njegovom kraljevstvu tisuću godina. (2. Pet. 1:4; Mat. 19:28; Otkr 20:4,6) Naše pomazanje za tu posebnu službu je uvjetovano sa poslušnosti. „Jer ako smo zajedno s njime umrli, zajedno ćemo s njime i živjeti; ako trpimo, s njime ćemo vladati.“ (2. Tim. 2:11,12) Povezano s našim pomazanjem je drugo djelo Svetog Duha koje se događa istovremeno, a na koje se u Svetom Pismu ukazuje kao na začeće. I pomazanje i začeće Svetim Duhom ograničeni su na one koje je Bog pozvao i prihvatio.

Dok je pomazanje pvezano sa službom za koju smo bili pozvani, začeće Svetim Duhom je sredstvo putem kojega naši životi postaju suobličeni, iz dana u dan, primjeru kojeg nam je ostavio Krist Isus. Stoga, začeće Duhom čini mogućim duboku promjenu u našem životu kao posvećenih vjernika. Mi ne možemo opisati riječima što se dogodilo, i promjena je nezamjetljiva našim prijateljima i bližnjima, izuzev što se očituje kroz naše zanimanje za istinu i naše predanje njoj. Dovoljno je da shvatimo, da je Bog, kroz svoj Sveti Duh, dao našim umovima sposobnost da razabiru duhovne stvari, omogućujući nam da izvlačimo iz njegove Riječi „skivenu mudrost, koju je Bog prije svijeta predodredio za slavu našu.“ (1. Kor. 2:7-14) Apostol Pavao, u svojoj molitvi u korist braće u Efezu, molio se da Bog, kroz Sveti Duh, „dade duha mudrosti i otkrivenja u poznavanju njega: prosvjetljene su vam oči uma da možete znati koja je nada u njegovu pozivu.“ (Efež. 1:17,18) To je svrha našeg začeća Svetim Duhom, i oni kojima je bila ukazana milost da znaju i uistinu razumiju njihov poziv biti će poslušni njegovim uvjetima.

SVETO ULJE POMAZANJA

U skladu sa gore navedenim, razmotrimo sveto ulje pomazanja koje je bilo korišteno u predodžbenim pripremama starog Izraela. Kada su kralj ili svećenik bili pomazani, to je prikazivalo njihov božanski autoritet sa kojim su izvršavali tu dužnost. Povezana s pomazanjem bila je sposobnost da se primi uputa od Boga. Aron, prvi Izraelski prvosvećenik, bio je pomazan od Mojsija, koji mu je dao upute od Boga za njegovu službu. (3. Moj. 8:30) Što se tiče tih uputa, Bog je rekao da ih je dao Mojsiju „usta do usta, i to jasno, a ne u zagonetkama.“ (4. Moj. 12:8) Sve upute koje su bile dane Mojsiju, koje je trebalo prenijeti različitim pomazanim slugama, trebale su im pomoći da ostvare djelo koje im je Bog dao da ga izvrše.

Izgleda da je to posebno bila istina u slučaju Bezalela, koji je bio zadužen od Boga da izgradi Šator od sastanka sa svom njegovom opremom. Bilo je neophodno da bude napravljen točno u skladu sa Božjim uputama, kako bi tako u budućnosti mogao bacati ispravnu „sjenu“ ili predsliku u korist crkve Evanđeoskog Doba. (Hebr. 8:5) Što se tiče Bezalela, izvještaj navodi, „Napunio sam ga duhom Božjim koji mu je dao umješnost, razumijevanje i sposobnost za svakovrsne poslove: da zamišlja nacrte za radove od zlata, srebra i tuča; za rezanje dragulja, za umetanje; za rezbarije u drvu i poslove svakakve.“ (2. Moj. 31:3-5) Bilo je predloženo da su ta svojstva - mudrost, razumijevanje, spoznaja i sposobnost - ista svojstva koja začeće Svetim Duhom daje pojedincu koji je začet u sadašnje vrijeme. Osim toga, ta su četri svojstva navjerovatnije bila predstavljena sa četiri sastojka - smirna, mirisni cimet, mirisna trka i kasija - koji su bili dodani maslinovom ulju u pravljenju svetog ulja pomazanja.

U receptu koji je bio dan Mojsiju za pripremu svetog ulja pomazanja, a što je zapisano u 2. Moj. 30:22-25, mi zapažamo da su količine slatkog cimeta i mirisne trske bile jednake - dvijesto i pedeset šekela svako. To sugerira da bi ta dva sastojka mogla dobro predstavljati „spoznaju“ i „razumijevanje.“ Spoznaja je činjenična informacija, i mi ju dobijamo kroz naše proučavanje Riječi Božje. Stoga, zbog našeg začeća Svetim Duhom, naši su umovi bili prosvjetljeni i bilo nam je dato duhovno razlučivanje volje Božje, koja je utjelovljena u spoznaji koju smo dobili. To duhovno razlučivanje može se usporediti sa razumijevanjem sa srcem. Tako, spoznaja i razumijevanje rade ruku pod ruku jedno s drugim, i od odgovarajuće su važnosti.

Kao sljedeće zapažamo da je količina smirne - pet stotina šekela - bila jednaka kombinaciji količina cimeta i mirisne trske. Izgleda da smirna predstavlja „mudrost,“ koja uzima spoznaju i razumijevanje koje smo stekli i pretače ih u odluke što se tiče Gospodnje volje u našem životu. Duhovna mudrost nam pomaže da vidimo stvari sa Božjeg stanovišta, umjesto sa „ludom mudrošću ovog svijeta.“ (1. Kor. 1:20) Konačni sastojak svetog ulja pomazanja bila je kasija - pet stotina šekela - što bi jako dobro moglo predstavljati svojstvo „sposobnosti za svakakve poslove.“ Za posvećene vjernike, sposobnost za obavljanje svakakvih poslova ima veze sa sposobnošću za izvršavanje ili ostvarivanje onoga što Bog očekuje od nas. (Efež. 2:10)

U Izaiji 11:2-5, tekstu koji je bio prethodno citiran, prorok navodi da će Sveti Duh počivati na Isusu, Mesiji, i da on bude pokazao svojstva mudrosti, spoznaje i razumijevanja. On će također imati na sebi, kaže Izaija, duh „savjeta i moći,“ što prenosi isto značenje kao i sposobnost obavljanja svakojakih poslova - to jest, spoznaja i sposobnost da ju se izvrši. U jednom drugom nadahnutom proročanstvu o Mesiji, Psalmista je napisao: „Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.“ (Ps. 45:8,9)

MOĆ SVETOG DUHA

Govoreći o radu Svetog Duha, Apostol Pavao je u svojoj poslanici braći u Kolosima, rekao: „Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj.“ (Kol. 1:9,10) Breme apostolove molitve bila je želja da se braća mogu potpuno podložiti moći Svetog Duha, kako bi radio u njihovim životima kroz Riječ Božju. Bude li to tako učinjeno, on je rekao, oni će hoditi dostojno Gospodina, i ugoditi mu u svemu.

„Dobro djelo“ o kojemu je govorio apostol je ista vrsta djela s kojim se je bavio Isus tijekom svoje zemaljske službe. Ono se sastojalo od propovijedanja Evanđelja, činjenja dobrih djela svima s kojima je došao u kontakt, i polaganje svog života u služenju svojim učenicima. U vjernom izvršavanju takvih djela, postoji koristan izdanak - razvoj plodova i milosti Duha. Apostol Pavao navodi o Isusu da „premda je bio Sin, iz onoga što je prepatio naučio se poslušnosti.“ (Hebr. 5:8) Njegova složena i iskušavajuća iskustva rezultirala su iz činjenja dobrih djela. Isus je bio svjetlo na tamnom mjestu, i on je posvjedočio da „tama…mrzi svjetlo.“ (Ivan 3:19,20)

Apostol Pavao opisao je Isusa kao onoga koji je „podnio toliko protivljenje grešnika protiv sebe,“ i da bi smo ga mi trebali „promotriti,“ da se „ne premorimo i ne klonemo u svojim umovima.“ (Hebr. 12:3) Zaista, protivljenje i ismijavanje također će biti udio svih Božjih pomazanika budu li vjerno slijedili svoju glavu, Krista Isusa. Oni mogu biti više nego pobjednici, ne njihovom vlastitom snagom, nego samo sa snagom i utjecajem Svetog Duha.

Neka bi smo imali uvijek rastuće cijenjenje ilustracija i uputa koje nam je Bog dao u svojoj Riječi s obzirom na naše pomazanje. Neka nam to pomogne razabrati naš odnos sa njim i do određene mjere razumjeti kako moć Svetog Duha djeluje u nama donoseći plod kojeg on želi, a što će nas na koncu obučiti za mjesto u njegovom kraljevstvu. Kakav je bogati blagoslov za nas da znamo, kako je navedeno u našem uvodnom tekstu, da mi imamo „pomazanje od Svetoga,“ - našeg punog ljubavi Boga i Nebeskog Oca.