Liječenje Naroda

„I pokazao mi je rijeku vode života, bistru kao kristal, kako teče iz prijestolja Božjega i Janjetova posred glavne ulice gradske. A s jedne i druge strane rijeke nalazilo se drveće života koje je donosilo dvanaest uroda godišnje – svakog je mjeseca davalo plod. A lišće drveća bilo je za liječenje naroda.“ —Otkrivenje 22:1,2 NS

Predgovor: Ubrzo nakon što je ovaj članak bio završen, mi i cijeli svijet saznali smo za tragične događaje koji su se dogodili u noćnom klubu u Orlandu, Florida tijekom ranih jutarnjih sati u Nedjelju, 12 Lipnja. Četrdeset i devet ljudi je poginulo dok su deseci bili ranjeni u tom masovnom pokolju, što čini taj stravičan čin nasilja jednim od najgore vrste u suvremenoj povijesti Sjedinjenih Država. U vrijeme pisanja ovog teksta, provedba zakona i drugi vladini službenici su samo u ranim fazama istraživanja motiva i drugih detalja oko tog ubojstva. Bez obzira na ono što će se saznati u narednim tjednima, takav gnusan zločin kakav je bio počinjen u Orlandu žalosno razotkriva mentalnu i moralnu bolest svijeta današnjice – fokus ovog članka. Ali koliko smo samo zahvalni, da Bog ima vječni lijek za tu bolest – njegovo kraljevstvo pravednosti, koje će ostvariti izlječenje svih naroda i nacija. Mi se nastavljamo gorljivo moliti da Božje kraljevstvo uskoro dođe, i da privede kraju ovu od grijeha bolesnu i zamornu noć grijeha i smrti.

MI ŽIVIMO u bolesnom svijetu. To je smrtonosna bolest koja je počela kada su naši praroditelji izgubili savršenost u Edenu zbog neposlušnosti, i koja je danas dosegnula kritične razmjere. Glavne bolesti koje su dovele do tog stanja jesu grijeh i sebičnost. Grijeh se podsmjehuje Božjim zakonima, i sebičnost je prekomjerno inzistiranje na vlastitim interesima bez obzira na posljedice koje bi to moglo imati po druge. Neki od simptoma tih smrtonosnih bolesti jesu ponos, mržnja, i žudnja za moći koja ne tolerira ometanje, čak po cijenu ubojstva.

Jedno od najživopisnijih opisa te kobne bolesti ljudskog društva je ono koje nam je dao Apostol Pavao kad je napisao, „A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga.“ (2. Tim. 3:1-4 JB)

U sadašnje vrijeme zemlja, more, rijeke, jezera, i atmosfera su svi bili zagađeni čovjekovom nesposobnošću da ispravno koristi resurse koje mu je Bog pružio. No, najgore od svih onečišćenja je zagađenje čovjekovog uma i srca sa grijehom i sebičnosti. Još od Adamove neposlušnosti u Edenu, ti zagađivači raširili su se po čitavoj zemlji, pogađajući čovječanstvo i različita društva koje su oni pokušali stvoriti. Međutim, sada u ovim „posljednjim danima,“ situacija je postala akutna, jer kad pogledamo oko nas, rak grijeha i sebičnosti sada dostiže neslućene i zlokobne razmjere.

DILEMA PROREČENA

Sadašnji kaos i tjeskoba koji su neočekivano došli na svijet nisu iznenađenje Gospodinu. Postoje mnoga proročanstva iz njegove Riječi koja su prognozirala takvo stanje. Jedno od njih, predstavljeno simboličnim jezikom, nalazimo u ovim Izaijinim riječima: „Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene. Svećenik će biti k’o i narod, gospodar k’o i sluga, gospodarica k’o i sluškinja, prodavač k’o i kupac, zajmodavac k’o i zajmoprimac, vjerovnik k’o i dužnik. Opustošena će biti zemlja, opljačkana sasvim, jer je Jahve odlučio. Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše.“ (Iza. 24:1-5 JB)

Riječi „zemlja“ i „svijet“ kada su korišteni u biblijskom proročanstvu, kao što je to slučaj u gornjem tekstu, često označavaju društvenu ili građansku strukturu koja postoji u bilo kojem trenutku, od kojih su ljudi jedno od najvažnijih dijelova. Međutim, u proročanstvima je također često ukazano na planetu Zemlju, i ponekada postoji ispreplitanje simboličnog i doslovnog u istom proročanstvu. Primjer toga je Psalam 46:6,10. Redak 6 glasi, „Bjesnjeli su pogani, tresla su se kraljevstva: on je glas svoj pustio i zemlja se rastopila.“ (VKJ) U ovom se retku zemlja „rastapa,“ ali u retku 10 zemlja i dalje postoji, i Božje ime je uzvišeno na njoj. Mi citiramo: „Primirite se i znajte da je jesam Bog: ja ću biti uzvišen među poganima, ja ću biti na zemlji uzvišen.“

U ovom proročanstvu o vremenu u kojem mi sada živimo, simbolična zemlja se „rastapa,“ dok doslovni planet Zemlja ostaje. Zaista, božanskom odlukom pobješnjelim narodima, mir je doveden čovječanstvu, i Božje ime postaje uzvišeno među narodima. Slično tome, u proročanstvu koje je gore citirano iz Izaije 24, mi nalazimo da je sibolična zemlja „razvaljena“ i „oskvrnjena,“ i u njemu mi vidimo izravnavanje svih segmenata ljudskog društva. Sve je to na veliko zaprepaštenje svijetovno mudrima.

BOŽJI PLAN ZA SPASENJE ČOVJEKA

Kao što je istaknuto u Psalmu 46:10, u od Gospodina određeno vrijeme on će reći pobješnjelim narodima na zemlji, „Primirite se i znajte da ja jesam Bog.“ To ukazuje na božansku intervenciju u ljudska zbivanja u trenutku kada, ukoliko bi bili ostavljeni njihovim vlastitim planovima, od grijeha bolesni i sebičan narod bi doživio potpuni neuspjeh u svojim nastojanjima da riješe probleme koje su navukli na sebe. Prema tome, u našem pristupu ovoj temi, trebali bi smo imati na umu da je veliki Stvoritelj i dalje zainteresiran za svoja ljudska stvorenja, i da će ih izbaviti. Čovjeku neće biti dopušteno da se uništi, bilo oružjem, zagađivanjem, ili bilo kojim drugim katastrofičnim silama.

U Bibliji nam je na različite načine predstavljen Božji predivni plan za spasenje čovječanstva od posljedica grijeha i sebičnosti. Nacrt jednog od tih načina počinje sa pripovijesti o Edenskom Vrtu. Mi čitamo da je u tom vrtu Gospodin dao „svako stablo ugodno pogledu i dobro za hranu, i stablo života usred vrta i stablo spoznaje dobra i zla. I rijeka je tekla iz Edena da natapa vrt.“ (1. Moj. 2:9,10)

PRVOBITNI RAJ

Područje „vrta“ pripremljeno za čovjeka u Edenu bilo je očito vrlo prekrasan i predivan raj. Ideja o raju za čovječanstvo često je bila povezana sa nekom vrstom duhovnog postojanja daleko izvan našeg planeta. Međutim, Božja namjera od početka je bila da zemlja treba biti čovjekov raj. Eden, mali dio zemljišta kojeg je Bog pripremio za naše praroditelje, bio je primjer kakva je cijela zemlja trebala biti, i na koncu će i biti, kada Božji slavni plan što se tiče čovjeka bude bio u potpunosti ostvaren.

U Edenu je veliki naglasak bio stavljen na ljepotu. U opisivanju drveća u vrtu najprije su bila opisana ona „ugodna pogledu,“ a zatim ona koja su bila „dobra za hranu.“ Mi iz toga zaključujemo da Bog nije samo napravio pripreme za podržavanje života svojih ljudskih stvorenja, nego da je također želio da uživaju u životu kroz cijenjenje prekrasne okoline koja ih je okruživala. Bog je bio oduševljen sa svojim ljudskim stvorenjem, i on je želio da se oni raduju njemu bivajući stalno podsjećani na njegovu ljubav i brigu.

ZABRANJENO VOĆE

Edenski Vrt, osim svog životodavnog drveća, sadržavao je i ono nazvano „stablo spoznaje dobra i zla.“ (1. Moj. 2:9) Nije nužno da poznamo prirodu tog drveta. Važna pouka za nas je da je našim praroditeljima bilo zabranjeno jesti s njega, i za kršenje te zapovijedi bila je vezana smrtna kazna. (reci 16,17) Tijekom dugih stoljeća od kad su Adam i Eva sagriješili, ljudska je rasa stjecala „spoznaju o…zlu.“ U skladu s time, tijekom tisuću godina Kristovog kraljevstva oni će imati priliku stjecati „spoznaju o dobru.“ Čovjekova iskustva i sa „dobrom i zlom“ omogućit će mu da na koncu napravi u potpunosti obavješten izbor između tog dvoga.

U Edenskom Vrtu je također bila rijeka, koja je „tekla iz Edena da natapa vrt.“ (1. Moj. 2:10) Nama je stoga rečeno da su u tom prvobitnom vrtu bila životodavna drveća, i rijeka je bila tamo da dadne vode. Međutim, zato što su naši praroditelji bili neposlušni Bogu, oni su bili istjerani iz tog vrta u zemlju punu „trnja i korova,“ na kojoj će živjeti sa trudom i znojem, sve dok ne umru. (1. Moj. 3:18,19) Izvještaj nastavlja, „Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.“ (reci 23,24)

Apostol Pavao je napisao, „Jer plaća za grijeh je smrt, a milosni dar Božji je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.“ (Rim. 6:23) Smrt je bila kazna koja je bila stavljena na čovjeka. Protjerivanje iz Edena i njegovog drveća života ka trnju, korovu, i trudu bili su načini na koje je Gospodin primjenio tu kaznu. Kako su učinkoviti bili ti „krvnici.“ Čovjek je šest tisuća godina bio stvorenje u patnji i umiranju, nesposobno na nadvlada opasnosti njegovog prirodnog okruženja, i nedostatak njegovog palog mentalnog i moralnog vladanja. On je stoga i dalje umiruće stvorenje, bez sposobnosti da umakne izvjesnoj sudbini.

LIJEK ZA ČOVJEKA

Premda su se kroz stoljeća svi ljudski planovi i nastojanja da poboljša uvjete pale rase pokazali neuspješnima, Bog ima plan koji će uspjeti. Njegovo je središte njegovo Mesijansko kraljevstvo. Ukratko, taj plan je, kroz Krista, ponovno uspostaviti božanski autoritet na zemlji. Na njega je sugerirano u molitvi kojoj je Isus poučio svoje sljedbenike, „Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji.“ (Mat. 6:10) Čovjek je u svojoj sadašnjoj i stalno pogoršavajućoj dilemi zbog neposlušnosti božanskom zakonu, i jedino će kroz poslušnost Stvoriteljevom zakonu biti u stanju uživati mir, zdravlje i život.

Taj kraljevski lijek za čovjekove mnoge bolesti koje je navukao na sebe kroz neposlušnost, predstavljen nam je na mnoge načine u Bibliji. Jedan od tih je sadržan u riječima našeg uvodnog teksta, Otkrivenje 22:1,2. Ti retci govore o „čistoj rijeki vode života, bistroj kao kristal: koja izvire iz prijestolja Božjega i Janjetovog.“ „Prijestolje“ Božje sugerira pokazivanje božanskog autoriteta na zemlji. „Janje“ je također spomenuto, što nas podsjeća da će iskazivanje Božjeg autoriteta biti kroz Krista, „Janje Božje“ koji je umro za „grijeh svijeta.“ (Ivan 1:29) Tako će biti omogućena ponovna uspostava božanske volje među svijetom čovječanstva, za koje je Krist umro.

„RIJEKA“

Na nekim mjestima u Bibliji voda je korištena da simbolizira sredstvo čišćenja u srcu i umu – čišćenja Riječju istine. (Ezek. 36:25; Efež. 5:26; Hebr. 10:22) Međutim, u našim uvodnim retcima, ona predstavlja život – „čista rijeka vode života,“ koja je „bistra kao kristal.“ Iako je to simbolična rijeka, kada mi čitamo o njenoj njenoj čistoći i bistrini, podsjeća nas se kroz tu suprotnost kako je čovjek uvelike zagadio prirodne rijeke na zemlji. Umjesto da su životo podržavajuće, sasvim je suprotan slučaj u mnogim dijelovima svijeta. Kako bi beznadan bio izgled za čovjekovu budućnost na zemlji da Gospodin nije napravio predivne pripreme!

Redak 2 našeg uvodnog teksta kaže, opet simboličnim jezikom, da je „s obje strane rijeke“ bilo „drveće života.“ Kada su naši praroditelji prekršili Božji zakon oni su bili istjerani iz Edena kako ne bi mogli uzimati od drveća života koje je Gospodin tamo zasadio. Kao što je prethodno citirano, Bog je „istjerao čovjeka“ iz vrta i postavio „kerube“ i „plameni mač“ na njegov ulaz da čuvaju „put do stabla života.“ (1. Moj. 3:24)

Tako je Bog osigurao da kako čovjek ne bi imao nikakve prilike da produži svoj život. On je sagriješio, i sada je kazna – „jer prah si i u prah ćeš se vratiti“ – pala na njega. (redak 19) Nije bilo načina da se čovjek izvuče iz te kazne. Međutim, Bog je i dalje volio svoja zemaljska stvorenja, i određeno je vrijeme napravio pripremu za njihov spas iz smrti. Ta je priprema bio Isus, koji je u simbolima proročanstva postao „Janje Božje,“ „Jaganjac, koji bijaše zaklan,“ za grijeh svijeta. (Ivan 1:29; Otkr. 5:12)

I sada, u recima naše pouke, mi nalazimo „Janje“ ovlašteno sa vladalačkim autoritetom. Iz Janjetovog prijestolja, i prijestolja Božjeg, teče voda života. Ona nije simbolizirana kao da sadrži ograničenu opskrbu, kao što su ribnjak ili jezero, nego kao rijeka tekućica, i sa obje strane rijeke je „drveće života.“ To je kao da je u ostvarivanju Božjeg plana sa prijestolja došla uputa da Kerubi više ne trebaju držati ljude podalje od drveća života, nego da je sada došlo vrijeme za njih, da se kroz poslušnost zakonima kraljevstva, vrate u Božju naklonost i imaju slobodan pristup izvoru života kojeg su bili lišeni zbog grijeha.

OBILAN PLOD

Što se tiče tog budućeg drveća života, proročanstvo navodi da će ono „donositi dvanaest uroda godišnje,“ i da će donositi plod „svakog mjeseca.“ Taj način izražavanja je zanimljiv, u smislu da sugerira stalan, neprekidan izvor životodavnog ploda. To je simboličan jezik, ali služi kao podsjetnik toga kako je kako si čovjek bijedno nije uspio osigurati čak ni osnovne životne potrebe.

Istina je da u izvjesnim područjima, kao što je Sjeverna Amerika, i u mnogim dijelovima Evrope, hrane ima u izobilju, i mogli bi smo skloni misliti o cijelom svijetu sa stanovišta naše ograničene okoline. Istina je da na zemlji u cijelini mnogi milijuni gladuju, i značajan dio čovječanstva nikada ne dobiva dovoljno hrane. Mi govorimo o našem društvu kao o relativno bogatom, ali imajmo na umu da naš „svijet“ predstavlja vrlo mali dio planeta, kojega je veliki dio gladan i gladuje.

Mi ne znamo detalje o tome kako će Gospodin opskrbiti sa obiljem hrane milijarde koje će na koncu ispuniti zemlju u skladu sa božanskom odlukom, ali mi znamo da je on u potpunosti sposoban učiniti to. Dok ne trebamo misliti o plodu simboličnog „drveća života“ kako predstavlja doslovnu hranu, mi znamo da će čovjek trebati hranu, kao i naši praroditelji u vrtu. Čovječanstvo će biti opskrbljeno u kraljevstvu sa svom zdravom hranom koja je potrebna, i kroz vjeru i poslušnost, također će biti dostupni i simbolični plodovi drveća života. Takve obilne pripreme omogućit će čovjeku da živi zauvijek.

Naš nas tekst nadalje obavještava što se tiče „drveća života“ da će njegovo lišće biti „za liječenje naroda.“ U jednom drugom proročanstvu o „rijeki vode života“ gdje je prikazana kako teče iz hrama, ili Svetišta Gospodnjeg, mi čitamo, „Duž rijeke, duž jedne i druge obale, narast će svakovrsno drveće koje će rađati plod za jelo. Lišće mu neće venuti niti će mu ploda nestajati. Svakog će mjeseca roditi novim plodom, jer mu voda dotječe iz svetišta. Plod će njegov biti za jelo, a lišće za lijek.“ (Ezek. 47:12 NS)

Koliko li će biti velika potreba nacija za izlječenjem! To će biti istina za ljude iz svih nacija, ne samo onih koje sada postoje, nego i onih koji su patili i umrli tijekom vijekova. Kada životodavna vladavina kraljevstva počne, ljudi svih nacija će biti, takorekuć, ranjeni i krvarit će, u simboličnom smislu. Jedino će pripreme koje je Gospodin omogućio izlječiti njihove rane, i vratiti im život, mir i sreću. To konačno stanje će biti postignuto posredstvom „rijeke vode života“ i njenog „drveća života,“ koje će dati „prijestolje Božje i Janjetovo.“

NARODI

Obećanja i proročanstva Biblije koja daju jamstvo zdravlja i života u kraljevstvu su često pogrešno primjenjena na ono za što se vjeruje da su uvjeti koji će biti na nebu. Na primjer, Otkrivenje 21:4 nas uvjerava da će doći vrijeme kada više „neće biti smrti,“ i kada će biti obrisane sve suze. Mnogi ne uspijevaju zapaziti ono što točno piše, „i smrti više neće biti,“ što podrazumijeva da je to priprema od Gospodina za ljude na zemlji gdje je, šest tisuća godina, smrt bila stalno prisutna. Dakle doći će vrijeme kada smrt „više neće“ pogađati one koji prebivaju na zemlji.

Stoga, kada čitamoda će narodi biti izlječeni, mi bi smo trebali imati na umu, da bolesni narodi postoje ne na nebu, nego na zemlji. Tu će na zemlji osvježavajući blagoslovi rijeke vode života poteći svim ljudima. Nacionalizam neće postojati u kraljevstvu, nego će ljudi svih nacionalnosti imati priliku primiti životodavne blagoslove rijeke vode života i njenog drveća života. To je jedna od prekrasnih, simboličnih slika ispunjenja obećanja koje je Bog dao Ocu Abrahamu kada mu je rekao da će kroz njegovo potomstvo, koje je Krist, svi rodovi, ili nacije na zemlji biti blagoslovljeni. (1. Moj. 12:3; Gal. 3:16,27-29)

Abraham nije bio u stanju znati u vrijeme kad mu je to Bog obećao da će, u vrijeme kad se to bude imalo ispuniti, rodovi i nacije na zemlji biti raspršene da nasele sve njene kontinente i morske otoke. Zaista, dvojbeno je da li je Abraham imao ikakvu ideju o širokom prostranstvu ovog planeta. Međutim, upravo je ova zemlja ono što Bog namjerava preobraziti u raj za vječnu radost poslušnog čovječanstva, koje će se, pod vladavinom Mesijanskog kraljevstva, okrenuti k njemu u poslušnosti i vjeri, i biti među tim mnoštvom koje će biti izlječeno i čije će suze biti obrisane.

„NEVJESTA“

U Otkr. 22:17 imamo daljnje ukazivanje na vodu života. Tekst glasi, „I duh i nevjesta govore: Dođi! I tko god čuje, neka kaže: Dođi! I tko je god žedan, neka dođe! Tko god želi, neka uzme vode života zabadava.“ (NS) Otkrivenje 19:10 obavještava nas da je svjedočanstvo Isusovo „duh prorokovanja.“ Stoga, moglo bi biti da se ukazivanje na „duh i nevjestu“ odnosi na Isusa i njegovu „nevjestu.“

U Otkrivenju 19:7 govori nam se o vremenu kada je „došla svadba Jaganjčeva,“ i da se je „žena njegova pripravila.“ U Otkrivenju 21:2 mi imamo ukazivanje na „sveti grad“ koji silazi s neba od Boga, „opremljen kao mladenka urešena za svoga muža.“ U 9 i 10 retku tog poglavlja Apostol Ivan nadalje piše, „I dođe jedan od sedam anđela što imaju sedam čaša punih zala konačnih te progovori sa mnom: „Dođi, pokazat ću ti Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu! I prenese me u duhu na goru veliku, visoku i pokaza mi sveti grad Jeruzalem: silazi s neba od Boga.“

Postoji obilno svjedočanstvo u Svetom Pismu koje ukazuje na to da će se ta proročanska „nevjesta, žena Janjetova“ sastojati od potpunog broja Kristovih vjernih sljedbenika od Pedesetnice pa do kraja Evanđeoskog Doba. Izraz, „pripravila se je,“ je od iznimne važnosti za svakog Kršćanina koji želi biti od te posebne grupe blagoslovljenih u kraljevstvu. Podsjeća nas da su se oni koji će biti od klase nevjeste podložili oblikujućim utjecajima Svetog Duha u njihovim životima, i da su posredstvom toga postali sličnima Kristu, i prikladnima da budu dijelom njegove „nevjeste.“ U to je bilo uključeno mnogo patnje i mnogo ispita vjere. Kada svi završe svoju pripravu, u potpunosti položivši svoje živote u žrtvu poput Isusa, i nakon podizanja posljednjih članova u „prvom uskrsnuću,“ oni će postati ujedinjeni s njim kao njegova nevjesta u tom velikom „svetom gradu“ uređenju budućnosti. (Otkr. 20:6)

Mnogi su pogrešno pretpostavili da je poziv „Dođi…uzmi vode života zabadava,“ izašao u svijet još od vremena Kristovog prvog dolaska. Međutim, to ne može biti, jer tijekom svih tih stoljeća nije bilo „nevjeste“ Kristove da kaže „Dođi.“ Umjesto toga, ovo je doba bilo odvojeno od Boga kao razdoblje u kojemu će se nevjesta „pripraviti.“

Pripravljanje nevjeste neće biti dovršeno sve dok posljednji član ne završi svoj životni put u smrti. Tada će se dogoditi „svadba Janjetova.“ Tada će postojati nevjesta. Tada će „duh i nevjesta“ reći, „Dođi.“ To je svjetao izgled za budućnost. Neće samo Krist i njegova nevjesta reći, „Dođi,“ nego će i svi „koji čuju“ taj poziv imati prednost pridružiti se u blagoslovljenom djelu govorenja, „Dođi,“ proširujući ga na druge, sve dok ne budu dostignuti svi ljudi na zemlji.

To će biti djelo Božjeg kraljevstva, pod Kristovom upravom. Sotona će tada biti svezan, i više neće biti u stanju zagađivati umove ljudi sa svim vrstama obmana što se tiče Boga. (Otkr. 20:1,2) Onome koji je zavodio sve narode, više neće biti dopušteno da zavodi. Tako će, „znanje o Jehovi“ brzo ispuniti zemlju „kao što je more vode puno.“ (Iza. 11:9)

To je Božji lijek za sve probleme – političke, ekonomske, ekološke, vjerske, društvene, i svih drugih vrsta – koji su se pojavili zbog grijeha i sebičnosti, i koji sada prijete samom postojanju ljudske rase. Kakvo li je to predivno riješenje! Kada bude bilo u potpunosti aktivirano, vodit će k miru, sreći, i vječnom životu među svim narodima, jer će oni biti izlječeni. Osvježavajuće vode rijeke života vratit će ljudima to od Boga pruženo nasljedstvo, koje su, zbog grijeha, izgubili na neko vrijeme, ali koje će, zbog Božje ljubavi, ponovno dobiti.